Nakon nekoliko zapadnoeuropskih zemalja i Njemačka je 1. veljače krenula s testiranjem četverodnevnog radnog tjedna, odjeknulo je u javnosti Adria regije. Medijska euforija zbog ove vijesti bila je tolika da se mogao steći dojam kako praktički cijela Njemačka prelazi na kraće radno vrijeme i kako je nakon gotovo jednog stoljeća ponovno došlo povijesno vrijeme. Vrijeme, poput onog 1926. kada je američki industrijalac Henry Ford odlučio radni tjedan u svojim tvornicama automobila skratiti na pet dana s ukupno 40 sati, što je ubrzo postalo standard, ne samo u Americi već i u Europi.
Unatoč gospodarskim turbulencijama, mnogi se pitaju može li u eri robotske proizvodnje i umjetne inteligencije san o neradnom petku postati stvarnost. Hoće li generacija Z svojim inzistiranjem na ravnoteži privatnog i poslovnog života pridonijeti tome da se poslodavci hrabrije odluče za četverodnevni radni tjedan? Ili je otpor skraćenju radnog tjedna na 32 sata ipak jači?
"Kada pogledate koliko je tehnologija napredovala u proteklih sto godina, možemo reći da smo mi kao ljudska bića puno produktivniji kao rezultat tehnologije koju koristimo. I iz tog razloga ima smisla radnicima vratiti dio dobiti od povećanja produktivnosti“, kaže za Bloomberg Businessweek Adria Jan de Jong, poduzetnik i osnivač hrvatske tvrtke Webpower Adria koja svojim e-mail marketinškim rješenjima dnevno opslužuje 200 tvrtki diljem regije.
Borba protiv lovaca na talente
Jan de Jong vjeruje u riječi britanskog poslovnog magnata Richarda Bransona da ako se fokusirate na sretne zaposlenike, dobit ćete i sretne klijente. A De Jong i njegova poslovna partnerica Martina Šepić bili su inspirirani i rezultatima eksperimenta 2021. na Islandu koji je pokazao da su nakon prelaska na četverodnevni radni tjedan zaposlenici u javnom sektoru bili sretniji, manje pod stresom i produktivniji. Zbog toga su ga vlasnici Webpower Adrije odlučili primijeniti u svojoj tvrtki u rujnu 2021. godine. Među ostalim i kako bi se suočili s problemom jer su lovci na talente ciljali na njihove zaposlenike, pokušavajući ih vrbovati za financijski jake tvrtke, poput velikih farmaceutskih kompanija, globalnih kompanija i startupa jednoroga u Hrvatskoj.
"Morali smo im nešto ponuditi. I to nije više novca, već više slobodnog vremena", ističe De Jong i dodaje da danas svi njihovi zaposlenici rade u potpunosti od kuće, "četiri dana u tjednu po osam sati za vrlo lijepu plaću za puno radno vrijeme". "Ne želimo da manji broj radnih dana utječe na radni staž naših zaposlenika, pa su formalno svi zaposleni 40 sati tjedno, ali svaki tjedan dobiju plaćen slobodni dan."
Jan de Jong | Privatni arhiv
Prema riječima ovog Nizozemca koji u Hrvatskoj posluje dva desetljeća, menadžmentu je jedino bilo važno da klijenti nisu na gubitku i da su im dostupni pet dana u tjednu, što je značilo da ne mogu svi biti slobodni petkom. Na prijedlog zaposlenika odlučeno je da ih se podijeli u tri tima od kojih jedan ima dodatni slobodni dan u ponedjeljak, drugi u srijedu i treći u petak. Nakon mjesec dana timovi se izmjenjuju tako da su svi jednako slobodni ponedjeljkom, srijedom i petkom. Osim toga, dodaje naš sugovornik, važno je da svaki tim ima ljude sa svim vještinama.
"Zaposlenici su u početku osjetili da su tijekom ta četiri dana bili opterećeniji nego prije pa više nisu imali vremena provjeravati vijesti ili svoje društvene mreže tijekom radnog vremena. Jer nije da smo im dali manje radnih dana i manje posla, nego je broj klijenata ostao isti kao i prije. To znači da moraju raditi učinkovitije, odnosno izvršiti isti broj zadataka u kraćem vremenu", kaže De Jong i dodaje da se sada "ljudi osjećaju dobro, angažirano, aktivno i zauzeto na poslu". "Kažu da su sretniji, manje pod stresom i imaju mnogo opuštenije vikende zahvaljujući dodatnom slobodnom danu."
De Jong ističe kako su u protekle dvije i pol godine postigli sjajne rezultate jer su zaustavili odlazak talenata iz tvrtke, odnosno povećali lojalnost kompaniji, zatim prepolovili bolovanja te znatno povećali broj ljudi koji se prijavljuju za svako oglašeno novo radno mjesto.
"Morali smo nešto ponuditi zaposlenicima. I to ne više novca, već više slobodnog vremena", ističe Jan de Jong, poduzetnik i osnivač hrvatske tvrtke Webpower Adria. Danas svi njihovi zaposlenici u potpunosti rade od kuće, "četiri dana u tjednu po osam sati za vrlo lijepu plaću za puno radno vrijeme".
"Druge tvrtke još uvijek prilaze našim zaposlenicima, pokušavajući ih uvjeriti da prijeđu k njima. Ali sada ljudi više ne odlučuju o plaćama, oni odlučuju o načinu života - žele li raditi četiri dana tjedno od kuće za dobru plaću ili se žele vratiti u ured pet dana tjedno za malo više novca", kaže De Jong. Ističe da kada sada objave oglas na Linkedinu da zapošljavaju, "u roku od 24 do 48 sati imamo više od 100 prijava, što nas kao poslodavce stavlja u poziciju da možemo odabrati najbolje kandidate s kojima želimo raditi".
Sedam koraka do kraćeg rada
I dok u Njemačkoj testiraju hoće li doći do veće produktivnosti tako što su u 45 tvrtki "preko noći" smanjili radno vrijeme na četiri dana tjedno, osnivač i vlasnik srbijanske tvrtke Mikroelektronika Nebojša Matić vjeruje da se to neće dogoditi, ali da će u najboljem slučaju ostati na istoj razini kao i prije. Ističe da je za uspješno uvođenje četverodnevnog radnog tjedna potrebno ići postupno, a važni preduvjeti su da je tvrtka izuzetno dobro organizirana, da je uvedena digitalizacija i automatizacija, odnosno da osoba ne mora raditi ništa što može učiniti stroj ili računalo.
Matić je za svoju tvrtku, jednu od vodećih u embedded industriji u regiji, koja se bavi proizvodnjom programiranih hardverskih uređaja za posebne namjene, razradio detaljan koncept prelaska na ovaj kraći način rada. Prema njegovu uvjerenju, ovaj se koncept može kopirati u mnogim tvrtkama, a tri glavna razloga za uvođenje četverodnevnog radnog tjedna su stvaranje boljeg društva, postizanje održivosti radne snage i usklađivanje s platformom tvrtke.
"Svaka tvrtka zna koji je njezin proizvod, koliki joj je promet i kolika je dobit. A na predavanjima koja držim primjećujem da nijedan vlasnik i menadžer tvrtke ne zna koja je platforma njegove tvrtke", kaže Matić u intervjuu za Bloomberg Businessweek Adria, objašnjavajući da je ključno kako pomiriti prirodne interese tri cjeline - tvrtke, zaposlenika i menadžmenta.
U trokutu tih interesa je i trokutasta platforma tvrtke Mikroeletronika koja, prema Matićevim riječima, počiva na automatizaciji, četverodnevnom radnom tjednu i dnevnom outputu, odnosno jasno definiranim i podijeljenim radnim zadacima u određenom danu. Matićev razrađeni koncept podrazumijeva prelazak na četverodnevni radni tjedan u sedam koraka i to ne odjednom cijela tvrtka, nego postupno po odjelima.
Nebojša Matić | Privatni arhiv
"Peti korak je dva sata manje vremena dnevno, što je nezgodno jer radite 30 sati tjedno, što je manje nego kad prijeđete na četverodnevni radni tjedan koji ima 32 sata. Ali to je sve moguće pa je naš hardverski odjel u toj fazi, uz dva sata kraćeg radnog vremena dnevno, uspio povećati KPI za 45 posto", ističe Matić i dodaje da se toliko vremena za tranziciju potroši kako bi se zaposlenici naviknuli na potpunu fokusiranost na posao. "Šesti korak je prva proba sa slobodnim petkom, što je također mali šok jer se sa šest sati dnevno vratilo na osam sati, ali tijekom četiri dana. A ako bez problema vežete četiri tjedna s neradnim petkom, slijedi sedmi korak, a to je trajna promjena radnog vremena. Ta tranzicija traje od godinu i pol do dvije godine. Ta tranzicija traje od godinu i pol do dvije godine."
Proizvodni odjel u Mikroelektronici prošao je sve te korake i već više od godinu i pol dana radi četiri dana u tjednu. Kako ističe Matić, na početku je u tom odjelu bio 21 zaposlenik, a sada ih je 11, rade četiri dana umjesto pet, a proizvode 30 posto više.
Proizvodni odjel u Mikroelektronici već više od godinu i pol radi četiri dana u tjednu. U početku je u tom pogonu bio 21 zaposlenik, a sada ih je 11, rade četiri dana umjesto pet, a proizvode 30 posto više, kaže osnivač i vlasnik srbijanske tvrtke Mikroelektronika Nebojša Matić.
Inovacije i paradoksi
U tom konceptu su na dobitku i radnici i menadžment i sama tvrtka, kaže Matić i ističe da je uočio nekoliko paradoksa. Prvi je da, kada pitate ljude žele li četverodnevni radni tjedan, "50 posto njih kaže ne jer jednostavno ne znaju što je to pa misle da će se raspasti od posla u tih četiri dana".
"Drugi paradoks je da prednosti četverodnevnog radnog tjedna vide tek kada se počnu fokusirati na to kako će provesti tri slobodna dana. To se našim zaposlenicima dogodilo tek nakon šest mjeseci rada u tom režimu. Tada počinju planirati putovanja, hobije, nove treninge, uživanje. Promijenili su se samo zbog tog jednog dana. Postali su bolji ljudi. Ljudi bez pritiska", kaže Matić i dodaje kako je, s druge strane, tvrtka dobila nevjerojatan broj ljudi koji su toliko zainteresirani za automatizaciju, inovacije i što skladniji proces proizvodnje kako bi sačuvali taj neradni petak. "Drugim riječima, dobijete cijelu tvrtku zainteresiranu za opstanak."
Matić kaže da inovativnost nastaje "kada se odmorni i fokusirani ljudi koji se dugo bave određenom djelatnošću svakodnevno susreću".
"Zbog inovativnosti isplati mi se dati ljudima još jedan slobodni dan. Štoviše, i da im povećam plaću, jer kad imaš više slobodnog vremena, trebaš i viša primanja. A povećavam im plaću od njihove povećane produktivnosti", kaže ovaj menadžer godine 2023. po izboru Srpske asocijacije menadžera.
Sumnjičavost okoline i strah od promjena
No, kraćem radnom vremenu žestoko se protive političke i gospodarske elite, kako u Njemačkoj tako i u Adria regiji. Njemački ministar financija Christian Lindner smatra da "nikada u povijesti društvo nije povećalo svoj prosperitet radeći manje" te da "ključ našeg prosperiteta ostaje težak rad". Sličnog je mišljenja i Holger Schäfer iz Njemačkog ekonomskog instituta, koji smatra da bi četverodnevni radni tjedan uveden diljem Njemačke bio kontraproduktivan te da je utopija da bi se smanjenje radnog vremena od 20 posto moglo kompenzirati povećanom produktivnošću.
Takve sumnje postoje i u Adria regiji. Suosnivač i generalni direktor tvrtke Vega IT Saša Popović kaže da ne vjeruje u dugoročnu motivaciju radnika koji rade četiri dana, ističući da "kada su ljudi zbog pandemije prešli na rad od kuće, mnoga su istraživanja pokazala da su u početku bili 20 posto produktivniji, ali da je nakon dvije godine produktivnost pri radu od kuće znatno pala". Osim toga, ističe kako je važno voditi računa o ciljevima i ambicijama same tvrtke.
"Tvrtka Vega IT sada je u razdoblju kada značajno ulaže u širenje poslovanja, otvara urede diljem svijeta, zapošljava sjajne stručnjake. S četverodnevnim radnim tjednom nije moguće ostvariti ogromni razvoj, kako god se organizirali", rekao je Popović za Bloomberg Adria.
Vlasnici tvrtki koje već primjenjuju ovakav način rada, pak, tvrde suprotno.
"Raditi četiri dana tjedno ne pokazuje nedostatak motivacije i ambicije. I dalje smo vrlo brzorastući biznis, jer iz godine u godinu rastemo za 50 posto", kaže Jan de Jong i dodaje da su reakcije u Hrvatskoj bile uglavnom vrlo pozitivne te da je njihov prelazak na kraći radni tjedan privukao mnogo pozornosti lokalnih medija. "Pretpostavljam da će se mnogi vlasnici tvrtki opirati i sumnjati u četverodnevni radni tjedan, ali što se više tvrtki kreće u tom smjeru, to će onima koji nude petodnevni radni tjedan biti teže pronaći talentirane ljude jer sjajni talenti će htjeti raditi s tvrtkama koje nude najbolje radno okruženje."
S druge strane, Matić kaže da njegove ideje nisu baš najbolje primljene kod kolega poslodavaca u Srbiji.
"Neko vrijeme nisam baš bio rado viđen gost na okupljanjima menadžera. Uopće im nije jasno kako se produktivnost povećala kraćim radnim vremenom", kaže prvi čovjek Mikroelektronike i dodaje da se ljudi boje četverodnevnog radnog tjedna, a zaboravljaju da se osamdesetih godina radilo svake prve subote u mjesecu, 1950-ih svake subote, dok se 1900. godine radilo svaki dan.
I kada je Ford prije gotovo jednog stoljeća uveo 40-satni radni tjedan, svi drugi industrijalci su mu rekli da nije moguće obaviti istu količinu posla u pet dana koliko se obavi u šest. Štoviše, samo tri desetljeća prije prosječno puno radno vrijeme u proizvodnji iznosilo je čak 100 sati tjedno.
Fordov "altruizam", pak, temeljio se na računici da će uz veće plaće koje daje, njegovi radnici moći platiti i kupnju automobila koje proizvode. Osim toga, privukao je najtalentiranije pa je uspio prerasti konkurenciju. Vrlo brzo se vidjelo da je Fordov eksperiment uspio. Je li vrijeme za nekog novog Forda i novi eksperiment?
Ovaj put za eksperiment s odmornim radnicima koji se nakon tri neradna dana vraćaju na posao puni energije. Za većinu je to još uvijek san.
.webp){kind=icon}
