U enormnom spektru instrumenata na tržištu kapitala, svoje mjesto danas nalaze i oni direktno povezani s procesom dekarbonizacije. Konkretno, investitori mogu ulagati u ETF-ove kojima je aktiva najviše sastavljena od kompanija ambiciozno angažiranih u zelenoj agendi. Dekarbonizacija je djelić te priče, i to u ulagačkim instrumentima koje kompanije moraju provlačiti kroz svoje bilance kao dio procesa smanjenja emisije štetnih plinova.
Cijelu analizu možete preuzeti OVDJE.
Europski tvorci zelene agende, kao dio procesa dekarbonizacije, osmislili su najveći sustav za trgovanje emisijskim dozvolama (EU ETS), koji trenutno zahvaća Fazu 4 dekarbonizacije u periodu od 2021. do 2030. Do ove godine su, prema EU-ovoj regulativi, u sustavu regulacije emisije CO₂ morale sudjelovati energetski intenzivne industrije poput proizvodnje cigle, cementa, papira i nafte te plinska i avioindustrija. Od 2024. godine u tu skupinu ulazi i industrija brodskog prijevoza.
Dok se trenutno oko 43 posto emisijskih dozvola dobiva besplatno, sukladno EU-ovoj regulativi, kompanije koje kaskaju u smanjenju emisija CO₂ su penalizirane i, sukladno magnitudi podbačaja u smanjenju emisija, moraju kupovati dodatne emisijske dozvole putem EU ETS platforme.
Nakon pandemije COVID-19 i oporavka avioprometa, emisija stakleničkih plinova ponovno se povećala, što je s jačim korištenjem ugljena, zbog viših cijena prirodnog plina, cijene emisijskih dozvola dovelo na rekordne razine od oko 80 eura po toni emitiranog CO₂. Krajem prošle i početkom ove godine cijene dozvola počele su padati zbog tromog gospodarstva zapadne Europe te manje potražnje za energijom od kućanstava, što je cijene dozvola potegnulo na niže razine. Trenutno su na razini od 60 eura po toni CO₂, što je tri puta više nego 2019. godine te dodatno stavlja pritisak na troškove kompanija koje su dužne zadovoljiti CO₂ standarde.
ETF-ovi koji ulažu u kompanije angažirane u zelenoj agendi trenutno su teški više od 550 milijardi dolara i tvore 30 posto svih ETF-ova u širem okviru imovine povezane s održivošću, odnosno ESG angažmanom. ETF-ovi koji prate emisijske dozvole su znatno manji, imovina im vrijedi tek oko milijardu dolara, ali i time se nude opcije kompanijama da aktivnije upravljaju financijskim rezultatom koji proizlazi iz zelene agende.
Osim ETF-ova, u emisijske certifikate se može ulagati i putem terminskih ugovora, no to je kompliciraniji i manje likvidan način. Najveći ETF u tom segmentu je KRBN US, koji je od svog osnivanja nadmašio S&P 500 sve do početka 2024. godine, što možemo smatrati kao dobar hedge i način diverzifikacije u odnosu na klasični dionički portfelj.
Europski plan je da se emisije CO₂ smanje za 55 posto do 2030. godine u odnosu na referentnu 1990. godinu. Dobar znak je da se plan do 2020. uspio ostvariti, iako pogonjen padom ekonomske aktivnosti uslijed pandemije.
Iako se emisija CO₂ nije vratila na pretpandemijske razine, tempo snižavanja emisije je prespor te će se morati udvostručiti kako bi se dostigao konačni cilj klimatske neutralnosti do 2050. godine.
Očekujemo da će cijene emisijskih dozvola u narednim mjesecima ponovno dosegnuti razine iz 2023. godine zbog:
1. Oporavka EU-ove ekonomije, posebice njemačke, čija industrija bi se trebala oporaviti ove godine, što će pojačati korištenje fosilnih goriva i posljedično emisije CO₂.
2. Pooštravanja regulative jer se godišnje maksimalni broj dozvola u sustavu smanjuje za 2,2 posto, što znači da će biti 20 posto manje dozvola u optjecaju nego je to danas.
3.Tržišnih rezervi stabilnosti (Market stability reserves, MSR) jer ako kompanije budu općenito uspješnije u smanjenju CO₂ emisija od brzine godišnjeg smanjenja broja dozvola u sustavu, tada MSR sustav povlači dio dozvola s tržišta. Samo ove godine, MSR će do osmog mjeseca povući 19 posto od dosad neiskorištenih emisijskih dozvola, što je ekvivalentno tržišnoj vrijednosti emisijskih dozvola od 17,7 milijardi eura. Usporedbe radi, cijelo tržište europskih emisijskih dozvola teško je 766 milijardi eura.
Bloomberg
