.webp){kind=icon}
"Kada skočimo u nepoznato, dokazujemo da smo slobodni". Tako glasi rečenica iz novog filma Francisa Forda Coppole "Megalopolis", koji je ranije ovog mjeseca premijerno prikazan na Filmskom festivalu u Cannesu.
Nakon burnog debija, Coppola je rekao novinarima da mu ta rečenica osobno mnogo znači. "To sam ja, ja radim ovaj film", objasnio je redatelj, koji je sam financirao projekt. "Svim velikim producentima iz studija dokazao sam da sam slobodan, a oni nisu. Zato što se ne usuđuju skočiti u nepoznato. A ja to radim. To je jedini način da dokažete da ste slobodni".
To je veličanstvena proklamacija, pad mikrofona, upućena industriji koju je pomogao izgraditi, a koja ga je kasnije napustila. Svoj pobjednički krug zaštitio je, međutim, uz upozorenje: "Ne preporučujem vam to".
Kako Hollywood postaje sve skloniji riziku i odustaje od kreativnosti u nadi da će postići zajamčene hitove, sve više filmskih stvaralaca možda će morati slijediti iste stope.
"Megalopolis" je višedesetljetni projekt za Coppolu, koji je prvi put zamislio film još 1980-ih. To je smjela mješavina znanstvene fantastike i spekulativne fikcije inspirirane Rimskim carstvom, koja kombinira optimizam širom otvorenih očiju s neskrivenim seksualnim hedonizmom.
Pokušavao je prikupiti sredstva i pokrenuti produkciju još 1997. godine. Na kraju je morao odustati od uobičajenog luksuza financiranja velikog studija ili vanjskih investitora, ulažući 120 milijuna dolara vlastitog novca, koji je prvenstveno osigurao svojom vrlo uspješnom vinskom kompanijom.
Coppola već dugo preuzima ogromne financijske rizike, pa ovo nije ništa novo za njega. U odličnoj novoj knjizi Sama Wassona "The Path to Paradise: A Francis Ford Coppola Story", detaljno je opisano kako je na sličan način kockao na sebe i svoj značajan talent. Tako je nastala "Apokalipsa danas", koja se pokazala kao kritički i komercijalni hit, kao i "One from the Heart", koja nije imala takav uspjeh.
Ali zašto? Zašto čovjek koji je napravio trilogiju "Kum", "Apokalipsu danas" i "Drakulu", među najuspješnijim i komercijalno najuspješnijim filmovima svojih epoha, mora zavući ruku u vlastiti džep? Zar se ovom čovjeku ne duguje?
Naravno, kako izreka kaže: "To nije show prijatelji, to je show-biznis". Coppolini nedavni komercijalni rezultati vjerojatno su bili prepreka za osiguravanje financiranja velike i smjele vizije poput "Megalopolisa".
Pokušao je igrati studijsku igru 90-ih, pretvarajući plaćeni angažman za Drakulu Brama Stokera u hit, ali je postigao samo skroman uspjeh s "The Rainmaker" Johna Grishama, i nije zadovoljio nikoga svojim filmom "Jack" predvođenim Robinom Williamsom. Zatim je napravio desetgodišnju pauzu u stvaranju igranih filmova, vraćajući se s trilogijom malih nezavisnih filmova (Youth Without Youth, Tetro i Twixt) čiji su budžeti i zarada bili skromni.
Posljednji od tih filmova objavljen je prije 13 godina, što je u Hollywoodu čitava vječnost. U gradu gdje vrijedi pravilo "što si učinio za mene u posljednje vrijeme", to je kao da je prošla cijela jedna era.
Pitanje nije samo zaslužuje li jedan od najposebnijih umjetnika te industrije povjerenje, već i mogu li ljudi koji pišu čekove shvatiti vlastitu povijest izvan unovčavanja nostalgije. (Jedna od tužnih ironija trenutne situacije je da Paramount ne bi financirao Coppolin najnoviji film, ali bi rado dao zeleno svjetlo za crtanu seriju o stvaranju "Kuma").
Pravi problem je što američka filmska industrija u ovom trenutku ne može razumjeti film kao što je "Megalopolis". Velik je, kompleksan i kompliciran, prenosi jedinstvenu umjetničku viziju, za razliku od "filma po komitetu" tipičnog za tako velike produkcije. Studiji i distributeri potpuno su uplašeni financirati ili objavljivati bilo kakav film koji ne dolazi s najjednostavnijim mogućim marketinškim udicama.
Anonimne izjave nakon prve projekcije krajem ožujka jasno su pokazale situaciju. Prema Hollywood Reporteru, jedan distributer je rekao: "Nema načina da se ovaj film pozicionira". Drugi je dodao: "Teško mi je povjerovati da bi bilo koji distributer uložio novac". Niz objava nakon premijere u Cannesu o kupnji filma na brojnim inozemnim tržištima, ali ne i na američkom, jasno pokazuje koliko američki distributeri nisu skloni riziku i što misle da publika neće htjeti gledati.
Coppola je uspio realizirati ovaj veliki projekt samo zahvaljujući svojoj vinskoj kompaniji. Mnogi drugi značajni filmski stvaratelji nemaju tu sreću i depresivno je pomisliti na sav dobar rad koji nije realiziran zbog uskih parametara suvremenog filmskog biznisa.
Vino koje je Coppola posvetio kćerki Sofiji | Instagram
Ne tako davno, postojala je ravnoteža u tipičnom studijskom rasporedu - financirali su se i veliki i mali filmovi, koristeći uspjehe jednih da bi se pokrili neuspjesi drugih. Sada studiji traže samo Blockbustere, sigurne hitove, a svi ostali (u industriji i publici) ostavljeni su na cjedilu.
Problem s tom logikom je što ništa više nije sigurno. Tijekom 2010-ih, dok su Disneyjeva Marvel mašina i njezini imitatori dominirali kino blagajnama i popularnom kulturom, studijske produkcije su se svele na konstantan tok naizgled nerizičnih prijedloga. Rezultati su uglavnom bili filmovi temeljeni na intelektualnoj svojini, nastavci, prednastavci, prerade i "univerzumi" - ali čak i ti filmovi sada propadaju. Dva najveća promašaja ovog ljeta su akcijski film sa zvijezdama inspiriran TV emisijom iz 80-ih i prednastavak hita koji je zaradio 380 milijuna dolara (četvrti film u uspješnoj seriji).
Prošle godine vidjeli smo nekoliko filmova o superherojima koji su podbacili. Novi film o Indiani Jonesu spektakularno je propao. Sve su oklade isključene. Zašto onda ne riskirati s nečim poput "Megalopolisa"? Što studiji imaju izgubiti?
