Od početka 2023. srpski carinici su na rijekama onemogućili krijumčarenje oko 40 tona naftnih derivata. A u prethodne dvije i po godine, kako kažu u Upravi carina, njihovi službenici zaplijenili su gotovo deset puta toliko nafte. Na koje načine ova roba ilegalno pokušava da prodre na naše tržište? Pa, recimo da su šverceri jedna vrlo stara i kreativna sorta.
Stoga ne čudi kada nam u Upravi kažu da je njihovo iskustvo sa krijumčarima veoma bogato. "S obzirom na to da je profit primarni motiv svakog krijumčara, najzastupljenija je ona roba čijom prodajom može da se ostvari najveća zarada, a to je, kao i uvijek - akcizna roba", napominju.
U cijeloj stvari, jasno, veliku ulogu igra geografija, a naši sagovornici podsjećaju da je riječni tok Dunava kroz Srbiju dug 588 kilometara. Prema njihovoj ocjeni, za kontrolu su najizazovniji potezi međunarodnih voda, to jest tamo gdje je rijeka prirodna granica - od Bezdana do Bačke Palanke (granica sa Hrvatskom) i od Velikog Gradišta do Prahova (granica sa Rumunijom).
Međutim, dodaju da su se prilično zahtjevnim pokazale i teritorijalne vode Srbije (od Bačke Palanke do Velikog Gradišta), gdje je dosadašnjim radom identifikovan veliki broj takozvanih crnih tačaka za krijumčarenje goriva - obično su to mjesta koja nisu pristupačna sa kopna. Kako je nedavno za Bloomberg Adriju kazao terenski koordinator za Srbiju i Crnu Goru u Globalnoj inicijativi protiv transnacionalnog organizovanog kriminala Saša Đorđević, u Srbiji postoji skoro 40 pogodnih mjesta za šverc goriva.
U Upravi carina ukazuju na važnu karakteristiku međunarodnih voda koja krijumčarima ide naruku, a to je da se u njihovom slučaju kontrola može sprovoditi samo ako brod pristane uz neku od obala. Šverceri najčešće te vode koriste tako što zaustave plovilo uz strani brod, pretoče gorivo na vodi bez pristajanja i svako nastavi svojim putem, objašnjavaju naši sagovornici. A u zavisnosti od tehničkih karakteristika broda, krijumčari koriste razne metode kako bi sakrili ili lažno prikazali stanje goriva.
"Na primjer, koriste lažna mjesta za mjerenje goriva, umetnute sonde, lažne mjerače i slično, pa se prilikom kontrole čini kao da je sva nafta 'isparila'. Više puta smo bili svjedoci raznih scenarija na koje su krijumčari spremni samo da bi došli do veće količine goriva, koje potom imaju namjeru da prodaju na crnom tržištu, pa tada krše rokove putovanja bilo zbog navodnog kvara, bolesti posade ili nekog drugog izmišljenog razloga", objašnjavaju iskusni carinici Odsjeka za kontrolu vodenih puteva Uprave carina.
Cijena prepolovljena
Neke nezvanične procjene govore da je uglavnom litar krijumčarenog goriva upola jeftiniji u odnosu na maloprodajnu cijenu, budući da ne uključuje akcize i ostale dažbine.
Brodovi su, prema njihovim riječima, najkomplikovanija prevozna sredstva za pregled. Pogodni su za krijumčarenje, jer tu postoje veliki prostori - bunkeri, koji su teško dostupni. "Međutim, naši službenici su iskusni i neprestano se dodatno obučavaju, pa zahvaljujući tome i možemo da se suprotstavimo krijumčarima. Obuka kroz koju pripadnici carine i policije koji rade na rijekama moraju da prođu obuhvata obavezno poznavanje master planova brodova, tako da kada službenik uđe na plovilo radi kontrole, unaprijed zna gdje bi nešto moglo da se krije", ističu u Upravi.
Jedan od načina da se kamuflira šverc je i često mijenjanje imena plovila. "Kada saznaju da su pod nekim nadzorom ili kontrolom, da bi zavarali trag, krijumčari brodu mijenjaju ime. Takođe, mijenjaju i sjedište firmi i zastave brodova, jer ih nerijetko registruju u drugim državama."
Da bi došli do profita od razlike u cijeni, krijumčari na crnom tržištu nerijetko prodaju naftu koja je prethodno nabavljena po beneficiranim uslovima propisanim za pogonsko gorivo, a carinici mogu da spriječe takve zloupotrebe upoređivanjem podataka iz brodske dokumentacije i mjerenjem stvarne količine goriva zatečenog u tankovima.
Šverc u, iz i kroz Srbiju
Ne samo da gorivo nezakonito dolazi i prolazi (u slučaju kada služimo samo kao tranzitna zemlja) kroz Srbiju, već Izvještaj Globalne inicijative protiv transnacionalnog organizovanog kriminala pokazuje da se bilježi i ilegalni promet odavde ka inostranstvu. "Ovo je očekivano, s obzirom na to da Srbija petinu svojih potreba za gorivom pokriva iz sopstvene proizvodnje."
U većini slučajeva, dodaje se, za to se koriste ukrajinski, rumunski i bugarski brodovi, a zabilježeni su i austrijski i mađarski. Plovila stižu iz Rumunije, Ukrajine, Hrvatske i Nemačke.
Prošle i pretprošle godine otkrivene su dosad najveće malverzacije sa brodskim pogonskim gorivom kod nas.
''Oba slučaja se odnose na brodove na kojima se manipulisalo podacima, odnosno gdje je lažno prikazivano stanje goriva u količinama od po 100 tona. Posebno je bio interesantan slučaj kada smo u tankovima jednog broda primjetili čudnu boju goriva, pa smo odlučili da ga testiramo uz pomoć paste za utvrđivanje prisustva vode u nafti. Brzo se ispostavilo da brod umjesto nafte prijavljene u dokumentaciji, a koja je u međuvremenu istočena i prodata krijumčarima, zapravo prevozi vodu", svjedoče carinici koji se dugo bave kontrolom na rijeci i dodaju da to što nafte nema ne znači da je krijumčar izbegao kaznu. "U takvim slučajevima, zapovjednik broda je odgovoran za izuzimanje robe ispod carinskog nadzora i kazna koja slijedi podrazumijeva naplatu barem jednostruke vrijednosti nestale robe, pripadajućih dažbina (porez i akciza), ali i novčanu kaznu."
U ranijim izjavama za naš medij, Đorđević je napomenuo da su na povećanje cijena goriva i, posljedično - broja zaplijena švercovane robe na Balkanu, uticali pandemija, izborna kriza u Libiji i naravno rat u Ukrajini. "Zabrana Bugarskoj da uveze rusku naftu, što se očekuje sljedeće godine, može preusmjeriti ilegalnu trgovinu gorivom ka Balkanu, pri čemu bi Bugarska, Rumunija, Albanija i Srbija mogle postati potencijalni centri", rekao je on.
Iz Uprave carina kažu da su svjesni rizika da uslijed ratnih sukoba u Ukrajini može doći do preusmeravanja ilegalne trgovine gorivom ka Balkanu, ali da su spremni da budu brana tom - kao i bilo kom drugom - bezbjednosnom izazovu za našu zemlju. "Borba protiv prekograničnog kriminala zajednički je prioritet svih administracija u regionu, pa su podrška u usavršavanju vještina i donacije opreme kroz međunarodne programe od izuzetnog značaja za modernizaciju službi koje su zahvaljujući tome spremnije da se efikasnije suprotstave krijumčarima na kopnu i rijekama."
Kako zaključuju, carinska praksa pokazuje da nikada ne treba potcjenjivati krijumčare koji su odlično opremljeni i dobro organizovani, ali i tome je moguće stati na put intenzivnom edukacijom službenika i povezanošću kako domaćih službi, tako i službi susjednih država koje kontrolišu svoj dio toka istih rijeka.