Kuda za vikend: Makó - termalni gradić koji čuva priču o Pulitzeru

Po procjenama Global Wellness instituta, širom svijeta aktivno je preko 31.000 termalnih i mineralnih izvora u 130 zemalja.  Među njima, Mađarska zauzima izuzetno visoko mjesto: nalazi se među prvih pet zemalja na svijetu po bogatstvu termalnih banja i lječilišta i preko 1.300 zvanično registrovanih termalnih izvora.

Od toga, samo u Budimpešti ima više od 100 prirodnih izvora koji snabdijevaju više od desetak istorijskih kupatila i banja, uključujući i najpoznatiju banju Szécheny, najveće evropsko ljekovito kupalište, kao i termalno kupatilo Rudas, tursko kupatilo iz 16. vijeka sa kupolom od staklenog mozaika i panoramskim bazenom na krovu sa pogledom na Dunav.

U ostatku zemlje možete posjetiti termalno jezero Hévíz, u blizii grada Keszthely, oko dva sata jugozapadno od Budimpešte. Ovo jezero, najveće prirodno termalno jezero sa biološki aktivnom vodom na svijetu, djeluje vizuelno upečatljivo – površina mu je prekrivena plutajućim crvenim lokvanjima, a iz dubine ga grije stalni tok tople vulkanske vode.

Depositphotos

Međutim, moj prijedlog za banju u Mađarskoj je Makó, smješten blizu rumunske granice u južnom dijelu zemlje. Tu se nalazi termalno kupalište Hagymatikum, smješteno u ispupčenoj hali u obliku pečurke. Otvoreno 2012. godine, ovo kupalište izgrađeno je prema projektu Imre Makovecza, tvorca specifičnog arhitektonskog stila, inspirisanog prirodom i mađarskim predanjima, gdje preovladavaju motivi drveta, zemlje, neba, i zaobljene forme koje podsjećaju na tradicionalne mađarske seoske kuće.

Termalno kupalište Hagymatikum | Depositphotos

U banji Makó postoji nekoliko termalnih bazena različitih temperatura, odjeljenja za wellness i medicinske tretmane, prostrane saune, dječiji kutak, restoran, kao i čitav niz opcija za uljepšavanje i prirodnu medicinu.  Zbog široke ponude sadržaja, ovaj kompleks je praktičan izbor za porodični odmor - dovoljno miran za opuštanje, a istovremeno dovoljno raznovrstan da svako pronađe nešto za sebe.

Ovdje je vrlo lako provesti cijeli dan, naročito tokom ljeta kada su otvoreni svi spoljašnji bazeni. Posebno se izdvaja sauna-centar, koji pruža snažan osjećaj opuštenosti zahvaljujući prigušenom osvjetljenju i tihoj muzici. U ponudi se nalazi i autentična finska sauna na otvorenom, kao i više vrsta suvih i parnih sauna u zatvorenom prostoru. Dostupna je i staza za senzornu stimulaciju sa kamenjem kroz toplu i hladnu vodu, kao i bazen sa hladnom vodom za rashlađivanje, što boravak u ovom kompleksu čini potpunim wellness iskustvom.

Obala reke Maros u blizini grada | Depositphotos

Makó je idealno mjesto i za gurmane, naročito za one koji vole karakteristične mađarske ukuse, jer je ponuda bogata: od jednostavnih jela sa paprikom u lokalnim čardama do bogatog izbora u restoranima, gdje možete naručiti gulaš poslužen u dubokim keramičkim činijama, ili pečenu patku sa dinstanim ili karamelizovanim crvenim kupusom. Na ulicama možete da probate i lokalni specijalitet - langoš, koji stiže vruć i mastan, sa pavlakom i bijelim lukom - kao i "odžak", slatki spiralni kolač koji se jede dok je još topao. 

Langoš ili u originalu Lángos je pljosnato testo sa kvascem koje se prži u dubokom ulju dok ne postane hrskavo i zlatno. Najčešće se premazuje belim lukom, a zatim dodaju kisela pavlaka, rendani sir i slaninica | Depositphotos

Do banje se najlakše stiže automobilom, za samo nekoliko sati. Ta dostupnost čini Makó idealnim izborom za kratko, ali sadržajno putovanje - dovoljno blizu da se lako uklopi u vikend, a dovoljno drugačije da ostavi utisak malog, osvježavajućeg 'bjekstva' koje se pamti.

Od Makóa do svjetske nagrade

Makó nosi i jednu neočekivanu kulturnu priču: on nije poznat samo po termalnim vodama i neobičnoj arhitekturi, već i po tome što je rodni grad Josepha Pulitzera, jednog od najuticajnijih novinara u istoriji novinarstva. Rođen 1847. godine u imućnoj mađarsko jevrejskoj porodici, Pulitzer je detinjstvo proveo u Makóu i Budimpešti, prije nego što je kao sedamnaestogodišnjak napustio Evropu i otišao u SAD, gdje je izgradio karijeru koja je oblikovala moderno novinarstvo.

 Joseph Pulitzer | Depositphotos

Ubrzo nakon njegove smrti 1912. godine osnovana je Pulitzerova škola novinarstva - Columbia School of Journalism. U skladu sa njegovom željom iz testamenta iz 1904. godine. Pulitzerove nagrade prvi put su dodjeljene 1917. godine, i do danas predstavljaju najviši standard profesionalne izuzetnosti.   

Među dobitnicima Pulitzerove nagrade nalaze se i trojica autora sa naših prostora. Mihajlo Pupin, rođen u Idvoru 1858. godine, osvojio je Pulitzerovu nagradu za biografiju 1924. godine za svoju knjigu From Immigrant to Inventor ("Sa pašnjaka do naučenjaka"), u kojoj je opisao svoj put od skromnog porijekla do jednog od najznačajnijih američkih naučnika.

Delfi knjižare

Charles Simić, rođen u Beogradu 1938. godine, emigrirao je u SAD i postao jedan od najcjenjenijih američkih pjesnika; Pulitzerovu nagradu za poeziju dobio je 1990. godine za zbirku The World Doesn’t End, a kasnije je obavljao i dužnost američkog pjesničkog laureata. Damir Šagolj, rođen u Sarajevu 1969. godine, kao dio Reutersovog foto tima osvojio je Pulitzerovu nagradu za reportažnu fotografiju 2018. godine, za dokumentovanje krize Rohingya izbjeglica.

Zatim, Volter Bogdanić, američki novinar srpskog porijekla, trostruki je dobitnik Pulitzerove nagrade (1988, 2005, 2008) za istraživačko novinarstvo, i Goran Tomašević, beogradski fotograf Reutersa, koji je kao dio tima osvojio nagradu 2019. godine za vizuelno izvještavanje o migrantskim karavanima u Centralnoj Americi.

Stambena zgrada u neobarok stilu u centru grada | Depositphotos

Zato boravak u Makóu dobija i jednu nenametljivu kulturnu dimenziju. Dok se opuštate u termalnim bazenima ili razgledate zaobljene linije Hagymatikuma, lako je zaboraviti da ste u mjestu koje je oblikovalo djetinjstvo čovjeka čije ime danas predstavlja najviši standard novinarske etike. A meni je, uz sve arhitektonske, istorijske i kulturne slojeve, najjači utisak ipak ostavila hrana - naročito patka sa crvenim kupusom i langoš, ali i odličan izbor hljeba i kiflica, kao i meni omiljene doboš i žerbo torte u malim pekarama i poslastičarnicama. Štrudla sa makom ili orasima je obavezna čak iako su bakine bile najbolje!

Prvo štrudla pa tek onda na put! | Depositphotos

Upravo ti ukusi daju Makóu toplinu koja ostaje u sjećanju. U spoju gastronomije, termalnih voda i priče o Pulitzeru, moje putovanje ostalo je urezano kao simboličan podsetnik da i mali gradovi imaju velike priče - i velike ljude čiji životi odjekuju daleko izvan granica njihove domovine.