(r)Evolucija rada: Kakvu karijeru bi trebala graditi naša djeca?

Svijet tržišta rada se mijenja, i to brzo. Masovni otkazi, organizacijske promjene, transformacija industrija, geopolitičke promjene i ekonomska nesigurnost, brzo uvođenje umjetne inteligencije (AI) i automatizacije, obilježili su godinu iza nas. 

Sve veći broj ljudi postaje svjestan da ne svjedočimo još samo jednoj cikličnoj krizi, nego ozbiljnom strukturalnom resetu tržišta rada globalno, najvećem od industrijske revolucije. Svijet u kojem su se današnji radnici školovali više ne postoji.

U narednih pet godina predviđa se otvaranje 170 miliona novih radnih mjesta, ali i ukidanje 92 miliona postojećih. To znači da će čak 22 posto formalnih poslova globalno proći kroz strukturne promjene. Poslovi koji nestaju nisu isti kao poslovi koji nastaju, što za posljedicu daje strukturalnu neusklađenost tržišta rada. Kompanije traže nove vještine: digitalne, zelene, interdisciplinarne - a današnja radna snaga ih često nema.

Posljednja istraživanja pokazuju da era AI u najvećoj mjeri pogađa upravo zaposlenost mladih. Pravila na kojima su se do sada gradile karijere se ubrzano mijenjaju i gube na važnosti. Ključno pitanje je kako djecu pripremamo za svijet rada koji tek nastaje. Kakvu karijeru bi trebala graditi naša djeca? Koja pravila za izgradnju karijere će važiti za njih?

 

Nezaposlenost mladih i smanjenje zapošljivosti zbog AI

 

Nezaposlenost mladih na zapadnom Balkanu već je odavno duplo veća od EU prosjeka, ali posljednje istraživanje u Americi pokazuje zabrinjavajući trend. Mlađi radnici na početku karijere počinju osjećati utjecaj AI na svoja radna mjesta, i zaposlenost osoba u dobi od 22 do 25 godina pala je za 13 posto u periodu od 2022. do 2025. godine, upravo od kada je generativni AI zaživio. 

Pad je najizraženiji u zanimanjima s visokom izloženošću AI-ju: softver, računovodstvo, finansije, prodaja, marketing, operacije i podrška korisnicima. Zanimljivo je da stariji i iskusniji radnici u istim ulogama nisu pogođeni, kod njih zaposlenost ostaje stabilna ili čak blago raste. Ovo pokazuje da tacitno znanje i iskustvo pružaju određenu zaštitu u uslovima šire primjene AI, dok su početne pozicije ranjivije na automatizaciju zadataka. 

S druge strane, zapošljavanje na ulaznim pozicijama u velikim tehnološkim firmama opalo je za otprilike četvrtinu između 2023. i 2024. godine, i diplomanti sada predstavljaju samo oko sedam posto novozaposlenih u najvećim tehnološkim kompanijama. Ovo je bitno jer su početne, ulazne pozicije obično bile način kako mladi stiču nova znanja, radeći na nacrtima i jednostavnijim zadacima koje sada uglavnom radi AI.

Međutim, pored analize podataka i trendova, ključ za shvatanje promjena leži u razumijevanju evolucije rada i transformacija koje je čovječanstvo već prošlo tokom industrijske revolucije.

 

Evolucija rada i industrijska revolucija: Specijalist vs. generalist

 

Rad je oduvijek bio u samom središtu ljudskog postojanja - otkad postojimo, stvaramo, doprinosimo i radom oblikujemo dobra, usluge i vrijednosti koje pokreću društvo i donose smisao našem postojanju. Uvijek je postojala neka vrsta rada i razmjene: lov za zaštitu, koze za kokoši, a onda vrijeme i znanje.

Iako naša vrsta naseljava planetu već 300.000 godina, industrijska revolucija je prvi put bukvalno redefinirala odnos čovjeka i rada, i utjecala na značajne promjene u domenu načina rada, obrazovanja, mjesta življenja, do ogromnog utjecaja na porodicu i društvenu strukturu.

 

 

Prije industrijske revolucije, u periodu renesanse, posebno su se cijenili polimati, ljudi s raznolikim i dubokim znanjem više različitih oblasti. Polimati kao Leonardo da Vinci ili Marie Curie bi često povezivali naizgled nespojiva polja, naprimjer nauku, umjetnost, tehnologiju i društvo, i upravo iz tih spojeva stvarali nove ideje i rješenja. Ali i za običnog čovjeka je rad do tada podrazumijevao mnogo više fleksibilnosti i fluidnosti, poslovi su bili sezonski i veliki broj zanatskih poslova se obavljao u vlastitom domu.

Prelaskom na fabrički sistem dolazi do uvođenja fiksnog radnog vremena i do masovne migracije iz sela u gradove, uključivanja žena i djece u fabrički rad, ali razdvajanja mjesta rada i doma. Rad je prvi put postao usko specijaliziran što je uslovilo pojavu novih zanimanja, ali i kreiranje javnog školstva koje je stvaralo radnu snagu za industriju.

Osnovni zadatak školstva je bila proizvodnja poslušnih radnika koji bi radili na proizvodnim trakama, a proizvodni procesi i fabrike nagrađivale ponavljanje, produktivnost i efikasnost. Dolazi do slabljenja tradicionalnih porodičnih zanata i poduzetništva, i kreće početak borbe za kraće radno vrijeme, sigurnost i plate.

Rezultat? Desio se zaokret s generalista na specijaliste, i time smo se počeli udaljavati od ljudske prirode. Čovjek je kroz veći dio historije bio radoznao, prilagodljiv i višestruko sposoban. Istovremeno je bio i graditelj, pripovjedač, inovator, lovac, uzgajivač hrane i član zajednice. Širina vještina bila je uslov opstanka, ali i izvor smisla.

Industrijskom revolucijom je specijalizacija postala mjerilo naše vrijednosti. Ljudi su "od kolijevke pa do groba" imali definiranu putanju koju su slijedili. Kreativnost je potisnuta, ljudi su živjeli da bi radili, svedeni na jednu ulogu, titulu ili kompetenciju. Ali više ne živimo u dobu industrijske revolucije i uska specijalizacija znači sigurnu smrt.

Ipak, ako posmatramo evoluciju rada kroz cijelo razdoblje postojanja Homo sapiensa, postaje jasno da se najdramatičnije promjene dešavaju upravo u posljednjih tridesetak godina.

Mersiha Mima Mehić

Dolazak interneta pokrenuo je pravu revoluciju i duboku transformaciju tržišta rada. Internet nam je dao pristup znanju i moć se lagano pomjerila sa škola i institucija. Društvene mreže su nam dale mogućnost da sami kreiramo i privlačimo svoju publiku, a da ne ovisimo o poslodavcima, izdavačima, medijskim kućama i drugim autoritetima. AI danas ljudima daje priliku da stvaraju, automatiziraju ili uzimaju vanjske dobavljače za usluge bez klasičnih posrednika.

Zahvaljujući svim tim promjenama, ali i globalnim šokovima poput pandemije, koji su ogolili granice izdržljivosti i potisnuli prirodne ljudske potrebe, nove generacije sve jasnije biraju drugačiji odnos prema poslu. Oni ne žele više živjeti da bi radili, već rade da bi mogli živjeti.

 

Smrt linearnih karijera i eksperata: dolazak ere vještina

 

Ljudi su se decenijama penjali na ono što se činilo kao predvidljive karijerne ljestve: ideš u školu, dobiješ posao, ideš korak po korak gore vertikalnom putanjom sve do penzije. Linearne karijere kao tradicionalni model razvoja karijere u kojem se zaposlenik kreće postepeno i predvidljivo "stepenicu po stepenicu" unutar jedne organizacije ili jedne profesije su također konstrukt nastao zahvaljujući industrijskoj revoluciji. Danas, ovakav model odumire.

Pandemijski slom i nedavni masovni otkazi donijeli su bolno otrežnjenje. Mnogi su tada spoznali surovu istinu, osloniti egzistenciju cijele porodice na samo jedan izvor prihoda predstavlja ogroman rizik. Nijedan posao više nije siguran, a ako izgubite posao, može proći nekoliko mjeseci bez prihoda prije nego što dobijete sljedeći, ili još gore, možete otkriti da vaše vještine više niko ne treba.

Linearne karijere su odgovarale vremenu kada su kompanije bile stabilne i dugoročno planirale svoj razvoj i radne snage. Danas, kompanije zbog stalnih promjena nisu u poziciji da nude sigurnost i stabilnost, a zaposlenici više ne podrazumijevaju lojalnost. Stabilni i dugoročni poslovi s fiksnim platama blijede, a talentovani zaposlenici s traženim vještinama brzo mijenjaju poslove.

Brzina promjena učinila je tradicionalne karijerne putanje zastarjelim, prisiljavajući radnike da stalno uče nove vještine i prilagođavaju se različitim disciplinama. Vještine zastarijevaju brže nego ikada, a predviđanja su da će do 2030. godine oko 40 posto osnovnih vještina koje poslodavci traže biti drugačije od onih koje su tražene danas. Linearni napredak u karijeri unutar jedne statične funkcije postat će izuzetak, a ne norma. Nalazimo se na prelazu iz "rada zasnovanog na znanju" u pravu ekonomiju znanja.

 

Portfolio karijere:  era nezavisnosti u radu i ekonomije znanja

 

Zapošljavanje s punim radnim vremenom će se nastaviti fragmentirati na djelomične i portfeljne ugovore, uz predviđanja da će do 2030. godine otprilike 50 posto profesionalaca u razvijenim ekonomijama imati portfolio karijere, radeći kao freelanceri, nezavisni izvođači radova ili platformski (gig) radnici, radnici s više klijenata, umjesto da obavljaju tradicionalne poslove kod jednog poslodavca.

Koncept jedne karijere za cijeli život već je odavno prevaziđen, a sve je izvjesnije da to postaje slučaj s konceptom jednog stalnog posla. Također, mlađe generacije imaju povećanu želju za raznolikošću, fleksibilnošću, autonomijom i višestrukim izvorima prihoda. Nekoliko istraživanja je potvrdilo da oko 67 posto zaposlenih traži kompanije koje odražavaju njihove lične vrijednosti i ciljeve.

Ove promjene pokreću porast online platformi za talente i digitalna transformacija, ali i kompanije koje žele smanjiti fiksne troškove rada.

Niz je promjena na tržištu, već vidimo, ali i nekoliko implikacija kojima ćemo svjedočiti u narednom periodu:

• Samostalno upravljanje obrazovanjem i karijerom: Pojedinci moraju preuzeti punu odgovornost za vlastitu strategiju karijere, razvoj vještina, obrazovanje i profesionalno umrežavanje.
• Rast poduzetništva: AI ubrzava novu eru poduzetništva smanjujući prepreke za analizu i ulazak na tržište, i osnažujući pojedince da brže grade, upravljaju i skaliraju poduhvate.
• Važnost personalnog brenda: Lični brend je nova valuta rada i reputacija danas važi više od CV-a. Top talent ne gradi samo karijere, nego i utjecaj, i nevidljivost više nije opcija. Trenutne poslodavce koriste kao lansirne rampe za izgradnju ličnog brenda.
• Porast frakcijskih uloga: Profesionalci sve više djeluju kao "vođe frakcija", istovremeno vodeći različite projekte za više kompanija, što omogućava veću fleksibilnost i diverzifikaciju prihoda.
• Tradicionalne početne pozicije nestaju: ili se bar značajno mijenjaju, kako AI preuzima repetitivne zadatke. Prvi podaci za 2025. godinu za veliki broj zemalja EU već pokazuju ovaj trend. Zbog toga postaje još važnije pomagati mlađim radnicima da razviju prilagodljivost, sposobnost prosuđivanja i saradnju s tehnologijom.
• Nestanak srednjeg menadžmenta: Analize predviđaju da će do kraja 2026. godine oko 20 posto kompanija u Americi ukinuti oko 50 posto menadžerskih pozicija zbog sve veće automatizacije zadataka koji uključuju menadžerske zadatke. Oglašavanje menadžerskih pozicija u Americi je u 2024. godini već palo za 42 posto, dok je u BiH zabilježen pad od 67 posto tokom 2025. godine.
• Cjeloživotno učenje i obrazovanje: Obrazovanje dobija još važniju ulogu, ali ne kao prenos konkretnih, prolaznih vještina, već kao povratak osnovama. Fokus se pomjera s toga "šta raditi" na "kako razmišljati", znači na razvijanje kritičkog mišljenja, sposobnosti analize, jasnog izražavanja i procjene informacija. Upravo te temeljne kognitivne vještine ostaju vrijedne mnogo duže od uskih tehničkih znanja.
• Stručnost i uska specijalizacija gube svoju vrijednost i moć: Sada je važnije ko zna ispričati priču, ko ima vidljivost i perspektivu, ko može steći povjerenje ljudi i povezati različite funkcije i fragmente u kompaniji ili industriji.

 

Budućnost rada je već počela

 

Jedno je sigurno, niko s apsolutnom sigurnošću ne može odgovoriti na pitanje kakve karijere će graditi naša djeca. Savjeti za uspjeh i razvoj karijere koji uključuju završavanje prestižnih fakulteta, pamćenje velikog broja informacija, kompetencije u okviru procesno orijentiranih zadataka koji prate jasne korake, nisu više bez ikakvog značaja, ali njihova vrijednost dramatično opada. Budućnost rada sve više pripada modernim polimatima, ljudima koji su spona između disciplina, a ne samo stručnjaci u jednoj uskoj niši.

Dosadašnje lekcije iz historije nam pokazuju da tehnologija dugoročno stvara više poslova nego što uništi, ali da je tranzicija bolna za generacije koje nemaju tražene vještine. Problem nikad nije samo "nestanak posla", nego nesklad između onoga što ljudi znaju raditi i onoga što tržište treba.

Vjerujem da je AI prva tehnologija koja ukida više radnih mjesta nego što ih stvara, i ako se to ispostavi tačnim, riječ je o postavljanju presedana. Ali, kao što parna mašina nije uništila rad nego ga promijenila, tako ni umjetna inteligencija ne ukida potrebu za ljudima, nego dramatično mijenja to šta znači biti vrijedan na tržištu rada.

Privatna arhiva

Vještine poput tehnološke pismenosti, kreativnog razmišljanja, otpornosti i agilnosti, znatiželje i liderskih sposobnosti bit će jednako tražene i u sljedećoj deceniji. Osim toga, sve veći fokus je na upravljanju talentima, empatiji, orijentaciji na korisničku uslugu, kao i na razumijevanju AI-a, big data i cyber sigurnosti.

Historija nas također uči da ljudi prije industrijske revolucije nisu gradili karijere unutar jedne organizacije, nego su gradili ime, reputaciju i mrežu klijenata. Naprimjer, u svakom gradu postojala je krojačica koju su svi poznavali. Ona nije imala jednog poslodavca, nego povjerenje zajednice. Njena vještina bila je njen identitet, a preporuka njen najjači marketinški alat. Industrijska revolucija je taj model zamijenila stabilnim zaposlenjem i vezala sigurnost za kompaniju, a ne za pojedinca. Danas, u digitalnom dobu, kroz portfolio karijere, freelance rad i gig ekonomiju, mi se ponovo vraćamo sličnom obrascu. Ovaj put na globalnom tržištu i s mnogo većim brojem dostupnih resursa. Jedina razlika je u tome što se današnji lični brend gradi online, ali suština ostaje ista. Vrijednost je u onome što znaš raditi i u povjerenju koje gradiš s ljudima koji te angažuju.

Dok idemo naprijed, ništa nije sigurno. Ekonomije, tehnologije i pravila se mijenjaju preko noći. Mi se mijenjamo. Ono što je bitno je da se osiguramo da se i mi i naša djeca stalno adaptiramo i osluškujemo promjene.