Aston Martin je predstavio svoj najnoviji vodeći model, Vanquish. Ovaj snažni kupe sa karoserijom od karbonskih vlakana, koji košta 429.000 dolara, luksuzniji je i više sportski od DBS-a kojeg zamjenjuje.
Ima luksuznu unutrašnjost od kože i kašmira, a dostiže maksimalnu brzinu od 344 km/h, što je najviša brzina bilo kog Aston Martin serijskog vozila. Njegov novi 5.2-litarski V-12 motor sa dva turbo punjača proizvodi 824 konjske snage, što je značajan porast u odnosu na 759 KS kod njegovog prethodnika.
Astonova nova zvijer pridružuje se grupi potpuno novih superautomobila sa šestocifrenim i sedmocifrenim cijenama, uključujući Ferrari 12Cilindri sa 819 KS i cijenom od 423.000 dolara, hibridni Lamborghini Revuelto sa 1000 KS i cijenom od 604.000 dolara, i Bugatti Tourbillon sa 1800 KS koji košta četiri miliona dolara. Svi ovi automobili imaju motore sa 12 ili 16 cilindara, koji su obično veći i snažniji od svojih prethodnika.
Foto: Aston Martin
Ovaj trend se suprotstavlja prevladavajućim standardima u auto-industriji. Proizvođači kao što su Audi, Bentley, BMW i Mercedes-Benz nedavno su eliminisali 12-cilindarske motore iz svoje ponude, prelazeći na manje turbo motore sa šest ili osam cilindara, često u kombinaciji sa elektrifikacijom. Stroži standardi za ekonomičnost goriva i emisiju gasova su ključni razlozi za ove promjene, uz pritisak da se automobilska industrija preorijentiše na električna vozila.
Ovi motori pružaju jedinstvene mehaničke karakteristike, a Sam Abuelsamid, analitičar industrije, ističe da to pruža osjećaj autentičnosti. Long ih upoređuje sa finim švajcarskim satom. "Možda to nije najprecizniji sat, ali ljudi vole njegovu mehaniku i način rada", kaže on, naglašavajući minimalne vibracije, trenutnu isporuku snage i "emotivni bariton" izduvnog sistema.
Dok se superluksuzni automobili poput Rolls-Royce Spectre i hiperautomobili poput Rimac Nevere kreću ka tišini baterijskog pogona, ovi veliki benzinski motori evociraju klasične superautomobile iz 1960-ih, 1970-ih i 1980-ih, naročito u pogledu doživljaja za samog vozača.
Kolekcionari u ovom ekskluzivnom segmentu traže ovaj duboki, snažni doživljaj. "Osjećate se kao da kontrolišete vatru dok male eksplozije iz motora odjekuju", kaže Jeffrey Einhorn, advokat iz Njujorka i kolekcionar automobila, dodajući da sa V-12 motorom imate dvanaest tih eksplozija i osjećate se kao "kralj nad kraljevima".
Foto: Lamborghini
Einhorn je nedavno zamijenio svoj Aston Martin sa 12 cilindara za Ferrari sa 12 cilindara i redovno ga vozi, preferirajući lakoću upravljanja i "operetski" zvuk u poređenju sa brutalnom snagom svog Porsche 911 GT3RS sa šest cilindara i dinamičnom prirodom njegovog Toyota GR Corolla Circuit sa tri cilindra.
S obzirom na sve strože standarde efikasnosti, stvaranje ovako velikih motora predstavlja značajne inženjerske i finansijske izazove. To podrazumijeva dizajniranje motora koji će se dovoljno dugo implementirati u automobilima kako bi se amortizovali troškovi razvoja. "V-12 motori su izuzetno teški za proizvodnju u ovom modernom dobu sagorijevanja", kaže Long, napominjući da su ti motori "osigurani za buduće zakonske propise do 2030-ih". "Ulažemo puno novca i vremena na usklađivanje sa regulativama."
Zato ga njihovo prisustvo u vozilu označava kao vrhunski proizvod. "To je vrlo poseban motor, pa ga povezujete sa vrlo posebnim automobilom", kaže Long. Dodaje da će Astonov V-12 motor biti ugrađen samo u proizvode sa cijenom "od Vanquisha pa naviše", što znači da će to uglavnom biti ograničene serije ili unikatni modeli. Sve to pomaže proizvođačima da opravdaju pozamašnu "premijum cijenu" za takve modele, kaže Matteo Ortenzi, direktor proizvodne linije u Lamborghiniju. To dovodi do dugih lista čekanja i većih profita. Ortenzi navodi da je Revuelto rasprodat za naredne dvije i po godine.
Prema Abuelsamidu, proizvođači automobila niskog obima proizvodnje, poput Bugattija i Lamborghinija, koji su povezani sa VW grupom, kao i nezavisni proizvođači poput Aston Martina i Ferrarija, dobijaju posebne olakšice usljed određenih federalnih propisa o efikasnosti. Ovi automobili, međutim, podliježu (relativno zanemarljivom) porezu na potrošnju goriva u nekim jurisdikcijama.
Foto: Bugatti Rimac
Malo klijenata koristi ove automobile svakodnevno. "Za svakodnevne gradske vožnje", kaže Long, "naši klijenti već koriste električne automobile." Einhorn ima široko iskustvo sa električnim vozilima, ali trenutno ne posjeduje nijedno iz ličnih razloga. "Nedostaju mi buka, vibracije i grubost - miris, i osećaj da kontrolišem tih 12 malih eksplozija u motoru", kaže. "Ako nema mjenjača, zvuka i mirisa, gubi se više od pola doživljaja." (Šali se: "Imam električni automobil za putovanja - to je metro.")
Sa proizvodnjom u malim serijama od tri ili četiri cifre, globalno, ovi superautomobili su "kap u moru kada je riječ o emisijama", kaže Mate Rimac, direktor Bugattija. "Jedva se voze, u prosjeku manje od 1.000 milja godišnje. Tako da bi mogli ići i na ugalj, ne bi se primjećivala razlika." Uporna posvećenost automobilske industrije unutrašnjem sagorijevanju djelimično se temelji na vjerovanju u kodeks i klijentelu koja odbacuje norme. "To je pomalo pobuna", priznaje Rimac.
Ortenzi iz Lamborghinija je još direktniji: "Uopšte ne žurimo da prekinemo proizvodnju V-12 motora ili pređemo na drugu vrstu motora dok ne budemo primorani." Štaviše, sam Rimac, direktor Bugattija, napominje da su automobili sa ovakvim motorima simbol tehnoloških postignuća i ljudske genijalnosti. "Ovi automobili predstavljaju umjetnost. Zašto biste to zabranili? Da li biste zabranili slike?"
.webp){kind=icon}
