Ekonomske promjene vezane za novu/staru vlast su vrlo interesantna i izazovna tema. Izazovna iz razloga što su akteri ove vlasti s jedne strane SNSD i HDZ, koji su konstantno u vlasti, a s druge strane imamo takozvanu "trojku" SDP, koji je već bio u vlasti s manje-više istim ljudima, i NIP s ljudima koji su godinama bili vlast kao članovi SDA.
Jedina partija koja je do sada bila vlast samo u Kantonu Sarajevo, a sada je na svim nivoima je Naša stranka. Da li takve "reprezentacije", kako vole da se nazivaju, mogu donijeti promjene, ako ih do sada sve ove decenije nisu donijeli, odgovor je koji vjerovatno može dati samo međunarodna zajednica koja je preuzela, poslije dugo godina, kontrolu nad procesima. Iz razgovora s jednim diplomatom o navedenim akterima i o tome da li će biti bolje, komentar je bio "slušaju". Slušati obično možemo muziku, roditelje, nastavnike, ali slušati ne znači "čuti", tako da će ekonomski napredak zavisiti od toga da li čuju, a ne slušaju, vođe političkih procesa.
Ekonomiju BiH možemo relativno jednostavno dovesti na viši nivo ako se zaustave korupcija, kriminal i ograniči uticaj političkih interesa na projekte. Infrastrukturni projekti su iz navedenih razloga postavljeni tako da se nije npr. izgradnja puteva radila na način da se završi jedna dionica i pusti u promet, već se rade dionice po cijelom koridoru 5C izazivajući velike gužve i podižu cijenu izgradnje koristeći sve skuplje kredite.
Fena
Izgrađene dionice su pod konstantnim remontom i pitanje je koja je stvarna cijena kilometra autoputa. Ono što do sada imamo je oko 30 miliona, a po tim cijenama vjerovatno su zlatne poluge ugrađene u asfalt.
Ono što je bilo neophodno za BiH je lokalna infrastruktura, jer vodovodi, kanalizacije i dr. su u mnogim mjestima toliko stari da su izvor zdravstvenih problema i onemogućavaju normalan život. Mnogo je mogućnosti da se te stvari riješe uz pomoć grantova i jeftinih sredstava za tu namjenu.
U oblasti zdravstva vidimo da se ulaže samo u zgrade bolnica, čija cijena prelazi cijenu kvadrata u svjetskim metropolama, tako da se tu možemo referisati na onu dječiju pjesmicu, malo modifikovanu "U svijetu postoji jedno carstvo. U njemu stanuje (korumpirano) drugarstvo."
Mala digresija za veliki kriminal. Novac treba uložiti da se vrati medicinski personal koji je bukvalno otjeran iz BiH. Ako se to ne uradi, te zgrade će biti potpuno nefunkcionalne i ostaće kao spomenici jednog "k&k" (koruptivno-kriminalnog) vremena.
U BiH nema stranih investicija. Kada dolaze strane investicije, dolazi i red u sistemu, dolazi red u pravosuđu, jer strani investitori žele zaštitu svog kapitala, a ujedno i zemlji u koju ulažu daju zaštitu, jer njihove matične zemlje su zainteresovane da bude mir i red tamo gdje im je kapital.
Facebook/Nermin Nikšić
Domaćim političarima to nije u interesu, jer ovako kontrolišući pravosuđe, a kroz naplatu poreza, carina i drugih nameta, finansiraju svoj izborni administrativni aparat, mogu vladati i bogatiti se bez bilo kakve bojazni od kazne.
Uvijek je više pitanja nego odgovora u BiH, pa tako možda da postavimo samo nekoliko.
Zašto se ističe kao uspjeh ako se robna razmjena s inostranstvom povećala kroz izvoz kvalitetnih sirovina, a uvoz nekvalitetnih GMO proizvoda? Šta je tu uspjeh? Šta je uspjeh ako podignete penzionerima penzije za dva posto, a imate realna poskupljenja preko 20 posto? Šta je "bosanska fiskalna politika" i uvođenje "Bosna bora" umjesto Euribora, u kojem građani dobijaju 0,3 posto na svoje štedne uloge dok građani svih zemalja EU i regiona za svoj novac dobijaju kamatu do 3,5 posto (referentna kamatna stopa Evropske centralne banke podignuta radi zaustavljanja inflacije), a kredite daju i jedni i drugi po manje-više istim stopama? Ko je tvorac te genijalne politike "ujednačavanja s EU standardima" na bosanski način?
BiH može biti uspješna ekonomski, ali za sada to nije potrebno nikome osim građanima. A građane ove zemlje niko, nažalost, ništa ne pita. Ne samo da ih se iskorištava na sve strane, već im se čak i ono jedino što im ne bi smio niko oduzeti, a to je glas na izborima, bjesomučno otima već godinama.
Tako da poznata izreka koju su izmislili političari da bi manipulisali narodom "dobro je dok se ne puca" više nije aktuelna. Puca BiH po svim šavovima. Od ekonomskog, političkog do ljudskog i humanog.
Draško Aćimović je ekonomista, analitičar i bivši diplomata.
Sadržaj, stavovi i mišljenja izneseni u komentarima objavljenim na Bloomberg Adriji pripadaju autoru i ne predstavljaju nužno stavove uredništva Bloomberg Adrije.
.webp){kind=icon}
