Često nam se čini da banke "uzimaju previše". Ali kakvo je doista stanje u bankarskom sektoru u BiH?
Bankarski sektor u Bosni i Hercegovini doživio je snažan oporavak nakon 2020.godine ali pitanje je koliko je taj zamah održiv. Ključni pokazatelji profitabilnosti: povrat na aktivu (ROA), povrat na kapital (ROE), neto prihodi od kamata (NIIM) i cost‑to‑income racio, pokazuju da je sektor iskoristio povoljno kamatno okruženje i repricing kredita kako bi znatno poboljšao rezultate, s vrhuncem profitabilnosti u prvom kvartalu 2024. U tom kvartalu ROA je dosegnuo oko 2,5 posto, dok je ROE skočio na impresivnih 18,5 posto, razine koje ukazuju na snažnu konverziju prihoda u dobit, ali i na efekt poluge u bilansima banaka. Nakon tog peak‑a slijedi faza korekcije: u 2025 godini. ROA se stabilizovao između 2,0 posto i 2,2 posto, a ROE se kreće oko 14,7 posto–15,9 posto, što je niže nego na vrhuncu, ali i dalje znatno iznad 2020. godine.
U posmatranom periodu rast ROA i ROE bio je primarno potaknut širenjem neto kamatne marže. Neto kamatna marža (NIM) je zapravo srce bankarske zarade, mjeri koliko banka zarađuje na plasmanima nakon što pokrije troškove finansiranja, u odnosu na ukupnu zarađujuću aktivu. Drugim riječima, NIM pokazuje efektivan spread između prihoda od kredita i troškova depozita i drugih izvora sredstava; viši NIM znači da banke efikasnije pretvaraju aktivu u kamatni prihod. U BiH je upravo repricing kredita u uvjetima rasta referentnih stopa i sporiji rast troškova financiranja, omogućio značajan porast osnovnih prihoda banaka, što se direktno odrazilo na poboljšanje ROA I ROE.
Neto prihodi od kamata prema ukupnom prihodu (Net interest income margin – NIIM) je dostigao vrhunac od 63,3 posto u Q4 2023, a taj skok se prenio u vrhunac profitabilnosti sektora u Q1 2024. Nakon korekcije, NIIM je u posljednjih 12 mjeseci ostao na solidnih oko 60 posto, što pokazuje da su banke zadržale značajan dio kamatnih prihoda. Postoji jasna pozitivna korelacija između EURIBOR‑a i NIIM‑a: dok je EURIBOR bio negativan 2020–2021, NIIM je bio niži, a rast EURIBOR‑a od 2022. rezultirao je snažnim porastom NIIM‑a u 2022–2023. Ovo je standardni mehanizam, viši referentni nivo podiže kamatne stope na kredite, dok se troškovi depozita revidiraju sporije, što kratkoročno širi spread i Net interest margin. Vidljiv je I odloženi odgovor, takozvani lag od par kvartala u passthrough‑u, a nakon snažnog rasta NIIM se 2024–2025 blago stabilizuje i opada, što ukazuje na djelimičnu transmisiju kamatnih promjena do klijenata.
Ipak, u 2024. i 2025. banke u BiH uspjele su zadržati viši nivo prihoda, korekcije prema nižem EURIBOR‑u bile su spore, pa su neto prihodi od kamata ostali povišeni i podržali profitabilnost banaka, barem privremeno.
Cost-to-income: digitalizacija skida teret troškova
Operativna efikasnost postala je ključna tema u bankarskom sektoru BiH, udio nekamatnih rashoda u ukupnim prihodima (cost‑to‑income) pao je u periodu 2021–2024, što je odmah podiglo operativnu profitabilnost. Potencijalni pokretači smanjenja su digitalizacija procesa, optimizacija mreže poslovnica i strožija kontrola plata, ali učinak od 2024. nadalje slabi: troškovi ostaju strukturalno značajni, a fiksni elementi kao što su troškovi zaposlenih ograničavaju brzinu daljih rezova. Drugim riječima, banke su uspjele „izvući“ dobit kroz racionalizaciju, no slijedeći korak zahtijeva dublje transformacijske mjere da bi se trajno snizio cost‑to‑income bez ugrožavanja rasta.
CET1 i finansijska poluga: koliko smo zaštićeni?
Kapitalna pozicija sektora izgleda solidno, CET1 i ukupni regulatorni kapital kreću se otprilike između 16 i 19 posto, s blagim podizanjem prema 19–20 posto krajem 2025. To predstavlja udoban buffer iznad minimalnih zahtjeva i daje bankama prostor za apsorpciju umjerenih šokova. Financijska poluga od oko 10–11posto pokazuje umjerenu izloženost, dok pozitivni ROE ukazuju na to da unutrašnje generisanje dobiti doprinosi održavanju kapitalne adekvatnosti. Ipak, očuvanje tog buffer‑a zavisit će od kontrole kreditnog rizika i discipline u politici isplate dividendi ukoliko dođe do pogoršanja ekonomskih uslova.
Kao dodatni pozitivni znak, udio nekvalitetne aktive i NPL‑ova u bankarskom sektoru bilježi kontinuirani pad, sa otprilike 3–4 posto udjela nekvalitetne aktive (i 6–7 posto NPL‑ova) u ranijim godinama, na oko 1–2 posto (2–3 posto NPL) do 2025. Ti rezultati ukazuju na značajno poboljšanje kreditnog portfolija i smanjenje loših plasmana, što smanjuje kreditni rizik i jača otpornost sektora.
