Porodične firme - izazov i(li) zadovoljstvo i kako Telemax balansira

Porodične firme u Bosni i Hercegovini (BiH) u najvećem broju slučajeva, njih oko 70 odsto, osnovali su trenutni vlasnici, dok ih je oko 16 odsto naslijeđeno. Najmanje je porodičnih firmi koje su kupljene, oko šest odsto. Najveći izazovi za porodične biznise su pronalazak kvalitetnih zaposlenika, visoke obaveze prema državi, jaka strana i domaća konkurencija te visoki troškovi radne snage.

Telemax uspješno spojio iskustvo prve i inovacije druge generacije

Porodični biznis odnosi su prije svega veliki izazov s jedne strane, ali i zadovoljstvo s druge strane, kaže za Bloomberg Businessweek Adria Arijana Maksimčuk, vlasnica kompanije Telemax iz Banjaluke, jednog od vodećih privrednih društava u oblasti obnovljivih izvora energije, a u kojem danas rade dvije generacije porodice Maksimčuk.

Glavni izazov u razvoju ove kompanije bilo je održati kontinuitet poslovanja i to u oblasti novih tehnologija koje primjenjuju u protekle 22 godine. Izazov je bio utoliko veći ako se uzmu u obzir promjene na tržištu u regionu i regulativa u BiH koja, nažalost, sporo prati sve promjene.

"Kojom magijom se u biznis planu može predvidjeti epidemija virusa korona, kad će se objaviti ključni zakon ili kako da predvidite trajanje i potrebe novih tehnologija u našim uslovima poslovanja? Sve su to veliki izazovi na koje nalazimo adekvatne odgovore", kaže Arijana.

Takođe, jedan od najvećih izazova je pronaći specijalizovane ljude za sve nove tehnologije i zadržati ih, a prilagođavanje uslovima na koje ne može da se utiče i trendovima koji se jako brzo mijenjaju je vrlo zahtjevan i skup proces. "U dosta slučajeva ne možete predvidjeti krajnji ishod i trajanje određene tehnologije tako da je izazovno i zahtjevno, ali ima svoju veliku ljepotu kad se uspješno primijeni", poručuje Arijana.

Arijana Maksimčuk (Privatna arhiva)

 

Za sve je, dodaje, važna i potrebna želja za novim izazovima te vanserijska energija i upornost. Bez obzira na sve teškoće i izazove, ističe da je porodica Maksimčuk uživala razvijajući kompaniju i realizujući nove projekte te da je veliko zadovoljstvo vidjeti da sve funkcioniše. Potpun doživljaj za nju je kada uslijede rezultati, benefiti za njihove kupce i za samu firmu. Tada se sve nedaće i tekuće poteškoće prevazilaze i zaborave.

Porodične firme: Oslikavanje funkcionalnosti porodice na biznis

Uključivanje članova porodice u biznis za Arijanu je najvažniji segment u poslovanju jer se njihova funkcionalnost kao porodice direktno oslikava i utiče na firmu.

"Uključenjem druge generacije osnivača, prije svega mislim na sinove, veliko je zadovoljstvo i uživanje za nas kao roditelje i naravno veliki napor u usklađivanju ideja mladih i energije koju oni nose", naglašava Arijana.

Energija koju donosi druga generacija, dodaje, veliko je osvježenje i treba je bezuslovno podržati i usmjeriti te uzeti sve dobro iz ideja potomaka.

Kada se njen mlađi sin Nikola Maksimčuk vratio sa školovanja iz inostranstva, u kompaniji Telemax formiran je odjel prodaje i marketinga, a razvijeni su i novi brendovi - City Gecko (pametne solarne klupe i bus stanice) i Solar Max (prodaja solarne opreme). Dodatno, internet i mreže iskorišteni su za kontakt s kupcima, što je trend koji je bio neminovan.

"Prisutnost na mrežama i predstavljanje aktivnosti iz firme je mnogo veće danas nego prije, što je isključiva zasluga mlađe generacije i to donosi novu vrijednost firmi", kaže Arijana.

I klasični inženjering, u kojem se ostvaruje većina prihoda, sa idejama na koje su fokusirani mlađi, dobio je "baš pravo osvježenje poslovanja", za koje Arijana priznaje da im jako prija. "Mladost i iskustvo su dobra kombinacija za napredovanje i rast ukupnog prihoda, ali i nova druženja i zadovoljstva porodice koja se ostvaruju kroz biznis".

U vrijeme našeg razgovora Arijana se sa sinom Nikolom spremala na put za Ujedinjene Arapske Emirate (UAE) s ciljem da za svoje proizvode otvore novo tržište. "Ne znam da li sam srećnija kao majka jer ćemo biti nekoliko dana zajedno ili kao vlasnica firme koja očekuje neki novi izazov i novu priliku za širenje tržišta. Sve to zajedno mi čini veliko zadovoljstvo i daje energiju za nove pobjede", kaže ona.

Druga generacija ima želju da udupla stvoreno

Za Nikolu porodični biznis predstavlja mnogo i smatra da je privilegija imati priliku da nastavi da razvija ono što su njegovi roditelji započeli. "Ne samo da naslijedim i nastavim, već i da unaprijedim i dignem na još viši nivo naš biznis", želja je Nikole koji ima ambiciozne ciljeve - minimalno da udupla sve što je stvoreno.

Nikola Maksimčuk (Privatna arhiva)

 

Iskustvo roditelja mu je puno pomoglo da razumije različite načine poslovanja. "Gledati i prisustvovati sastancima, biti dio velikih projekata i pregovora, velikih minusa i pluseva, padova i uspona, grešaka i uspjeha, sve to mi je puno pomoglo, pogotovo jer mi je to prvo radno mjesto, a dolazim iz inostranstva, gdje sam završio školu i gdje je potpuno drugačiji sistem nego u našoj zemlji", navodi Nikola.

On je završio ekonomiju u Beču, nakon čega se vratio u Banjaluku, gdje je spoznao sve specifičnosti tržišta u BiH, koje ocjenjuje poprilično haotičnim. "Treba znati plivati, pogotovo u privatnom biznisu, i postaviti se prema svim izazovima koje baš bh. tržište pruža. U tom smislu sam jako puno naučio od roditelja, samu filozofiju poslovanja ovdje i da nisu svuda i uvijek ista pravila igre".

U oblasti obnovljivih izvora energije tehnologije se mijenjaju svakodnevno i ponekad je ključno imati mlade u kompaniji kako bi se to sve ispratilo. Nikola ne smatra da bi bez njega fokus kompanije na nove tehnologije bio manji, ali smatra da bi uvođenje novih tehnologija bilo sporije. "Telemax je poznat po inovativnosti, bez mene ili sa mnom, ide ukorak s inovacijama i tako je radio od nastanka. Moraju se iz dana u dan pratiti novi alati, komponente, proizvodi, sve se mijenja i uspješni smo jer to pratimo. Mojim dolaskom se to samo ubrzalo".

Novitet koji je on donio je rad na popularizaciji proizvoda kompanije, građenju brenda, marketingu... "Više je prisustvo na mrežama i to nam je puno doprinijelo u mnogim segmentima biznisa, pogotovo u novom City Gecko programu koji sam razvio, projektu pametnih klupa koji je dao novo svjetlo Telemaxu, inovativnost, mladalaštvo, spoj s pametnim gradovima, što nam je otvorilo mnoga vrata".

Telemax (LinkedIn)

 

Na pitanje da li se njegove ideje uvažavaju, odgovara potvrdno, ali ističe da se u porodici ništa ne uzima "zdravo za gotovo" i da se sve pomno planira i razvija. "Jedni druge podržavano, nije ovo vrsta biznisa gdje bi roditelji bili tzv. stara škola i gdje se radi po jednom principu. To nije slučaj, svi moramo biti ispred vremena da bismo imali konkurentnu firmu u našoj industriji, to je ključ", poručuje Nikola.

Što se tiče preuzimanja kompanije, smatra da ne postoji definisan momenat ili period kada i koliko to treba da traje. "Život i izazovi koji su pred kompanijom tjeraju nas na rad i taj neki proces traje. Da li sam spreman? Ne znam, vjerujem da mogu riješiti izazove pred kojima se nađem, a roditelji će uvijek biti tu da me posavjetuju. Ja sam druga generacija, nemamo iskustva prethodnih generacija u preuzimanju firmi, to će biti vjerovatno odrađeno po osjećaju, zajednički u svakom slučaju", zaključuje Nikola.

Svaki peti vlasnik porodične firme u BiH planira odlazak u penziju uskoro

Najveći broj porodičnih firmi u BiH, oko 70 odsto, osnovali su trenutni vlasnici, pokazuju istraživanja Centra za razvoj porodičnih firmi koji kroz projekat "Porodične firme – stub razvoja ekonomije" već 14 godina podiže svijest o značaju porodičnih firmi za ekonomije u regiji.

Autor projekta Dragan Močević ističe da su radili istraživanja u zemljama Balkana i da su ona pokazala da nema posebnih razlika među zemljama u vođenju porodičnih biznisa, izazovima i opstanku.

Što se tiče BiH, prošle godine urađeno je istraživanje o statusu porodičnih firmi u Republici Srpskoj, a Močević ističe da je i stanje u Federaciji Bosne i Hercegovine isto uz zanemarljive razlike od plus ili minus jedan odsto.

Prema istraživanju, 71 odsto porodičnih firmi osnovali su trenutni vlasnici, dok je 16,1 odsto naslijeđeno. Najmanje je porodičnih firmi koje su kupljene (6,5 odsto).

"U odnosu na 2013. godinu, 2023. godine broj porodičnih firmi koje je osnovao sam vlasnik opada, dok raste procenat firmi koje su naslijeđene ili kupljene. Najveći broj firmi (46,2 odsto) posluje između 20 i 49 godina, dok 29 odsto radi između 10 i 19 godina", kaže Močević.

Menadžment i vlasnici porodičnih firmi kao najveće poslovne izazove navode: pronalazak kvalitetnih zaposlenika (33,3 odsto), nedostatak radne snage (21,5 odsto), visoke obaveze prema državi (19,4 odsto), jaku stranu i domaću konkurenciju (8,6 odsto) i visoke troškove radne snage (5,4 odsto).

"Polovina firmi (54,8 odsto) u narednih godinu dana planira rast i ekspanziju poslovanja, dok konsolidaciju očekuje 22,6 odsto. Svako deseto preduzeće (12,9 odsto) će pokušati da preživi sljedeću godinu", naglašava Močević.

Dragan Močević (Privatna arhiva)

 

Svaki peti vlasnik porodične firme (18,3 odsto) u naredne tri godine planira odlazak u penziju. Manje od polovine vlasnika porodičnih firmi (43 odsto) potpuno je sigurno da će se sljedeća generacija u porodici uključiti u biznis, dok trećina (32,3 odsto) nema još jasan stav o tome. Da se članovi porodice neće priključiti porodičnom biznisu smatra 10,8 odsto ispitanika, a 7,5 odsto kaže da su njihovi potomci već uključeni u porodični posao.

O podjeli udjela u kompaniji još ne razmišlja skoro dvije trećine ispitanika, a tek svaki deseti ispitanik je donio odluku o tome, ali je još nije saopštio. Vrlo mali broj vlasnika ima napisan testament, a skoro polovina njih ne planira uopšte da napiše testament. 

Najveći broj sadašnjih vlasnika porodičnih firmi (58,1 odsto) sebe vidi kao savjetnike svojih nasljednika, dok je svaki peti (20 odsto) odgovorio da ne zna.

Dvije trećine vlasnika porodičnih firmi smatra da neko izvan porodice može biti i generalni direktor kompanije, dok 12,9 odsto misli da je to teoretski moguće, ali praktično teško izvodljivo. Trenutno 44,1 odsto vlasnika porodičnih firmi u svojim firmama nema menadžere koji nisu članovi porodice.

Najalarmantnije što ne postoje testamenti, kao ni predbračni ugovori

"U većini ozbiljnih porodičnih firmi još uvijek nije adekvatno razvijeno korporativno upravljanje, ne definiše se šta će djeca studirati, da li će oni koji ne rade u firmi imati platu ili neće. Najalarmantniji dio svih naših istraživanja u BiH, Srbiji, Crnoj Gori... je taj što u tim firmama imamo veoma mali broj osnivača koji imaju napisan testament, a nemamo ni situaciju da djeca osnivača, koji su nasljednici, ulaze u brakove s potpisanim predbračnim ugovorima", kaže Močević.

Mnogi su shvatili da imaju problema, dodaju, ali ih teško rješavaju. "Osnivači i kada prepuste nasljednicima firmu, odu u penziju, dešava se da im bude dosadno pa se vraćaju i petljaju u posao". S druge strane nasljednici često nemaju hrabrosti da donesu odluke dok "ne pitaju tatu".

Najveći broj ispitanika (68,8 odsto) smatra da državni organi ne kreiraju posebne mjere sa ciljem unapređenja poslovanja porodičnih firmi, dok je 19,4 odsto odgovorilo "ne znam". Ispitanici najviše ističu potrebu za programima finansijske podrške (46,2 odsto) i organizovanje obuke nasljednika, potencijalnih privrednika (19,4 odsto).

Močević poručuje da država ne treba ništa posebno da radi za porodične firme, već da svakoj firmi koja posluje na tržištu obezbijedi stabilne uslove, povoljan poslovni ambijent, odnosno stimulativne stope poreza i doprinosa i zakonsku regulativu koja se neće mijenjati svake od dvije do četiri godine.

Primjeri iz bliže istorije pokazuju da su mnoge firme nestale s tržišta zbog problema koji su uobičajeni za porodične firme, prije svega upravljanje koje zavisi od jednog čovjeka u potpunosti, a ne zbog biznis modela. Najpoznatiji primjer je Bobar Grupa koja se raspala sa smrću njenog osnivača Gavrila Bobara.

Trenutno nema komentara za vijest. Ostavite prvi komentar...

Ostavi komentar