text size
Mletački trgovački brod s raznovrsnom skupocjenom robom za trgovinu po lukama Mediterana potopio se 1583. godine u Pašmanskom kanalu, kod ostrvceta Gnalić udaljenog nekoliko milja južnije od Biograda.
Blago neprocjenjive vrijednosti bilo je skriveno na dnu mora gotovo puna četiri vijeka, a različite ljudske sudbine vezane uz brod Gagliana Grossa, koji se, pretpostavlja se, kretao uobičajenom pomorskom trgovačkom rutom od Venecije do Carigrada, i danas izazivaju pažnju kako arheologa i historičara tako i medija.
Šezdesetih godina prošlog vijeka kapetan Miljenko Barić iz Zadra je intuicijom iskusnog ronioca i sviješću odgovornog čuvara mora i priobalja otkrio potonuli brod. Njegovom dolasku na lokalitet, međutim, prethodili su pohodi podmorskih pljačkaša.
''Naime, ovaj lokalitet godinama je sistemski pljačkan", kaže Miljenko Barić. "U pitanju je bila organizovana grupa kolekcionara iz velikih evropskih centara koji su raznim kanalima dolazili do blaga iz napuštenih brodova u vodama Jadrana šezdesetih godina prošlog vijeka. Ovoga puta u pitanju su bili pljačkaši iz Belgije, koji su kasnije uz organizovanu intervenciju Interpola i lokalne policije privedeni i kasnije osuđeni. U kući u kojoj su pohranjivali vrijedne predmete s broda otkriveno je blago u vrijednosti koja se tada sigurno mogla mjeriti stotinama hiljada maraka, ako ne i više. Ja sam najprije sa svojom posadom izvadio jedan top i to je odneseno u Zadar. Prijavili smo nadležnima šta smo pronašli. Jednog dana sam primijetio dva gumenjaka kako idu putem lokaliteta. Slutio sam da se radi o pljačkašima. Znao sam da iako u vremenskoj prednosti u odnosu na nas, mogu izdržati dvadesetak minuta pod morem na toj dubini. Dok sam se približio, već su stavili jedan top na tri podvodna padobrana. Kada su došli na nekih deset metara dubine, samo su presjekli jedan padobran i taj top je ispušten. Bilo ih je šestorica. Oni su zapravo već danima ronili i pakovali sanduke za put. Ja sam sačuvao i donio alat koji sam našao, a kojim su radili. To je sve bio vrijedan dokaz na sudu."
Od te 1967. godine sprovedeno je više stručnih hidro-arheoloških istraživanja koja su dala mnoštvo predmeta neprocjenjive vrijednosti. Dio predmeta po vrstama, njih oko 950, izloženo je u stalnoj muzejskoj postavci Zavičajnog muzeja Biograd na Moru, u zbirci "Teret potopljenog broda iz 16. stoljeća". Zbirka je od svog osnivanja 1970. pa do danas doživjela više dopuna novim predmetima kako su pristizali s konzervacije.
Značajno je istaknuti da su neki od predmeta: medene folije, kositrene šipke, cinober, olovni karbonat i poeca damasta, apsolutni unikati.
Barba Miljenko kaže da nije siguran da su svi predmeti koje je svojim rukama izvadio s broda našli svoje utočište u Muzeju i drugim zvaničnim ustanovama gdje mogu biti svjedoci ovoga važnog perioda evropske historije. Upravo zato, navodi on, nikada nije želio da ode u Muzej i vidi postavku. Sve do ovog ljeta i prilike da sada, u devetoj deceniji života, kaže svoju stranu priče u ekskluzivnom intervjuu za Bloomberg Adriju.
Bloombreg Adria
"Nijedan čovjek nije ostrvo, sasvim sam za sebe; svaki je čovjek dio kontinenta, dio Zemlje; ako more odnese grudu zemlje – Evrope je manje, kao da je odnijelo kakav rt, posjed tvog prijatelja ili tvoj vlastiti, kazao je Hemingvej u "Za kim zvono zvoni", a naš sagovornik time objašnjava svoj životni moto i želju da sunarodnicima i svojoj zemlji sačuva ono što je dio kulturnog i nacionalnog blaga. Njegovo razočaranje je pak time bilo veće kada je svjedočio tih godina da nisu svi bili istog stava. "Nepoznanica o konačnoj adresi nekih predmeta višedecenijska je enigma, kojom sam radi mira u duši odavno prestao da se bavim. Za neke predmete sam znao da su odneseni na konzervaciju, pa onda planirani za muzej, ali mnogim se amforama i predmetima od bronze zauvijek gubi trag… Ja koji sam mnogo predmeta već izronio, mogao sam slobodno pokupiti šta sam želio, takav je bio odnos prema tom blagu. Ko prije djevojci, njemu djevojka. Zato nisam nikada mogao kročiti u Muzej. Sada sam postavku vidio prvi put", iskren je barba Miljenko.
Bloombreg Adria
U pres službi Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Hrvatske kažu da u vezi s predmetima pronađenim na brodu Gagliana Grossa '60-ih godina nemaju nikakvih saznanja i objašnjavaju da posljednji zabilježeni slučaj povrata hrvatskih kulturnih dobara, nezakonito iznesenih i otuđenih devastacijom hidro lokaliteta iz Republike Hrvatske tokom 2006/2007, datira iz 2017. godine.
Tada je iz Italije u Republiku Hrvatsku vraćeno ukupno 19 predmeta za držanje i posluživanje hrane i pića, a koji potiču s olupine austrougarskog putničkog parobroda Baron Gautsch, koji se nakon potapanja 1914. nalazi zapadno od ostrva Brioni. Navedeni brod je zaštićen i upisan u Registar kulturnih dobara RH kao jedno od najvrednijih nalazišta u hrvatskom podmorju.
Predmeti se trajno čuvaju u Povijesnom i pomorskom muzeju Istre u Puli, a na čiju inicijativu je na temelju Direktive EU 2014/60 o povratu predmeta kulturne baštine nezakonito iznesenih s teritorija države članice, Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske 2016. godine pokrenulo postupak povratka navedenih predmeta.
Predmeti s broda kao važni svjedoci epohe
Gvozdena škrinja najintrigantniji je predmet iz tereta potopljenog broda, svjedoči Barić, jer su svi vjerovali da su u njoj najvredniji dragulji, pa je samim tim i apetit bio veći. Međutim, kaže da su, kada su uspjeli da je otvore, u njoj bili tekstilni predmeti: bala - peča svilenog damasta od 54 metara, tri duge bijele košulje i osam vunenih kapa. Svi tekstilni predmeti očišćeni su i konzervisani u firmi ABBEGO u Riggesburgu kod Berna, navodi se na zvaničnoj stranici Zavičajnog muzeja Biograd na moru.
Od ostalih predmeta koji su nađeni većina ih je oprema i inventar broda: dva velika sidra, devet bronzanih topova, nekoliko topovskih kugli.
Bloombreg Adria
Od gotovih proizvoda najbrojniji su stakleni luksuzni predmeti: čaše, boce, vrčevi, zdjelice, prozorsko staklo okruglo i lijevano, te mala okrugla i četvrtasta ogledala. Prema finoći i kvalitetu izrade utvrđeno je da staklo potiče iz jedne od venecijanskih radionica u Muranu. Posebna grupa su predmeti od kobaltnog stakla i stakla tamnosmeđe boje i sitne staklene perle u velikim količinama, različitih boja i veličina.
Svijećnjaci su na drugom mjestu po brojnosti i po ljepoti. Pronađene su dvije vrste: zidni i plafonski - viseći. Za razliku od staklenih predmeta, izrađeni su na sjeveru Evrope, najvjerovatnije u Lubeku. Pri vrhu plafonskog svijećnjaka nalazi se dekorativni element s prikazom dvoglavog okrunjenog orla. Smatra se da je dvoglavi orao preuzet s habsburškog grba. Svijećnjaci su se transportovali rastavljeni i sortirani po dijelovima. Komadno su nađena 602 dijela svijećnjaka od kojih bi se moglo sastaviti osam lustera i šezdeset zidnih svijećnjaka, navodi se u prezentaciji Muzeja.
Od keramičkih predmeta nađene su tri vrste: jednostavno kuhinjsko posuđe, oslikana majolika i gravirana keramika. Osim navedenih predmeta, teretu trgovačkog broda pripadali su mnogobrojni predmeti za svakodnevnu upotrebu: naprsci, šivaće igle, pribadače, britve, naočale za vid, makaze, razne vrste praporaca, dvije precizne vage.
Sirovine i polufabrikati čine najveći dio tereta po težini i broju. Dominiraju mesingani predmeti u tri oblika, zatim kositrene šipke (izvađeno ih je preko 1000 kilograma), 10 kugli cinobera (teških preko 1000 kilograma) i olovni karbonat - bjelilo, također u velikim količinama. Godine 1972. prvi je put pronađen bijeli lim u obliku pravougaonih tankih ploča. To je, ustvari, pokositreni čelični lim, vrlo otporan na koroziju. Proizvodio se u Češkoj i Saksoniji, a upotrebljavao u proizvodnji ogledala.
Bloombreg Adria
Ronjenje barba Miljenka, pored akcije spašavanja blaga napuštenog broda i ukusne ribe, donijelo mu je i druga životna iskustva vrijedna pamćenja: "Kada ste rođeni na moru, cijeli život je more, a ronjenje samo jedan od načina, za mene, doduše, značajan, da se s morem saživite. Negdje oko ovog perioda kada se desilo otkrivanje broda, angažovala me je italijanska filmska produkcija na čelu s rediteljem Francom Rossijem da izvedem zahtjevne scene ronjena u TV seriji "Odisej", u kojoj su glumile zvijezde poput Irene Papas, Bekima Fehmiua, Barbare Bach. Za potrebe snimanja filma "Bitka za radar" o historijskoj bici za Britaniju (juli-oktobar 1940.), čija pobjeda mnogo duguje tehnološkoj inovaciji razvoja sistema radarskih stanica nastalih prije Drugog svjetskog rata pod pokroviteljstvom Vlade Velike Britanije, dovedeni su italijanski ronioci. Nisu mogli izvesti zahtjevnu scenu pa su onda opet mene pozvali. Za nekoliko dana snimanja zaradio sam godišnju platu i počeo štedjeti za prvu kuću", prisjeća se s osmijehom barba Miljenko.
I dok se žuri da se iz Muzeja vrati kući jer je već vrijeme ručka, pitam ga koji je plan za dalje. Odgovor je, naslućujete: "Pa, zna se – u ribarenje!"
.webp){kind=icon}
