Kako AI otkriva ono što kompanije često prešućuju

Umjetna inteligencija može biti energetski zahtjevna, proizvoditi more beskorisnog sadržaja i postati alat za zloupotrebe. No u pravim rukama može postati i snažan alat za nešto sasvim suprotno. Između ostalog, ima potencijal temeljito promijeniti ono što znamo o klimatskim rizicima kompanija i njihovom utjecaju na okoliš. Takve informacije danas postaju sve rjeđe i dragocjenije jer se dio političara okreće od obaveznih objava podataka.

Pojam obaveznog izvještavanja o održivosti donedavno je bio jedna od najpopularnijih ideja u klimatskoj politici. Polazna tačka bila je prilično jednostavna. Investitore ne zanima samo finansijski povrat nego i to koliki je doprinos kompanije klimatskim promjenama te kakvim se klimatskim i okolišnim rizicima sama izlaže. Problem je bio u tome što takvi podaci često nisu bili lako dostupni, pa je bilo teško procijeniti koje su kompanije sigurnije ulaganje, a koje se doista kreću u zelenijem smjeru.

Zbog toga su neke kompanije počele udovoljavati investitorima objavom takozvanih izvještaja o održivosti. No kako dugo nisu postojali jasni standardi ni čvrsta pravila, mnogi su se takvi izvještaji pretvorili u alat za greenwashing.

Evropska unija je 2022. godine među prvima uvela obavezu izvještavanja o održivosti za kompanije koje posluju na njenom tržištu. Već iduće godine dodatno je proširila pravila i uvela detaljne standarde za izvještavanje o okolišu, poznate kao European Sustainability Reporting Standards, odnosno ESRS.

Danas je slika znatno drugačija. U sklopu vala pojednostavljenja pravila, EU je znatno smanjila opseg ESRS-a. Broj obaveznih podatkovnih tačaka smanjio se za 61 posto, a u većoj se mjeri dopušta korištenje procjena. Nova pravila odnose se samo na kompanije s više od hiljadu zaposlenih i najmanje 450 miliona eura godišnjeg neto prihoda. Zbog te promjene broj organizacija koje moraju izvještavati smanjio se za oko 80 posto.

U Sjedinjenim Državama američka Komisija za vrijednosne papire i burze pokušala je 2024. uvesti pravilo prema kojem bi javne kompanije morale objavljivati materijalne klimatske rizike. Reakcije su stigle odmah. Republikanski državni odvjetnici, dio kompanija i pojedine okolišne organizacije podnijeli su tužbe protiv SEC-a. Više od godinu dana kasnije pravilo je i dalje zaglavljeno u pravnoj neizvjesnosti.

Pad obaveznih pravila odrazio se i na dobrovoljne izvještaje. U prvoj polovici 2025. izvještaj o održivosti objavile su 432 kompanije iz indeksa Russell 3000. U istom razdoblju godinu ranije bilo ih je više od 800. Istraživanje koje su vodili naučnici s Harvard Business Schoola, a objavio ga je časopis Nature, pokazuje i drugi problem. Mnoge kompanije iz S&P 500 indeksa godinama su prikazivale preniske podatke o emisijama. Između 2010. i 2020. neprijavljeno je ostalo više od 135 miliona tona direktnih emisija.

Broj dokumenata koje su objavile kompanije iz indeksa Russell 3000 u kojima se spominju određene okolišne teme | Bloomberg

Dio finansijskog sektora, među njima i Evropska centralna banka, upozorava da bi ublažavanje obaveznog izvještavanja moglo narušiti transparentnost na tržištima.

U takvom okruženju prostor otvaraju novi pristupi i nove kompanije, među njima i startup Forward Analytics.

Ta analitička kompanija izgradila je profile za više od 100 hiljada javnih i privatnih kompanija u 13 sektora. Koristi umjetnu inteligenciju kako bi povezala podatke o emisijama, fizičkoj imovini, vlasničkoj strukturi i planovima kapitalnih ulaganja. Osnivač i izvršni direktor Moritz Baer objasnio je da takav pristup finansijskim institucijama omogućava procjenu klimatskih tranzicijskih planova na temelju konkretnih podataka, a ne samo na temelju narativa koji same kompanije predstavljaju.

Kao primjer navodi ArcelorMittal, multinacionalnog proizvođača čelika koji planira smanjiti globalne emisije za 25 posto do 2030. u odnosu na nivoe iz 2018. Analiza Forward Analyticsa pokazuje da trenutni investicijski planovi zasad osiguravaju otprilike polovicu potrebnog smanjenja kako bi se taj cilj ostvario. Iz ArcelorMittala poručuju da ih takav nalaz ne iznenađuje. U prošlogodišnjem izvještaju o održivosti već su naveli da je malo vjerovatno da će dosegnuti cilj smanjenja emisija do 2030. godine.

S druge strane, analiza pokazuje da planovi kapitalnih ulaganja energetske kompanije Engie gotovo u potpunosti prate zadani cilj. Prema procjeni startupa, Engie je već na oko 97,5 posto puta prema vlastitom cilju smanjenja emisija do 2030. godine. Tome najviše pridonosi snažno širenje obnovljivih izvora energije i postupno gašenje postrojenja koja koriste fosilna goriva.

Projicirani intenzitet emisija (emisije po jedinici proizvodnje specifične za pojedinu kompaniju) u usporedbi s internim ciljevima | Bloomberg

Forward Analytics može i modelirati kako bi različiti klimatski scenariji mogli utjecati na finansijske rezultate kompanija. Primjerice, analizira koliko bi neka kompanija mogla izgubiti ili dobiti ako se tranzicija prema čistoj energiji ubrza i kako se takav ishod uspoređuje s konkurencijom u istom sektoru.

Startup pritom koristi podatke o emisijama koje prikuplja Climate TRACE, neprofitna koalicija koja je izgradila globalni inventar stakleničkih plinova s gotovo 745 miliona izvora emisija, od elektrana do rižinih polja. Rezultat je besplatna interaktivna karta svijeta na kojoj korisnici mogu istraživati emisije, pratiti kako se oblaci zagađenja kreću kroz određeno područje i analizirati učinke različitih strategija smanjenja emisija.

Climate TRACE te je alate razvio uz pomoć algoritama mašinskog učenja koji su trenirani da na satelitskim snimcima prepoznaju različite izvore emisija, primjerice stočarstvo ili odlagališta otpada. Uz to koristi velike jezične modele koji iz javnih baza podataka i godišnjih izvješća prikupljaju dodatne informacije, primjerice ko je vlasnik farmi ili odlagališta.

Mogućnost prepoznavanja izvora emisija iz svemira odmah je donijela vrijedne, ranije nepoznate podatke, kaže Lekha Sridhar, voditeljica istraživanja i posebnih projekata u organizaciji WattTime, jednoj od suosnivačica Climate TRACE-a. Istraživače su, primjerice, iznenadile veće nego očekivane farme goveda u državama poput Indije i Pakistana. Čak i u Sjedinjenim Državama program izvještavanja Agencije za zaštitu okoliša ne obavezuje rančeve da prijavljuju emisije, što je do sada stvaralo veliku prazninu u podacima.

Forward Analytics i Climate TRACE nisu jedini koji eksperimentiraju s umjetnom inteligencijom i klimatskim podacima. Startup RiskThinking.ai fokusira se na fizičke rizike povezane s klimatskim promjenama. Kompanija, u koju je investirao Bloomberg, koristi umjetnu inteligenciju kako bi mapirala imovinu javno izlistanih kompanija i procijenila koliko su izložene različitim klimatskim opasnostima, poput požara, uragana ili poplava. S obzirom na potencijal tehnologije i sve izraženije posljedice klimatskih promjena, može se očekivati da će u taj prostor ulaziti sve više kompanija.

Naravno, glavno pitanje kod korištenja umjetne inteligencije ostaje tačnost podataka. Veliki jezični modeli ponekad generiraju netačne ili izmišljene informacije. Organizacije s kojima sam razgovarala toga su svjesne i imaju procedure koje smanjuju taj rizik, uključujući ljudsku provjeru podataka. Na taj će problem i dalje trebati dosta paziti.

Umjetna inteligencija daleko je od savršene tehnologije. Ipak, omogućila je da se na jednom mjestu objedine golemi i raznoliki skupovi podataka, da se standardiziraju i pretvore u analize koje bi bez takvih alata bilo gotovo nemoguće napraviti. Zato, čak i dok politika posustaje, proces veće klimatske transparentnosti ipak napreduje. Kompanije više ne mogu tako lako skrivati loše rezultate kada je riječ o okolišu. Podaci su dostupni i izvana.