O digitalizaciji u privatnom i javnom sektoru u Bosni i Hercegovini govori se već neko vrijeme, a pandemija koronavirusa ubrzala je ove procese kako u cijelom svijetu tako i u našoj zemlji. Tokom pandemije i strogih lockdowna one bosanskohercegovačke kompanije koje su počele primjenu savremenih tehnoloških riješenja lakše su prebrodile krizu, a neke su i unaprijedile poslovanje. Međutim, postoji još mnogo prostora za napredak, posebno kada je riječ o prepoznavanju značaja digitalizacije u kontekstu konkurentnosti kompanija.
"Nivo digitalne transformacije u BiH se može ocijeniti kao nizak ka umjerenom. Kompanije se suočavaju s različitim izazovima u svim oblastima koje su definirane kao pokretači digitalne transformacije: digitalne infrastrukture, ponude i potražnje digitalnih vještina, preduzetničke kulture, investicija i pristupa finansijama i e-liderstva. BiH je prema većini indikatora ispod EU prosjeka i na začelju tabele'', navodi se u Studiji o digitalnoj transformaciji kompanija u BiH za 2021. godinu, koju je izradilo Udruženje za digitalnu transformaciju u BiH (UDT BiH).
U Studiji se navodi da postoje razlike u nivou digitalne transformacije ovisno o sektoru u kojem kompanije posluju.
"Kompanije koje se bave proizvodnjom kao osnovne pokretače digitalne transformacije predstavljaju poslovne potrebe za rješavanjem problema u proizvodnji. Primjeri takvih problema su: vrijeme zastoja rada mašine, čekanje i prazan hod radne snage tokom proizvodnog procesa, vrijeme neophodno za pronalazak dijelova i materijala te potrošnja sirovina, gubitak sirovina kroz škart (otpad) i finalno procenat odbačenih finalnih proizvoda kroz proces kontrole kvaliteta".
Prema rezultatima istraživanja, 46,4 posto kompanija smatra da digitalne tehnologije predstavljaju priliku za poslovanje, dok su kod 34,1 posto kompanija već vidljivi rezultati digitalizacije. Samo 0,9 posto kompanija digitalne tehnologije smatra rizikom za poslovanje. Također, evidentno je da određeni broj menadžera usvajanje digitalnih tehnologija ne promatra kroz potencijalne benefite, već više kao neophodnost.
"Čak 62 posto kompanija ne posjeduje strategiju inovacija i digitalizacije, dok 16 posto kompanija posjeduje takvu strategiju. Svega 11 posto kompanija posjeduju uposlenika koji je zadužen za digitalizaciju i informatizaciju, dok 11 posto kompanija posjeduje odjel/uposlenika koji se bavi razvojem novih digitalnih tehnologija", pokazuju rezultati istraživanja.
Ciljevi investiranja kompanija u digitalne tehnologije usmjereni su na unapređenje poslovanja te konkurentnosti. Više od pola ispitanih kompanija, njih 57 posto investira s ciljem poboljšanja proizvodnih procesa upotrebom tehnologije, dok 43 posto kompanija investira s ciljem razvoja novih proizvoda ili usluga omogućenih digitalnim tehnologijama. Kada je riječ o vrijednosti investicija, kompanije ulažu ispod pet posto godišnjeg prometa u digitalizaciju, ali i unapređenje digitalnih kompetencija uposlenika.
Rezultati istraživanja UDT BiH pokazuju da su društveni mediji, tehnologije za zaštitu od cyber kriminala, mobilne usluge te cloud usluge najčešće usvojene digitalne tehnologije među kompanijama u BiH. Čak 73 posto kompanija je navelo da su unaprijedile društvene mreže, što je pokazatelj povećanog fokusiranja na iskustvo korisnika putem društvenog slušanja (social listening) kako bi se stekao dublji uvid u ponašanje i preferencije potrošača.
"Pored toga, ističe se i visoko usvajanje cloud usluga, što se tumači kao široko rasprostranjeno korištenje poslovnih modela zasnovanih na uslugama poput SaaS-a, PaaS-a i IaaS-a, koje nude cloud tehnologije uz fleksibilnost, elastičnost, sigurnost, te mogućnosti smanjenja troškova hardvera. Interesantno je navesti da je četiri posto kompanija navelo da ne koriste ništa od tehnologija", stoji u Studiji.
Bolje povezivanje s kupcima
Dalje se navodi da je robotika najprisutnija kod srednjih kompanija (njih 20,4 posto), i to najčešće onih koje se bave proizvodnjom i vjerovatnije je da posluju u B2B okruženju. Usvajanje umjetne inteligencije pozitivno korelira s veličinom kompanije. Što je kompanija veća, veća je i vjerovatnoća da će usvojiti neku od tehnologija umjetne inteligencije. Prema rezultatima 7,1 posto velikih, 7,4 posto srednjih i pet posto malih kompanija koristi neku od tehnologija umjetne inteligencije. Što se tiče mikro kompanija u uzorku, umjetnu inteligenciju je usvojilo 2,5 posto kompanija.
Osnovni razlog koji su kompanije, njih 73 posto, navele kao motiv za digitalizaciju, odnosi se na bolje povezivanje s kupcima, potom, poboljšanje usluga, unapređenje konkurentnosti, unapređenje prodaje i marketing strategije, kao i privatnosti i zaštite podataka.
Glavni razlozi zbog kojih kompanije usvajaju digitalne tehnologije se mogu grupirati u sljedeće dvije kategorije: za poboljšanje vanjskih poslovnih funkcija: sistem ili strategije upravljanja odnosima s klijentima, optimiziranje i sistematiziranje odnosa i operativni marketing s ciljem poboljšanja obima prodaje i za poboljšanje internih funkcija: osiguranje kvaliteta i upravljanje projektima.
"Na pitanje da li je usvajanje digitalnih tehnologija dalo pozitivne rezultate za poslovanje kompanije, 65,9 posto menadžera je odgovorilo da, dok je 3,3 posto odgovorilo ne. Rast prometa u posljednje tri godine zabilježilo je 6,5 posto, dok čak 28,9 posto kompanija nije vidjelo nikakve pozitivne efekte, a 2,8 posto kompanija navodi da je došlo do smanjenja prometa. Također, 19,9 posto kompanija zabilježilo je smanjenje operativnih troškova, dok je 22 posto navelo da je došlo do povećanja, što se može objasniti potencijalnim ulaganjem u razvoj vještina, obuku i prilagođavanje procesa", navodi se u Studiji.
Kompanije koje nisu usvajale digitalne tehnologije su kao osnovni razlog navele nedostatak vještina kod uposlenika te potrebu za visokim ulaganjem, kao i nedovoljnu educiranost o dostupnim tehnologijama.
"Rezultati pokazuju da je najčešći problem s kojim se kompanije susreću kada je riječ o digitalizaciji poslovanja otpor uposlenih prema inovacijama. Ovaj problem je prepoznat u mnogim ranijim istraživanjima. Ispitanici su posebno naglasili otpor među starijim uposlenicima. Jedna od najčešćih barijera usvajanju digitalnih tehnologija u poslovanju jeste nedostatak digitalnih vještina na tržištu rada. Kada je riječ o rezultatima ove studije, 50,7 posto ispitanika u uzorku navode da njihovi zaposlenici posjeduju osnovne digitalne vještine (znaju koristiti e-poštu, web pretraživanje, društvene mreže itd.), a 17,5 posto smatra da njihovi zaposlenici posjeduju natprosječne digitalne vještine (znaju koristiti digitalna rješenja za razmjenu podataka, računovodstvo, digitalni marketing, prodaju i kupovinu itd.). Međutim, samo 17,1 posto kompanija ima IT stručnjake u svojoj kompaniji. Interesantno je napomenuti da 1,4 posto ispitanika smatra da im nikakve digitalne vještine nisu potrebne'', stoji u Studiji.
Značajni nedostaci
U Studiji se zaključuje da u BiH ima dosta prostora za poboljšanje. Navodi se da se BiH i dalje suočava sa značajnim nedostacima u većini oblasti koje čine pokretače digitalne transformacije. Komercijalni krediti su dostupni, ali venture kapital, koji je vrlo važan za razvoj preduzetništva i MSP ne postoji u ekosistemu. Nadalje, evidentne su niske performanse zemlje po pitanju konkurentnosti talenata i kvalificiranih ICT stručnjaka. Pored toga, BiH je dosta ispod prosjeka EU po broju kompanija koje koriste ERP sistem koji omogućava elektronsko dijeljenje i obradu informacija, a što je prva stepenica ka transformaciji poslovanja ka elektronskom poslovanju. Zemlja je loše pozicionirana na globalnom indeksu konkurentnosti, kao i prema globalnom indeksu konkurentnosti talenata.
"Posebno je neophodno provesti potrebne aktivnosti unapređenja u sektoru MSP, gdje ne postoji institucionalni okvir na državnom nivou koji bi podržao razvoj ovih preduzeća. Posljedično postoji i nedostatak finansijskih instrumenata za promociju inovacija unutar malih i srednjih preduzeća. Iako Vlada FBiH pruža određenu finansijsku podršku, mjere su uglavnom neefikasne i ne zadovoljavaju stvarne potrebe MSP (ITU, 2018). Pored toga, finansiranje je podijeljeno između više nivoa vlasti, gdje nedostaju usklađenost i praćenje implementacije, ali i efekata. Bitno je napomenuti da se vrlo malo koriste sredstva dostupna iz fondova EU, vjerovatno uslijed nedostatka kvalificiranog osoblja", zaključuje se u Studiji.
.webp){kind=icon}
