.webp){kind=icon}
Kreativna otpornost u krizama i učenje iz grešaka nameću se kao glavne preokupacije modernih menadžera danas. Posljednje godine donijele su "novo normalno", vrijeme diskontinuiteta i stalnih kriza. Greške su pak posve očekivane, a u vrijeme krize i poslovanja pod većim pritiskom logično je da ih bude više. Neki od najuspješnijih svjetskih menadžera otkrivaju nam svoje tajne, razloge uspjeha i prakse koje su potvrdili u posljednjim godinama.
Pierre Le Manh, CEO Project Management Institute (PMI), kazao je na ovogodišnjem Global Peter Drucker Forumu u Beču kako se u vrijeme pandemije pitao da li su nove strategije menadžmenta krhkije nego one ranije.
On citira Druckera i kaže kako većina organizacija zna svoje jake strane, budući da su ih njegovale i jačale kroz zdrav rad i provedbu korporativnih strategija, ali da se postavlja pitanje - hoće li nas te snage zaštititi u vremenima poremećaja, kada se pravila igre mogu promijeniti vrlo brzo i drastično.
Čitaj više
Menadžment danas: Kreativna otpornost koja je okrenuta budućnosti
15. Global Peter Drucker Forum održava se u četvrtak i petak u Beču.
30.11.2023
"Hoće li nam omogućiti da prebrodimo oluju, prođemo kroz potrebne prilagodbe i budemo jači nego prije, čak i ako ne potpuno neozlijeđeni", pita se Le Mah.
1. Improvizacija je tajna uspjeha u krizama
On kaže da je za vrijeme pandemije, kad je kompanija koju je vodio povećala tržišni udio, shvatio da je uznemirujuća tajna uspjeha ili otpornosti bila dijelom u sposobnosti improvizacije, nepridržavanja korporativne strategije.
Izgradnja otpornosti nije odbacivanje korporativne strategije jer "ništa nije predvidljivo", naglašava on i kaže kako ništa neće garantovati da će vaša organizacija preživjeti sve što se može dogoditi.
"Radi se o povećanju šanse da ćete preživjeti ako se to dogodi. I biti uvjereni da ćete, kada se to dogodi, biti bolji od konkurencije, što bi vas čak trebalo natjerati da se nadate da će se poremećaj dogoditi", zaključuje on.
Depositphotos
Novi pristup organizaciji rada došao je iz improvizacije. Alex Adamopoulos, CEO Emergn, smatra da je menadžment posljednjih godina upao u apatiju jer postoji sve veća razlika u očekivanjima između menadžera i zaposlenih. Ispričao je anegdotu o razočarenju CEO jedne od vodećih svjetskih banaka kad su mu uposleni u četvrtak rekli "vidimo se sljedeće sedmice".
2. Ključni posao menadžera je prilagođavanje i učenje
U vrijeme krize mnoga su poduzeća pronašla način ne samo da pokrenu stvari, već i da napreduju, smatra on. A napredak je došao i zbog novog načina organizacije rada.
"Bio je potreban tektonski pomak da se dokaže ono što neki od nas nisu vjerovali – da radna snaga koja radi na daljinu još uvijek može biti produktivna. Ali sada se suočavamo s daljnjom promjenom krajolika. Kako se prijetnja od koronavirusa smanjivala, počeli smo se pitati kako stvoriti idealan radni model za naše trenutne uvjete", naglasio je.
Još uvijek otkrivamo što bolje radi, još uvijek čekamo konkretan dokaz koji upućuje na jednu ili drugu stranu – na dom ili ured, nastavlja on. Ili, naravno, onaj srednji put gdje nalazimo hibridni radni model kako entuzijastično pleše tražeći naše odobravanje. Još jedna metoda koja treba "stati na svoje noge".
"Moramo to učiniti uspješnim. Tri godine nakon pandemije, jedna se stvar sigurno nije promijenila – i dalje je ključni posao naših lidera prilagođavanje i učenje", zaključuje on.
3. Više ne postoje najbolje prakse, sve što se radi je novo
Profesor s Univerziteta Duke Tony O'Driscoll kaže kako danas živimo u svijetu u kojem ne postoje najbolje prakse jer je ono što radimo potpuno novo. Dakle, ne radi se o pronalaženju najboljeg rješenja koje već negdje postoji, već o razvoju novih rješenja.
"Danas živimo u svijetu shvaćanja, a ne u svijetu saznanja. U ovakvom okruženju niko nema rješenja koja ste mogli čuti na nekoj konferenciji i implementirati. Ono što možete učiniti je razgovarati jedni s drugima i učiti jedni od drugih, pokupiti ideje i razviti osjećaj za to koje mogu biti metode prošlosti, a koje metode za danas i sutra", kaže on.
4. Učenje na greškama je timski sport, treba griješiti "dobro"
Amy Edmondson, profesorica menadžmenta na Harvard Business School, kaže kako neuspjesi stvaraju nova znanja, ali da je učenje na njima timski sport.
"Treba griješiti dobro, zvuči kao oksimoron. Najuspješniji ljudi su zapravo oni koji su najbolje učili na greškama, neuspjesima", smatra ona.
Kao zaključak se nameće da su u današnjem poslovnom okruženju ključni elementi uspjeha za moderne menadžere kontinuirano prilagođavanje, spremnost na učenje iz promjena te otvoren um za eksperimentiranje. Ova kombinacija vještina omogućuje organizacijama ne samo da opstanu, već i da napreduju usprkos stalnim izazovima i neizvjesnostima. Sposobnost prilagodbe i stalno usvajanje novih spoznaja postaju temelj za uspjeh, osiguravajući agilnost i konkurentsku prednost u vremenima rapidnih transformacija.
