Za Dušana Borkovića, svjetskog prvaka u turing trkama, rodom iz Pančeva, benzin i trkačka staza su bili sve, jer mu je otac, Jovan, bio šampion u moto trkama bivše Jugoslavije. Počeo je sa trkama na karting stazi sa samo devet godina.
Sada, kada se bliži četrdesetim, nakon 31 sezone profesionalnih trka i preko 350 trofeja osvojenih na raznim svjetskim i evropskim takmičenjima, kaže da vjeruje da najbolje tek dolazi. Ipak, da li ovaj osvjedočeno "skup" sport može da donese hranu na sto za samog trkača, ali i ostale učesnike.
"Trke generalno voze ljudi koji su došli iz ili bogatih porodica ili bogatih zemalja. Auto-moto sport je najskuplji sport na svijetu. Automobilizam je napravljen da bude prije svega biznis, koji podrazumijeva nadmetanje velikih fabrika i brendova. To je atraktivan biznis ne samo zbog prodaje automobila, guma i goriva, već i za apsolutno sve industrije od kojih su sve češće prisutna i energetska i bezalkoholna pića, nafta i gas, tehnologije, telekomunikacije i finansijske usluge uključujući i kripto u posljednjih nekoliko godina. U pitanju su ogromni iznosi, jer zamislite samo koliko vam treba da u jednoj godini obiđete sa timom, od nerijetko i preko 100 osoba, svaki kontinent, sa još minimum tri kontejnera po vozaču… a da ne pričamo da se udesi i kvarovi na automobilu dešavaju i da ima puno nepredviđenih situacija i troškova.”
Izazovi za njega i njegov tim, kako kaže, tokom decenija bavljenja ovim sportom, uključuju nedostatak infrastrukture, manjak finansijskih sredstava i sponzora, ograničene mogućnosti za trening i trke u domovini, te često nedovoljnu medijsku pažnju zbog manjka razumijevanja važnosti ovog sporta za ekonomiju, a i promociju same države.
Borković, koji je inače sa 207 cm visine, najviši profesionalni vozač na auto trkama u istoriji ovog sporta, odabrao je turing trke i to vozi od 2013. godine, uz nekoliko prekida zbog relija, GT trka i one off trka. Kaže da mu prijaju jer se vozi sam, voze se dvije dinamične trke po vikendu i atraktivne su za praćenje putem malih ekrana. "Turing trke su zasnovane na sloganu `real cars, real racing` i poenta je da se koriste automobili brendova koji se masovno prodaju kao što su: Honda, Hyundai, Audi, Cupra/Seat, Link & Co. Izgledaju možda manje atraktivno spolja, ali iznutra su kao i GT i reli automobili ozbiljne mašine razvijene samo za taj tip takmičenja", objašnjava Borković.
Foto: Dušan Duke Borković team
Kada je u pitanju distinkcija u odnosu na Formulu 1 i ostale medijski zastupljenije trke, on kaže da su to potpuno različite discipline, nivoi tehnologije, budžeta, i naravno publiciteta.
"Formula 1 je najprestižnija i najpoznatija trkačka serija sa najnaprednijom tehnologijom i najvećim budžetima. Međutim, vozači F1 se u svijetu trka ne smatraju i najboljima, jer nisu najkompletniji. Ali, najteža i najopasnija disciplina vozački i logistički je reli, ali je ujedno najteža za medijsko pokrivanje jer se vozi po planinama i teško je privući sponzore, osim ako nije u pitanju fabrika koja baš želi takvu platformu ili je tim iz zemalja koji cijene reli."
Reli se inače zove kraljica auto-moto sporta, a Borković je vozio nekoliko u dosadašnjoj karijeri. Jedini je Srbin koji je čak tri puta pobijedio "Serbia Rally", jer je to regionalno takmičenje u kojima su tradicionalno pobjeđivali stranci. Oprobao se i u GT trkama, na Svjetskom šampionatu 2022. i to sa Valentinom Rossijem, koji se tada penzionisao u moto trkama i prešao na auto sport.
"GT je tip automobila koji je definitivno najatraktivniji za gledaoce jer su u pitanju marke automobila, kao što su Ferrari, Lamborghini, Porsche, McLaren, Mercedes, BMW. Mana je, kaže Borković, što jedan trkački auto voze minimum dva vozača, a za neke trke koje traju i 24 sata i do četiri vozača.
Borković sa osvojenim peharima/ Foto: Dušan Duke Borković team
Kaže da mu je najdraži trenutak u karijeri kada se popeo na podijum 2014. godine na svjetskom prvenstvu FIA WTCC na stazi Suzuka u Japanu. Kaže da je cijeli život sanjao o ovakvom trenutku, i kada se završila trka nije mogao od suza radosnica da se doveze do podijuma.
A u posljednje vreme izdvaja nedavnu pobjedu u maju u Marakešu, kada mu je Honda pružila priliku da se pridruži njihovom fabričkom timu na svjetskoj trci, nakon čega je dobio poziv da nastavi sezonu sa Hondom i prebaci se sa evropskog na svjetsko prvenstvo do kraja godine na trkama u Americi gdje je trenutno, zatim Urugvaju, Brazilu, Kini, Macau i Saudijskoj Arabiji.
Privatno prijatelji, na stazi "gladijatori"
Borković kaže da mu je omiljeni rival jedan od njegovih idola iz djetinjstva, a 2014. godine u FIA WTCC šampionatu je imao tu čast i da se takmiči sa njim. U pitanju je devetostruki šampion svijeta u reliju – Sébastian Loeb. Prisjeća se debitantskih dana, Na stazi Paul Ricard u južnoj Francuskoj, kada je uspio da zadrži Loeba, a u nekoliko intenzivnih borbi, čak je došlo i do kontakta. Frustriran što nije mogao da pretekne mladog vozača, Loeb je nakon trke medijima pohvalio Borkovića kao čvrstog i borbenog vozača.
Iako je imao razna rivalstva, naš sagovornik izdvaja ono koje se pretvorilo u prijateljstvo kada je u pitanju privatni život, sa trenutnim šampionom svijeta, Norbertom Mihelicem. Kaže da na stazi ipak ostaju najveći protivnici jer se veoma dobro poznaju, a opet svako ima svoj cilj na stazi. Pominje upravo slučaj sa Suzuka staze, gdje je agresivna vožnja Mihelica navela da neumorno pokušava da prestigne Borkovića, ali je ipak završio kao treći, a Borković je zauzeo drugo mjesto na podijumu.
Foto: Dušan Duke Borković team
Za uspjeh u automobilizmu, naš sagovornik prije svega ističe ljubav i posvećenost, fizičku i mentalnu spremnost, tehničko znanje i iskustvo, podršku tima i sponzora. Za konkretnu pobjedu u trci, pak, kaže da su najvažniji fokus, taktičko razmišljanje, poznavanje staze, stanje automobila, uigranost sa timom, kao i pravovremeni i precizni potezi tokom trke.
"Trke su zapravo timski sport. Iako je vozač sam na stazi, iza njega su stotine ljudi koji su učestvovali u razvoju, testovima i funkcionisanju kroz svaku trku. Na svakoj trci je tim inženjera, elektroničara, mehaničara sa kojima vozač sarađuje kako bi mu auto bio najbolje podešen sa datu stazu, uslove i stil vožnje. Uz tehnički dio tima, svaki tim ima generalnog menadžera, direktora finansija, zatim osobe ili veće timove zadužene za logistiku, marketing, promotivne događaje i slično. U pitanju je veoma ozbiljna mašinerija gdje naravno treba mnogo faktora da se poklopi kako bi se postigao uspjeh na samoj stazi."
Tako dolazimo do paddocka, za koji mnogi fanovi auto sporta kažu da je tamo nekada uzbudljivije nego na samoj stazi. "Paddock je mjesto gdje se timovi pripremaju, vrše tehničke preglede i održavaju vozila. Takođe, to je prostor za susrete sponzora, medija i gostiju. Trke su mjesto za povezivanje ljudi, nacija, i pravljenja konekcija radi daljnjih poslova koji često nemaju veze sa samim trkama. Iako je staza glavna atrakcija, paddock je dinamičan dio događaja sa mnogo aktivnosti i interakcija. Aktivnosti u paddocku su često podjednako važne kao i akcija na stazi, to je mjesto gdje gosti imaju priliku da osjete trkačku atmosferu i budu dio prestiža. Ko jednom dođe na trku, uvijek se vraća", objašnjava Borković.
Cijene ulaznica za automobilska takmičenja variraju u zavisnosti od trke, lokacije i tipa ulaznice. Uglavnom, cijene se kreću od oko 70-80 evra za jednodnevne ulaznice, ali znaju da budu i preko nekoliko desetina hiljada eura za VIP pakete i ulaznice za glavne tribine tokom najprestižnijih događaja i slavnih "hramova brzine".
Kada je riječ o strahu, Borković kaže da ga nikada nije osjetio. "Ja živim taj sport i ako osjetite strah kao trkač kažu da bolje da prestanete," iskren je on. Ipak, otkriva da ima svoje rituale pred svaku trku i da je na neki način sujevjeran kada je, recimo, u pitanju način na koji oblači svoju trkačku opremu kao i pri samom odabiru iste. Osim toga, svakako se priprema na trkačkom simulatoru, u teretani, ali i u sauni budući da u trkačkom automobilu često bude i do 80 stepeni Celzijusa u toku trke.
Dušan Borković i njegova supruga Andrijana/ Foto: Dušan Duke Borković team
"Interesatno je da trkački automobili nemaju rashladni sistem, zatvoreni su prozori i rad motora grije vozača jer nema tapacira iznutra. Kako god da izgleda spolja, iznutra je ogoljen i tehnološki napredna mašina koja nema nikakve veze sa komercijalnom verzijom automobila. Pored toga, automobilisti unutra sjede sa punom trkačkom opremom, a to je pod odjelo, odjelo, podkapa, kaciga, rukavice… a sve to zbog bezbjednosti, ukoliko dođe do požara da ne izgore dok ne uspiju da izađu iz automobila," objašnjava Borković.
Tokom karijere, kaže, bilo je i životno opasnih situacija. Još kao dijete, isprevrtao se u kartingu i zadobio prelom obje ruke, nakon čega je mjesece proveo u gipsu do ramena. Međutim, kaže da ga to nije sputalo i da je sjeo za volan već kada su mu skinuli gornji dio gipsa. Bila je i situacija kada mu se zaglavila ruka u lancu kartinga, nakon čega je zadobio opekotine najvišeg stepena, a doktori su ozbiljno razmatrali da mu amputiraju šaku.
Kasnije u karijeri Dušan se mnogo puta prevrtao i upadao naglavačke u jarak i šumu na brdskim trkama, sudarao se na kružnim stazama pri velikim brzinama. Tada, kaže, to je samo na trenutak izazvalo strah ali ga je "na duže staze učinilo samo još većim "gladijatorom".
Van hramova brzine i trkačke staze, pak, Borković vozi umjereno, i najčešće sporo. Kaže da mu je to ostavio otac u amanet.
"Privatno, volim specifična kola. Imam ih nekoliko, a najdraži mi je onaj koji mi je pokojni otac poklonio. Učio me je da nikada ne vozim brzo u saobraćaju, bez obzira koliko je dobar automobil. Najiskrenije, uživam u laganoj vožnji u saobraćaju, jer znam koliko je automobil opasan. Preko deset godina sam i promoter Agencije za bezbjednost saobraćaja Republike Srbije i sarađujem sa FIA Road Safety."
Priznaje da su mu automobili i auto sport glavne teme razgovora i van posla, te da prati najnovija dešavanja po pitanju auto industrije. Pitali smo ga da li može da zamisli da se na trkama koriste električna vozila.
"Nisam oduševljen sa elektrikom jer znam kako se prave te baterije, koliko su štetne i da nemaju kako da ih odlože nakon što se istroše. Uz to, sami automobili se brže prave nego čitava infrastrkutura za električne automobile."
Dušan Duke Borković team
Pogledaj galeriju
Dušan Duke Borković team
Pogledaj galeriju
Dušan Duke Borković team
Pogledaj galeriju
Dušan Duke Borković team
Pogledaj galeriju
Dušan Duke Borković team
Pogledaj galeriju
Dušan Duke Borković team
Pogledaj galeriju
Dušan Duke Borković team
Pogledaj galeriju
Dušan Duke Borković team
Pogledaj galeriju
Biznis perspektive auto trka:
Sponzorstva: Veliki trkački timovi i događaji u velikoj mjeri se oslanjaju na sponzorstva kompanija. Brendovi vide trkanje kao moćnu platformu za marketing, dosežući globalnu publiku. Ugovori o sponzorstvu mogu biti vrijedni od nekoliko miliona do stotina miliona dolara.
Reklame i medijska prava: Prava na emitovanje velikih trkačkih događaja prodaju se televizijskim mrežama i platformama za strimovanje za znatne sume. Reklamiranje tokom ovih prenosa je takođe značajan izvor prihoda, s kompanijama koje su spremne da plate visoke cijene za izloženost.
Prodaja robe: Timovi i događaji generišu prihode prodajom brendirane robe, uključujući odjeću, dodatke i suvenire. Angažovanje fanova kroz prodaju robe je ključni aspekt poslovanja.
Prodaja ulaznica i ugostiteljstvo: Prodaja ulaznica za trke, uključujući opštu prodaju, VIP pakete i ugostiteljske apartmane, donosi znatan prihod. Trke često nude raskošne ugostiteljske aranžmane za korporativne klijente i osobe sa visokim prihodima.
Operacije timova: Vođenje konkurentnog trkačkog tima zahtijeva značajna finansijska ulaganja. To uključuje troškove za razvoj automobila, tehnologiju, osoblje i logistiku. Timovi često posluju kao preduzeća, tražeći investicije i upravljajući budžetima kako bi osigurali održivost.
Povezanost sa automobilskom industrijom: Mnogi trkački timovi imaju bliske veze sa proizvođačima automobila. Trkanje služi kao poligon za testiranje novih tehnologija koje se mogu prenijeti na potrošačka vozila. Proizvođači ulažu u trkanje kako bi poboljšali imidž brenda i prikazali inovacije.
Foto: Dušan Duke Borković team
Reklame i lični brend: Vozači često postaju brendovi sami po sebi, reklamirajući proizvode, pojavljujući se u reklamama i angažujući se u ličnim poslovnim poduhvatima. Uspješni vozači mogu ostvariti znatne prihode od reklama i ličnog brendiranja.
Upravljanje događajima: Organizacija trkačkog događaja uključuje složenu logistiku, uključujući pripremu staze, bezbjednosne mjere i koordinaciju sa lokalnim vlastima. Kompanije za upravljanje događajima bave se ovim aspektima, čineći to značajnim biznisom samim po sebi.
Istraživanje i razvoj: Značajni resursi se ulažu u istraživanje i razvoj kako bi se poboljšale performanse automobila. Ovo uključuje napredno inženjerstvo, analizu podataka i stalne inovacije. Kompanije koje se bave automobilskom tehnologijom i inženjerskim uslugama imaju koristi od ovih ulaganja.
Uticaj na globalnu ekonomiju: Velike trkačke serije poput Formule 1 i NASCAR-a imaju značajan uticaj na globalnu ekonomiju, uključujući otvaranje radnih mjesta, turizam i ekonomske aktivnosti u gradovima i zemljama domaćinima. Efekat se širi na razne industrije, od ugostiteljstva do transporta.
Inicijative za održivost: Industrija trkanja se sve više fokusira na održivost, sa inicijativama za razvoj i promociju ekoloških tehnologija, kao što su električna vozila i održiva goriva. Ovo je u skladu sa širim ciljevima korporativne društvene odgovornosti i privlači investicije ekološki svjesnih kompanija.
Sim trkanje i e-sport: Porast sim trkanja i e-sporta otvorio je nove izvore prihoda. Virtuelna trkačka takmičenja privlače sponzore, nude mogućnosti za prodaju robe i angažuju mlađu publiku.
(Izvor: Andrijana Borković, generalna direktorka "Dušan Duke Borković")
.webp){kind=icon}
Trenutno nema komentara za vijest. Ostavite prvi komentar...