Apsentizam, odnosno izostajanje zaposlenih s posla, predstavlja jedan od najvećih izazova za kompanije širom svijeta. Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije i međunarodnih istraživačkih centara, globalna ekonomija godišnje izgubi više od 4.000 milijardi dolara zbog smanjene produktivnosti uzrokovane bolovanjima i odsustvima. Samo u Sjedinjenim Američkim Državama troškovi apsentizma procjenjuju se na oko 150 milijardi dolara godišnje, dok u Evropskoj uniji kompanije prosječno gube između dva i četiri posto ukupnih troškova rada. Najčešći razlozi odsustva radnika su stres, hronične bolesti i nezadovoljstvo radnim okruženjem, a sve češće i problemi mentalnog zdravlja.
Četiri godine nakon pandemije, svijet rada suočava se s novim valom izazova. Rast broja bolovanja, burnout, stres i mentalne poteškoće doveli su do toga da apsentizam (odsutnost s posla) i prezentizam (dolazak na posao iako je radnik bolestan i smanjenog učinka) postaju ključna pitanja za poslodavce i HR stručnjake.
40 posto troška bez učinka
Damir Kovačević, eksperta za menadžment apsentizmom u emisiji Start na Bloomberg Adria TV-u kazao je da kada gledamo globalne podatke, agencija Cronos izračunala je da 38,3 posto bruto mase zarada odlazi na rad koji se nikada ne obavi. Zbog toga gotovo 40 posto plata ode na nešto za šta poslodavci ne dobiju ekvivalent u radu.
Apsentizam je kolokvijanlni naziv za sve izostanke bili da su planirani ili neplanirani koji dominantno čine najviše bolovanja, tu je još i mikroapsentizam gdje spadaju kašnjenja na posao, preduge pušačke pauze i slično.
"Naša regija je dosta pogođena problemo apsentizma kada govorimo o troškovima, tu nisu samo plate i zarade koje se isplate kada su radnici na bolovanju. Tu su oni skriveni troškovi koji duboko sežu i terete cijele troškove rada, produktivnost tu bude kao ključna", kazao je Kovačević.
Ako gledamo podatke o bolovanjima od 2013. godine kada je Hrvatska ušla u EU i kada je nastao masovan egzodus mladih radnika Kovačević je kazao da je zabilježen porast bolovanja sa 13 miliona na čak 21 milion dana bolovanja. Broj slučajeva je sa 750.000 narastao na 1,8 miliona slučajeva od čega je 1,5 miliona na račun poslodavaca.
Apsentizam i geografija usko su povezani. Dok radna snaga u regiji stari, mladi radnici sve češće odlaze tražiti bolju priliku u drugim zemljama. Poslodavci su zato primorani raditi s ograničenim resursima, što dodatno naglašava problem bolovanja.
Prema dostupnim podacima, u regiji prosječno bilježimo 13–15/16 dana bolovanja po zaposlenom, dok je u EU taj broj znatno manji 7,4 dana. To jasno pokazuje da poslodavci u regiji često nisu svjesni pravih razmjera problema. Skriveni troškovi bolovanja, pad produktivnosti i menadžerski trošak izjednačavaju se a nerijetko i premašuju trošak koji poslodavci detektiraju kod povećanja minimalnih zarada.
Pet posto lažnih bolovanja
Kako objašnjava Kovačević, ključno je shvatiti da radniku treba pomoći da povrati radnu sposobnost. Umjesto toga, kada se pojavi veći broj bolovanja, poslodavci često reagiraju negativno, nadziru radnike polazeći od pretpostavke da se radi o zloupotrebi. Međutim, procjene pokazuju da se zloupotreba odnosi tek na oko pet posto slučajeva. Glavni generator bolovanja je zapravo javni zdravstveni sistem, liječnici nerijetko radnika proglašavaju nesposobnim za rad, upućuju ga specijalistima i time produžuju trajanje bolovanja, bilo zbog prekasnog liječenja ili nepotrebno dugog izostanka.
S druge strane, značajan dio problema proizlazi i iz samih organizacija. Stres i mentalni poremećaji najčešći su unutarnji uzroci bolovanja koje poslodavci često zanemaruju.
Rješenje kako Kovačević smatra, leži u uvođenju procesa upravljanja apsentizmom. Poslodavci trebaju preuzeti odgovornost na svojoj razini, ali i povezati se s ostalim akterima zdravstvenim sistemom, stručnjacima i institucijama kako bi se sistemski smanjili troškovi i unaprijedila radna sposobnost zaposlenih.
Ozbiljne posljedice prezentizma i apsentizma
Ruža Lukić, HR konsultant za Bloomberg Adriju je kazala da kada se zaposleni suoči sa zdravstvenim problemom, postoje dvije opcije. Prva je da ostane kod kuće i uzme bolovanje, to je apsentizam. Druga je da ipak dođe na posao, iako je zdravstveno stanje loše, pa radi sa smanjenom produktivnošću, to zovemo prezentizam.
Naglašava da na prvi pogled, prezentizam djeluje bezopasno jer je zaposleni fizički prisutan, ali u stvarnosti oba fenomena nose ozbiljne posljedice za organizaciju.
Često apsentizam ukazuje na dublje organizacione probleme: nezadovoljstvo uslovima rada, lošu komunikaciju, nedostatak povjerenja ili loše rukovođenje. Zato ga ne treba posmatrati samo kao trošak, već i kao važan signal da nešto u organizaciji nije kako treba.
Prezentizam je posebno opasan kaže Lukić, jer ga kompanije teže primjećuju. Zaposleni je prisutan, ali njegov učinak može biti znatno manji, a rizik od grešaka veći. Uz to, dolazak bolesnog radnika u kancelariju može ugroziti i zdravlje kolega.
"To su skriveni troškovi koji se ne vide odmah, ali dugoročno ozbiljno utiču na rezultate", kaže Lukić.
Menadžeri kao ključ prevencije
Kao HR konsultant mišljenja je da menadžeri imaju ključnu ulogu u prevenciji i smanjenju apsentizma i prezentizma. Postoji nekoliko konkretnih koraka koje ona konkretno preporučuje.
Prvi korak je gradnja kulture povjerenja u kojoj zaposleni jasno znaju da odsustvo zbog bolesti nije kazna niti razlog za strah. Lideri pritom moraju davati lični primjer - ako sami zanemaruju svoje zdravlje, šalju snažnu poruku da je isto prihvatljivo i za druge.
Podjednako je važno omogućiti fleksibilnost kroz rad od kuće, skraćeno radno vrijeme ili prilagođavanje zadataka, jer to zaposlenima u kriznim situacijama može biti presudna podrška. Ulaganje u prevenciju kroz zdravstvene programe, edukacije i redovne sistematske preglede dugoročno smanjuje i apsentizam i prezentizam, dok praćenje podataka o odsustvima i radnom učinku pomaže menadžerima da pravovremeno prepoznaju trendove i djeluju preventivno.
"Na taj način, menadžeri ne samo da stvaraju zdravije radno okruženje, već i aktivno doprinose većoj produktivnosti i zadovoljstvu zaposlenih", kazala je.
Apsentizam i prezentizam nisu samo brojke u HR izvještajima, već ogledalo organizacione kulture. Kada kompanija zaista brine o ljudima, oba fenomena se smanjuju, a radna atmosfera postaje zdravija i produktivnija.
Razlike među regijama
Najnoviji podaci iz State of Absence Report 2024 i evropskog istraživanja objavljenog na PubMed-u pokazuju da problem nije prolazan trend, već sistemski izazov.
Statistika jasno pokazuje velike razlike među regijama. U Evropi se stope odsutnosti kreću od 2,5 posto do 14 posto. Najviše su pogođene Njemačka, Belgija i Češka, dok su Švicarska i Island među zemljama s najnižim stopama. U SAD-u odsutnost iznosi 2,1 posto, ali dodatni izazov predstavlja činjenica da plaćeno bolovanje nije regionalno regulirano.
U Aziji prezentizam se javlja češće nego apsentizam, zaposlenici u Tajlandu, Vijetnamu i na Filipinima pokazuju veću angažiranost, dok su Tajvan i Južna Koreja na dnu ljestvice. U Latinskoj Americi i na Karibima situacija je još ozbiljnija u nekim zemljama i do 10 posto radne snage odsutno je na bilo koji dan.
Posebno zabrinjavajući podaci dolaze iz Velike Britanije, gdje je stopa bolovanja dosegla 3,4 posto najvišu razinu u posljednjih 20 godina. Ekonomski trošak procjenjuje se na više od 100 milijardi funti godišnje. Broj dana bolovanja porastao je za 55 posto u četiri godine, a odsutnosti zbog stresa i anksioznosti samo u 2024. porasle su za 29 posto u odnosu na godinu ranije.
Depositphotos
Istovremeno, radnici koriste 7,6 posto manje godišnjih odmora, što povećava rizik od burnouta. Dugotrajna bolovanja su dodatna prijetnja - svaki trinaesti zaposlenik u UK-u trenutno je na dugotrajnom bolovanju, a u aprilu 2024. čak 2,83 miliona ljudi nije radilo zbog bolesti. Najčešći uzroci su mentalne poteškoće i muskularni problemi.
Istraživanje objavljeno u International Journal of Environmental Research and Public Health dodatno osnažuje sliku evropskog konteksta. Analiza podataka iz 30 zemalja između 2006. i 2020. pokazala je da je broj radnika odsutnih zbog bolesti porastao sa 3,6 na 5,2 miliona, odnosno s 2,7 posto na 2,9 posto zaposlenih.
PubMed
Žene su češće na bolovanju - porast s 3,5 posto na 4,3 posto, dok su kod muškaraca stope rasle s 2,6 posto na 3,1 posto. Najviše stope bilježe Njemačka 22,9 posto žena, 20,4 posto muškaraca, Francuska, Španija i Velika Britanija 12,3 posto žena, 7,9 posto muškaraca.
Studija otkriva i faktore koji uječu na bolovanja. Kod muškaraca, povišen BMI i zapošljavanje u industriji povećavaju odsutnost, dok zadovoljstvo poslom i fizička aktivnost smanjuju rizik.
Kod žena, ključni faktori su rizik od siromaštva, hronične bolesti i socijalna isključenost, dok socijalna zaštita i industrijska zaposlenost dodatno povećavaju broj bolovanja.
Ovi podaci potvrđuju da odsutnost nije samo zdravstveno pitanje, već i odraz širih društvenih i ekonomskih okolnosti, pri čemu rodne razlike igraju važnu ulogu u razumijevanju i kreiranju učinkovitih rješenja.
.webp){kind=icon}
