Što skriva debeli led Grenlanda?

Dolaskom Trumpa 2.0 urušilo se ono malo što je još ostalo od poslijeratnog poretka uspostavljenog 1945. godine. Promjene koje je donijela nova administracija izazvale su strah, a nigdje on nije dublji nego na najvećem otoku na svijetu - Grenlandu.

O Grenlandu smo posljednjih dana puno pisali. Dotaknuli smo se ključnih razloga zbog kojih je američki predsjednik Donald Trump opsjednut tim danskim otokom, kao i male grenlandske burze koja ove godine ruši rekorde.

Kako smo zaključili, jedan od glavnih razloga zbog kojih Bijela kuća pokazuje toliki interes za Grenland nije samo njegov strateški položaj, nego i ono što se nalazi ispod debele ledene kore otoka. Kritični minerali i rijetki zemni metali danas su nafta 21. stoljeća, a industriju koja ih kontrolira, zahvaljujući promišljenim i dugoročnim potezima političkog vodstva, drži glavni suparnik Washingtona, Narodna Republika Kina.

Grenland, najveći otok na svijetu, zauzima oko 1,5 posto Zemljine kopnene površine. Ledena ploča koja prekriva čak 80 posto njegova teritorija druga je najveća na planetu, a veća postoji samo još na Antarktici.

No kakve veze Trumpovi planovi s Grenlandom imaju s okolišnim, društvenim i upravljačkim temama ESG-a?

Prirodna bogatstva najvećeg otoka na svijetu

Otok je bogat naftom, prirodnim plinom, uranom i drugim mineralima koji su, među ostalim, ključni za zelenu tranziciju te za obrambenu i automobilsku industriju. Ispod debelog leda Grenlanda nalazi se 25 od ukupno 34 kritične sirovine kako ih definira Europska unija. Nedavna danska studija pokazala je čak da se na otoku nalazi 31 od tih minerala.

"Iako su neka istraživanja već provedena, opsežno rudarenje i dalje je sporno zbog okolišnih pitanja i mogućeg utjecaja na autohtone zajednice. Grenlandska vlada oprezna je prema pretjeranom oslanjanju na rudarstvo te je zabranila eksploataciju urana kako bi se izbjegle zabrinutosti vezane uz okoliš i prava domorodačkog stanovništva", stanje grenlandske rudarske industrije komentira Zsanett Gréta Papp, analitičarka arktičke geopolitike i stručnjakinja za energetsku i klimatsku politiku.

Papp dodaje da, zbog sve snažnije globalne potražnje za rijetkim zemnim metalima, osobito za tehnologije obnovljivih izvora energije i obrambenu industriju, postoji snažan međunarodni pritisak za razvoj tih resursa. Taj je pritisak dosegnuo vrhunac 2021. godine, kada je grenlandska vlada zaustavila kineske pokušaje uključivanja u otočni rudarski sektor, čime je izravno blokirano sudjelovanje Narodne Republike Kine.

Najveća industrija na Grenlandu i dalje je ribarstvo | Bloomberg

U posljednjih nekoliko godina znatno su pojačana ulaganja u istraživanje mogućih nalazišta minerala i rijetkih zemnih metala na otoku. Dok je prije desetak godina bilo istraženo tek nekoliko desetaka lokacija, danas ih je oko 170. Unatoč tome, rudarstvo prema službenim podacima iz 2022. zapošljava svega 106 ljudi na otoku s oko 56 tisuća stanovnika.

Topljenje leda otvorilo je nove mogućnosti i za istraživanje ugljikovodika, iako su vađenje nafte i plina na Grenlandu zabranjeni iz okolišnih razloga, a ujedno je olakšalo daljnja istraživanja rudarskog potencijala.

Ipak, analitičarka Papp upozorava da je upitno bi li pristup tim resursima opravdao eventualno narušavanje odnosa s europskim saveznicima i slabljenje NATO saveza, jer Sjedinjene Američke Države za pristup sirovinama ne trebaju političku ili teritorijalnu kontrolu nad Grenlandom. Uz to podsjeća da i Aljaska, kao američki arktički teritorij, raspolaže velikim i još uvijek nedovoljno iskorištenim mineralnim potencijalom.

U grenlandsko rudno bogatstvo već su, međutim, ušli i neki saveznici Donalda Trumpa. Američki ministar trgovine Howard Lutnick preko svoje financijske tvrtke ima udio u rudarskoj kompaniji koja posluje na Grenlandu. Financijske veze s poduzećem koje je istraživalo rudarske mogućnosti u arktičkoj regiji imaju i tehnološki poduzetnici Sam Altman, Jeff Bezos i Marc Andreessen, izvijestio je New York Times.

Američki dužnosnici trenutačno se, prema pisanju Bloomberga od prije tjedan dana, usredotočuju na moguće poslovne aranžmane koji bi Sjedinjenim Državama osigurali veći utjecaj na otoku. Među njima su projekti vađenja rijetkih zemnih metala, ali i hidroelektrane te drugi infrastrukturni pothvati.

Na prvoj liniji klimatskih promjena

Grenlandu ne prijeti samo administracija Donalda Trumpa. Prema znanstvenim istraživanjima, otok se zagrijava brže od globalnog prosjeka, a posljednjih desetljeća na području koje je u 80 posto prekriveno ledom izgubljeno je znatno više zaleđene mase nego što su predviđale ranije procjene, otprilike petinu više.

U dva desetljeća od 2000. godine povlačenje ledenjaka na sjevernoj hemisferi dovelo je do produljenja arktičke obale za oko 2.500 kilometara, pri čemu se najveći dio novih kopnenih površina bez leda pojavio upravo na Grenlandu.

Uz topljenje ledenjaka na kopnu, na obalna područja sve više utječe i nestajanje morskog leda. To ubrzava obalnu eroziju, a na pojedinim lokacijama obala se, prema istraživanjima, povlači i do 20 metara godišnje.

Ove promjene snažno pogađaju trajno smrznuto tlo, permafrost, koje je zbog manjka leda izloženije morskim olujama i posljedično ubrzanoj razgradnji. Topljenje permafrosta ne oslobađa samo velike količine stakleničkih plinova, već dodatno slabi obalna područja i čini ih ranjivijima na porast razine mora.

Čak osam od deset stanovnika Grenlanda kažu da su izravno osjetili posljedice klimatskih promjena. Više od 60 posto smatra da im je borba protiv klimatskih promjena osobno vrlo ili iznimno važna, dok nešto manje od polovice očekuje da će im klimatske promjene nanijeti štetu.

Klimatske promjene otvorile su i prostor za novu industriju na Arktiku, pomorski promet. Arktičke trgovačke rute nude kraće putove kontejnerskim brodovima koji plove između Azije te Sjedinjenih Američkih Država ili Europe, no zbog leda i iznimno zahtjevnih uvjeta dosad nisu bile komercijalno održive. Topljenje leda to bi moglo promijeniti. U listopadu je, naime, kineski kontejnerski brod iznenadio javnost stigavši iz Kine u Ujedinjeno Kraljevstvo za rekordnih 20 dana, što je otprilike upola manje vremena nego što bi bilo potrebno na uobičajenoj ruti preko Indijskog oceana.

Povlačenje leda produljilo je arktičku obalu za oko 2.500 kilometara | Bloomberg

Arktičke trgovačke rute nisu privlačne samo zbog kraćeg vremena plovidbe, nego i zbog nestabilnosti u Crvenom moru. Zbog napada jemenskih hutista brodski promet tim se područjem prije dvije godine morao preusmjeriti oko južnoafričkog Rta dobre nade.

U siječnju prošle godine pisali smo da Kina razvija planove za takozvanu Polarnu svilenu cestu, pomorski pravac koji bi kineske luke povezivao s Europom i ostatkom svijeta preko sjeverne plovne rute. Ruski predsjednik Vladimir Putin posjetio je 2024. godine Narodna Republika Kina i pozvao na ulaganja u Sjevernu morsku rutu. Kineske energetske kompanije na to su odgovorile preuzimanjem velikih udjela u sibirskim plinskim projektima te ulaganjima u razvoj lučke infrastrukture.

Umjesto SAD-a i Danske - neovisnost?

Istodobno, suočeni s prijetnjama iz Sjedinjene Američke Države, Grenlanđani postaju sve svjesniji vlastite političke snage.

"Pokret za neovisnost sve je glasniji. Sve je više poziva na aktiviranje 21. članka Zakona o samoupravi. Time bismo svijetu pokazali da želimo biti neovisni, a pritom se otvara i pitanje pregovora o novom poretku. U konačnici će o tome odlučivati referendum, ali zasad se ne zna kada", rekao je prošle godine za Bloomberg Adriju Grenlanđanin Svend Hardenberg. "Problemi s kojima se suočava Danska nisu isti kao oni s kojima se suočava Grenland."

Istraživanja javnog mnijenja iz prošle godine pokazuju da se velika većina Grenlanđana protivi američkoj kontroli nad otokom, dok dobar dio stanovništva podupire i neovisnost od Danske. Anketa provedena nakon prvih prijetnji američkog predsjednika u siječnju prošle godine pokazala je da bi se 56 posto Grenlanđana na referendumu izjasnilo za neovisnost.

"Tijekom boravka u Nuuku primijetila sam različita mišljenja o političkoj budućnosti Grenlanda", kaže analitičarka arktičke geopolitike Zsanett Gréta Papp, koja je prije dvije godine boravila na otoku.

"Među autohtonim stanovništvom Grenlanda snažno su prisutni osjećaj nacionalnog identiteta i ponos na inuitsku baštinu, što potiče težnje prema većoj autonomiji. No gospodarski izazovi potpune neovisnosti, ponajprije ovisnost o danskim subvencijama koje čine oko trećine proračuna, ublažavaju neposredne ambicije za odcjepljenje."