Za 180 godina svog postojanja, najveći muzejski kompleks na svijetu - Smithsonian je prikazivao kompletnu historiju SAD-a sa svim složenostima i manama, s ciljem da publiku inspirira, obrazuje, te da omogući da se iz prošlih grešaka uči i osigura sloboda i pravda za sve. Ali, administracija američkog predsjednika Donalda Trumpa se s tim ne slaže.
Predsjednik i Bijela kuća naredili su osam muzeja u sastavu Smithsoniana da preispitaju i uklone sadržaje koji se tiču pitanja rase, spola i, šire, kako se navodi "neprikladne ideologije". Rok za dostavljanje svih internih dokumenata i informacija je bio 13. januara, a u suprotnom Bijela kuća je zaprijetila da će obustaviti daljnje federalno finansiranje institucije koje je odobrio Kongres, čime bi se dovela u pitanje njena egzistencija.
Prvi muzeji pod preispitivanjem su Nacionalni muzej američke historije, Nacionalni muzej afroameričke historije i kulture, Nacionalni muzej zraka i svemira i Nacionalni muzej američkih Indijanaca.
Nacionalni muzej američkih Indijanaca u Washingtonu, DC | Kent Nishimura/Bloomberg
Kritičari smatraju da ovakvo uklanjanje historijskih činjenica, čak i onih koje su kontroverzne ili neprijatne, može biti izuzetno štetno.
Trumpova administracija, međutim, insistira na "bijeloj" i jednostranoj verziji historije, što se kritički ocjenjuje kao pokušaj brisanja složenosti američkog društva i historije, naročito po pitanjima rase i spola. Ironično, historija nastanka i životno opredjeljenje i put glavnog finansijera i osnivača ove institucije u oštrom kontrastu je s trenutnim razvojem događaja.
Historija najvećeg muzejskog kompleksa na svijetu - necenzurirano!
Sve sretne porodice liče jedna na drugu, svaka nesretna porodica, nesretna je na svoj način. A neki odnosi unutar tih porodica dovode do toga da se otvori najveći muzejski i istraživački kompleks na svijetu - Smithsonian. Danas institucija obuhvata 21 muzej, dvije biblioteke, zoološki vrt, 14 obrazovnih i resursnih centara, u okviru kojih se nalazi 157,3 miliona muzejskih predmeta i primjeraka, 2,3 miliona bibliotečkih tomova, kao i 152.500 kubnih stopa arhive.
Nacionalni muzej zraka i svemira | Kent Nishimura/Bloomberg
Godišnje ga posjeti više od 25 miliona ljudi. Osnovao ga je 1846. godine Englez James Smithson, sopstvenim sredstvima i prema njegovoj želji i uputstvu da se osnuje: "…institut pod imenom Smithsonian, ustanova za usavršavanje i širenje znanja".
James Smithson rođen je kao vanbračni sin Hugh Smithson Percy, prvog vojvode od Northumberlanda, i Elizabeth Keate Macie. Po rođenju u Parizu dobija ime Jacques-Louis Macie, ali se ubrzo nakon rođenja naturalizirao u Britaniji, gdje mu je ime anglizirano u James Louis Macie. Prezime mijenja u Smithson, po ocu, tek nakon majčine smrti u 36. godini.
Detalj iz Nacionalnog muzeja zraka i svemira | Kent Nishimura/Bloomberg
Smithson je studirao hemiju na Univerzitetu u Oksfordu, a u to vrijeme smatran je najboljim hemičarem i mineralogom svoje klase. Tokom života objavio je 27 naučnih radova i bavio se istraživanjem najmanjih fenomena - od formule za savršenu šolju kafe do hemijskog sastava suze koja pada iz ljudskog oka. Među njegovim naučnim otkrićima bila je analiza minerala kalamin, korištenog u proizvodnji mesinga, a po njemu je nazvan i mineral smithsonite (karbonat cinka).
Zbog svojih talenata i zapaženih rezultata, a na preporuku Henryja Cavendisha, jednog od najvećih naučnika svog vremena, i drugih akademika, u 22. godini primljen je u The Royal Society, najstariju kontinuirano postojeću naučnu akademiju na svijetu, osnovanu 1660. godine.
Nacionalni muzej američke historije, Washington DC | Kent Nishimura/Bloomberg
Razdor između oca i sina
Njegov otac Hugh Percy, s kojim je imao zategnute odnose cijelog života, rođen je kao Hugh Smithson, ali je promijenio prezime u Percy zbog braka s Lady Elizabeth Seymour, kćerkom Algernona Seymoura, 7. vojvode od Somerseta. Njegova supruga bila je baronica i potomak ugledne porodice Percy, koja je vjekovima držala grofoviju Northumberland. Pošto je Elizabeth bila jedina nasljednica porodice Percy, Hugh je pristao promijeniti prezime i time osigurati nasljedstvo baronstva i grofovije. Zbog ovoga je, kako navode nezvanični izvori, nastao glavni razdor između oca i sina, što je konačno utjecalo na odluku Jamesa da svoju zaostavštinu ostavi Americi, a ne Britaniji.
Nacionalna galerija umjetnosti u Washingtonu, DC | Kent Nishimura/Bloomberg
Magija Alnwick zamka i Harry Potter
Njegovi roditelji su tokom braka naslijedili i zamak Alnwick, koji je u posjedu porodice Percy više od 700 godina, sve do danas. On je trenutno sjedište 12. vojvode od Northumberlanda i drugi je najveći naseljeni zamak u Ujedinjenom Kraljevstvu, poslije Windsora, koji je rezidencija britanske kraljevske porodice.
Njegova izgradnja počinje oko 1096. godine, a prvi pisani zapis datira iz 1138. godine, kada je opisan kao "najjače utvrđena građevina". Od 1309. godine priča o zamku isprepletena je s porodicom Percy, uključujući Harryja Percyja Hotspura, ovjekovječenog u Shakespeareovom djelu "Kralj Henri IV", kao lik koji je kontrast pragmatičnom princu Halu.
Ko bi pretpostavio da su počeci Smithsoniana indirektno povezani sa zamkom Alnwick, koji se nalazi u oblasti Northumberland, 54 km sjeverno od Newcastlea i 48 km južno od granice sa Škotskom | Nataša Kočiš/Bloomberg Adria
Od 1500. do 1766. godine Alnwick je bio često napadan i oštećivan, ali dolaskom Hugha i Elizabeth Percy doživljava renesansu, pretvarajući se iz jednostavne tvrđave u veličanstvenu palaču.
Zamak sada prima oko 250.000 posjetilaca godišnje, a njegov grandiozni izgled je zagolicao i maštu Hollywooda, pa ne iznenađuje da je više od 40 televizijskih emisija i filmova snimljeno na toj lokaciji.
Porodičnu historiju Northumberland vojvodstva prate bogate muzejske postavke | Nataša Kočiš/Bloomberg Adria
Recimo, scene škole Hogwarts u ranim filmovima serijala o Harryju Potteru, uključujući kultne scene njegovih prvih časova letenja i trening kvidiča. Zatim, prve sezone serije Crna guja (Blackadder), gdje može da se vidi u najavnoj špici i kao pozadina za Edmundove srednjovjekovne planove.
Poslužio je i kao zamak Nottingham za snimanje filma Robin Hud: Princ lopova (Robin Hood, Prince of Thieves), a bio je i lokacija za snimanje serije Downtown Abbey, zamjenjujući izmišljeni zamak Brancaster u božićnim specijalima iz 2014. i 2015. godine, kao i u finalu 5. sezone.
Tajne i izgled zamka Alnwick zagolicale su maštu Hollywooda, ali i autorice teksta | Nataša Kočiš/Bloomberg Adria
Američka veza
James Smithson nikada se nije oženio niti imao djecu. Kao rezultat toga, kada je umro 1829. godine, u 75. godini u Genovi, testamentom je ostavio bogatstvo svom bratancu, ali je i glavnica bila rezervirana za buduće nasljednike. Međutim, pošto je bratanac umro u svojim dvadesetim godinama, samo nekoliko godina nakon Smithsona, a sam nije imao djece ni potomaka, dolazi do aktiviranja specifične sporedne klauzule u Smithsonovom testamentu.
Te 1836. godine vlada Sjedinjenih Država dobila je čudan i neviđen poklon - zavještanje od pola miliona dolara (oko devet miliona dolara u današnjoj valuti) za osnivanje fondacije u Washingtonu "za usavršavanje i širenje znanja među ljudima". To je bio prvi put da je privatna osoba dala takav poklon novoj naciji, a ovaj čin je pomogao da se uspostave konture javno-privatnih partnerstava u američkoj filantropiji.
U Washingtonu je postojalo značajno neslaganje u vezi s tim kako bi novac trebalo iskoristiti. Zamišljen kao univerzitet tokom ranih diskusija, Smithsonian institut konačno je osnovan kongresnim aktom 1846. godine. Kamen temeljac za zgradu instituta položen je 1847. godine na Nacionalnom trgu u Washingtonu. Zgrada, poznata kao Zamak (The Castle), inspirirana je normanskom arhitekturom, a projektovao ju je James Renwick.
Do danas nema jasnih naznaka zašto je Smithson ostavio novac Sjedinjenim Državama, a ne Britaniji, ali se spekuliše da je glavni razlog bio to da sin nikada nije oprostio ocu što ga nikada nije javno ili zakonski priznao, iako je priznao dvije vanbračne kćerke koje je imao s drugom ženom, i koje su sahranjene u porodičnom mauzoleju u Vestminsterskoj opatiji.
Bronzana statua Harryja Hotspura, Sir Henry Percy, ratnika Alnwick zamka | Depositphotos
Osim toga, legenda navodi da je sin bio ljut što je otac zarad novca, statusa i slave promijenio prezime i zaboravio na njega, pa se on zavještao da će steći veću slavu od svog oca i da će svoj novac ostaviti republici, zbog očevih veza s monarhijom. Navodno, u jednom od pronađenih pisama koje je poslao svom bratancu, navodi se da je izjavio: "...dok će imena aristokratskih rođaka koji su me izbjegavali – Percy i Northumberland - izblijedjeti iz sjećanja, moje ime će vječno živjeti".
Mnoga njegova pisma su uništena u požaru 1865. godine, pa je teško pouzdano znati da su baš ovo njegove riječi, ali ono što je činjenica je da on zapravo nikada nije kročio na tlo Sjedinjenih Država.
Iako je preminuo u Italiji, i tamo prvobitno sahranjen, 1904. godine, povodom premještanja groblja, njegove posmrtne ostatke je odnio u Sjedinjene Države slavni pronalazač i naučnik Alexander Graham Bell. Premjestio ih je u posebnu kriptu u podrumu zgrade Smithsonian, gdje se i danas mogu vidjeti.
I dok se čini da savremeni izazovi ugrožavaju autonomiju institucije, sudbina i put osnivača i finansijera koji nikada nije kročio na tlo Amerike, ali tamo na koncu počiva, ipak su ostavili trajni pečat: opomenu da historija i ljudsko znanje treba da pripadaju svima. Bez filtera.
.webp){kind=icon}
