Prošle su dvije godine od neočekivanog upada boraca palestinskog pokreta Hamas na izraelski teritorij i početka razorne regionalne ratne eskalacije koja je promijenila sliku i odnose moći na Bliskom istoku.
Najveći pokolj u povijesti Izraela pokrenuo je najsmrtonosniji rat u povijesti Palestine. U njemu je dosad poginulo najmanje 66 tisuća Palestinaca, izbili su prvi izravni sukobi između Irana i Izraela koji su kulminirali u lipnju tijekom 12-dnevnog rata, srušen je režim sirijskog diktatora Bašara al-Asada, a sjeverni izraelski susjed Libanon je uništen.
Na Bliskom istoku uspostavljeni su novi odnosi moći, no nad regijom i dalje vise tamni oblaci političke i gospodarske nesigurnosti. Upravo te dvije godine nakon Hamasovog napada na izraelski teritorij guše gospodarski razvoj Bliskog istoka.
Rat u Gazi bezuspješno su pokušavale okončati obje američke administracije i brojni drugi međunarodni akteri. Posljednjih dana, međutim, na zamahu dobiva nedavno predstavljeni mirovni plan američkog predsjednika Donalda Trumpa. Riječ je o planu s 20 točaka koji obuhvaća sve – od poslijeratne obnove palestinske enklave do upravljanja Gazom i sigurnosnih jamstava. O njemu se trenutačno raspravlja u Egiptu, na razgovorima koje su jučer započeli Hamas, Izrael i SAD.
Trumpov prijedlog za okončanje rata predviđa da Hamas u roku od 72 sata oslobodi sve taoce, preda vlast nadnacionalnoj upravi pod vodstvom američkog predsjednika i razoruža se. Zauzvrat bi Izrael postupno povukao svoje postrojbe iz Gaze i oslobodio više od tisuću palestinskih zatvorenika. Sporazum bi također omogućio ulazak humanitarne pomoći u Gazu.
Hamas je poručio da prihvaća veći dio Trumpova plana i da je spreman osloboditi izraelske taoce, dok je stav izraelskog premijera Benjamina Netanyahua očito u suprotnosti s odredbom Trumpova plana koja predviđa potpuno povlačenje izraelskih postrojbi iz Gaze.
Trump je krajem tjedna nazvao izraelskog premijera kako bi ga uvjerio da prihvati pruženu ruku Hamasa, no ovaj je izjavio da je ponuda besmislena. Prema pisanju Bloomberga, Trump je Netanyahua ukorio rekavši da je negativan, te dodao: "Ovo je pobjeda. Prihvati je".
Dok se političke pojedinosti dogovora razrađuju iza zatvorenih vrata u Egiptu, jasno je jedno: dvogodišnji rat imao je goleme gospodarske posljedice – kako za Palestinu, čije je gospodarstvo gotovo uništeno, tako i za Izrael te cijelu bliskoistočnu regiju.
Kakav bi gospodarski učinak imao Trumpov mirovni plan ako ga obje strane prihvate? Može li se na temelju tog dogovora postaviti temelj nove gospodarske obnove u regiji obilježenoj desetljećima ratova?
Benjamin Netanyahu | Bloomberg Mercury
"Već bi i djelomična provedba plana imala znatne gospodarske učinke"
"Empirijski dokazi pokazuju da mir donosi mjerljive i trajne koristi", ističe ekonomist Rok Spruk s Ekonomskog fakulteta u Ljubljani. "U svom istraživanju o Egiptu nakon Camp Davida (1978.) i Jordanu nakon potpisivanja ugovora s Izraelom (1994.) procijenio sam da su te zemlje do 2011. ostvarile 64-postotni, odnosno 75-postotni višak realnog BDP-a u odnosu na suprotan scenarij trajnog sukoba s Izraelom. Ti rezultati znače da uklanjanje trajnog sukoba potiče strukturni preokret u povjerenju, očekivanjima i investicijskom ciklusu".
Mirovni sporazum bio bi koristan i za Gazu, dodaje Spruk. "Za Gazu bi takav mir pokrenuo gospodarsku dinamiku usporedivu s velikim ciklusima obnove nakon rata, prema procjenama Svjetske banke, MMF-a i ESCWA-e, cjelovita obnova civilne infrastrukture, stambenih objekata i javnih usluga stajala bi oko 50 do 55 milijardi dolara u idućem desetljeću, od čega oko 20 milijardi u prve tri godine".
Gospodarstvo Gaze potpuno je uništeno. Samo u posljednjem tromjesečju 2023., kada je rat započeo, BDP Gaze srušio se za 81 posto. Tijekom 2024. inflacija u palestinskoj enklavi, prema podacima Svjetske banke, porasla je za 230 posto. Tijekom propalog primirja koje je započelo u siječnju, inflacija se nakratko smanjila, no ponovno je porasla nakon što se Izrael u ožujku povukao iz sporazuma.
Prema podacima Svjetske banke, krajem 2024. u Gazi je oko 80 posto stanovništva bilo nezaposleno, a taj je broj sada vjerojatno još veći. Oni koji imaju posao plaće uglavnom primaju putem izravnih uplata na bankovne račune do kojih ne mogu doći jer je većina bankarskog sustava uništena, navodi Euronews.
Gaza | Bloomberg
"Već bi i djelomična provedba Trumpova plana mogla imati znatne gospodarske učinke", izjavio je direktor Instituta za strateška rješenja Tine Kračun. "Uspostava posebne gospodarske zone u praksi bi mogla postupno ublažiti izraelsku blokadu i otvoriti nove trgovinske putove, čak i prije početka opsežne obnove. Smirivanje situacije imalo bi širi utjecaj i na Crveno more, gdje bi se mogli zaustaviti napadi na brodski promet, čime bi se smanjile i osiguravateljske premije".
"Ključni ekonomski učinci mira su posredni", dodatno pojašnjava ekonomist Spruk i nabraja: "Smanjenje regionalnih premija rizika, troškova osiguranja logističkih ruta i jačanje stranih ulaganja, posebno iz zemalja koje su već uključene u Abrahamske sporazume, poput Ujedinjenih Arapskih Emirata. Riječ je o takozvanom pozitivnom šoku vjerodostojnosti: mir povećava povjerenje u dugoročnu stabilnost te omogućuje protok kapitala, tehnologije i znanja, što je preduvjet za trajni rast".
Problemi izraelskog gospodarstva
S gospodarskim poteškoćama suočava se i Izrael. U rat je ušao u nestabilnim gospodarskim okolnostima zbog političkih kriza, globalnog gospodarskog usporavanja nakon pandemije te visokih cijena, inflacije i kamatnih stopa, iako se situacija još nije prelila u ozbiljnu gospodarsku krizu.
Napad Hamasa i posljedična mobilizacija u Izraelu 2023. godine izazvali su nagli pad brojnih gospodarskih pokazatelja i oslablili međunarodni položaj izraelskog gospodarstva, a postojala je i prijetnja snižavanja kreditnog rejtinga zemlje.
Nakon izbijanja rata, javna potrošnja povećala se za više od 25 posto u odnosu na razdoblje prije sukoba. Budući da su ljudi s pogođenih područja na jugu i sjeveru Izraela bili raseljeni, vlada je intervenirala kako bi im nadoknadila gubitke i financirala boravak u privremenim smještajima. Vojni se proračun gotovo udvostručio, a veća potrošnja za obranu trebala bi se nastaviti i dalje. Posljedično, omjer javnog duga i BDP-a porastao je između 2023. i 2024. za više od šest postotnih bodova, prema podacima koje je prikupio portal Statista.
U danima nakon listopadskog napada 2023. poslovne i trgovačke aktivnosti u Izraelu znatno su se usporile. Gotovo milijun izraelskih radnika i oko 150 tisuća Palestinaca bilo je tjednima odsutno s radnih mjesta u Izraelu. Vojska je mobilizirala oko sedam posto radnika iz tehnološkog sektora, koji je ključan za međunarodnu konkurentnost izraelskog gospodarstva.
Izraelska burza | Bloomberg
Unatoč svemu, izraelska burza ove godine doživljava procvat – glavni referentni indeks telavivske burze od siječnja je porastao čak 33 posto. Prema podacima neprofitne zaklade Startup Nation Central, razdoblje od siječnja do lipnja bilo je najjačih šest mjeseci za financiranje izraelske tehnologije u posljednje tri godine: prikupljeno je 9,3 milijarde dolara privatnog kapitala, što predstavlja rast od 54 posto u odnosu na drugu polovicu 2024., izvijestio je Bloomberg. Posljednjih godina također je porastao broj izraelskih startupova.
Koje prilike za strane ulagače otvara Trumpov mirovni prijedlog?
"Strani kapital vrlo je osjetljiv na sigurnost i predvidljivost. Nakon potpisivanja mirovnih sporazuma, Egipat, Jordan i kasnije zemlje koje su pristupile Abrahamskim sporazumima doživjele su eksploziju priljeva stranih izravnih ulaganja i bilateralne trgovine", ističe Spruk. Kao primjer navodi sporazum između Izraela i Ujedinjenih Arapskih Emirata, koji je u prva tri godine dosegao više od šest milijardi dolara robne razmjene. "To potvrđuje da se investitori vraćaju čim nestane rizika od rata", objašnjava ekonomist.
Po njegovu mišljenju, mir u Gazi stvorio bi sličnu dinamiku: "Rekonstrukciju Gaze u vrijednosti od oko 50 milijardi dolara u deset godina te širi priljev kapitala u infrastrukturu, energetiku, logistiku i digitalne usluge. Empirijski gledano, to je multiplikator vjerodostojnosti – svaki dolar donatora potiče višestruko veći iznos privatnog kapitala, ako postoji institucionalni okvir koji sprječava ponovni pad u nasilje".
Smatra da bi važan učinak bio i smanjenje ovisnosti regije o konfliktnoj ekonomiji. "Dugotrajni sukob stvara rentijersku strukturu, odnosno sustav u kojem elita živi od naknada, pomoći i sigurnosnih ugovora. Mir razbija tu rentijersku jezgru i omogućuje prijelaz na proizvodno i uslužno gospodarstvo. Mir u Gazi smanjio bi udio ekonomije vezane uz humanitarne subvencije i vojne ugovore te otvorio prostor za privatno poduzetništvo. Najveću bi korist imali upravo mladi Palestinci, ako bi bili uključeni u regionalni proizvodni i uslužni lanac", kaže.
"Unatoč optimizmu, rizici provedbe i dalje su veliki – kako zbog unutarnje izraelske politike, tako i zbog neizvjesnosti hoće li Hamas uistinu ispuniti svoje obveze. Stoga će kapital vjerojatno pritjecati postupno, ulagači će posebnu pozornost posvetiti oslobađanju talaca i dolasku međunarodnih snaga kao prijelomnim trenucima", kaže Kračun iz Instituta za strateška rješenja (ISR).
"Mir u Gazi bio bi stoga gospodarski važniji od većine rasprava o pomoći: umjesto privremenih transfera, potaknuo bi trajan val povjerenja, ulaganja i rasta. U makroekonomskoj perspektivi to znači prijelaz iz ekonomije neizvjesnosti u ekonomiju očekivanja", objašnjava ekonomist Spruk. "Mir bi bio najveći gospodarski ‘dividendni šok’ na Bliskom istoku nakon 1978. godine. Ne predstavlja jamstvo političke stabilnosti, ali je jedini uvjet pod kojim regija može prijeći iz ekonomije preživljavanja u ekonomiju stvaranja vrijednosti".
Rat u Gazi utjecao je i na priljev stranih izravnih ulaganja na Bliskom istoku, koji nije presahnuo, ali mu se promijenio smjer. Izrael je nakon 7. listopada doživio trenutan pad, kojem je slijedio djelomičan oporavak, dok su u gospodarstva Zaljeva – predvođena Ujedinjenim Arapskim Emiratima i, u manjoj mjeri, Saudijskom Arabijom – i dalje pristizala velika ulaganja.
"Kad bi mir bio vjerodostojan i potkrijepljen mehanizmima nadzora te regionalnim jamstvima, postao bi sidro institucionalne konvergencije", smatra Spruk. "Zemlje koje su u prošlosti učvrstile mir s Izraelom s vremenom su postale stabilnije, otvorenije za strana ulaganja i manje ovisne o vanjskoj pomoći. Palestinska bi uprava imala priliku uspostaviti vlastite fiskalne i monetarne instrumente u partnerstvu s međunarodnim institucijama. U takvom scenariju, mir se više ne mjeri diplomatskim frazama, već stopom rasta, zaposlenosti i povjerenja u institucije".
Bloomberg
Utjecaj mira na cijene fosilnih goriva
Ako bi obje strane postigle primirje, ekonomist Spruk procjenjuje da bi se geopolitičke premije rizika smanjile, no, prema njegovu mišljenju, treba razlikovati kratkoročne i dugoročne učinke. "U kratkom roku mir bi značio blago sniženje cijena, odnosno uklanjanje dijela sigurnosne premije koja danas održava cijene iznad ravnoteže. Srednjoročno bi se ravnoteža ponovno formirala u skladu s temeljnim tržišnim silnicama – kvotama OPEC+, rastućom američkom proizvodnjom i širenjem katarskih LNG projekata", objašnjava.
Drugim riječima: "Sama Gaza ne određuje globalni cjenovni ciklus, važniji su psihologija rizika i stabilnost energetskih koridora". Ekonomist podsjeća na analizu gospodarskih posljedica sporazuma iz Camp Davida između Egipta i Izraela 1978. godine, kada se, unatoč smirivanju napetosti, svjetska cijena nafte kretala prema globalnom ciklusu, dok se Egiptu istodobno poboljšao kreditni rejting i smanjila premija na državne obveznice.
Rat u Gazi zapravo ne ugrožava energetske koridore. Izrael je tek 95. najveći proizvođač nafte na svijetu, a Palestina doprinosi zanemariv udio. Drukčiji su učinak imale neke regionalne vojne eskalacije koje su uslijedile nakon 7. listopada, poput tzv. 12-dnevnog rata između Izraela i Irana. Taj je sukob povećao cijenu sirove nafte za 10 posto i izazvao strahove da bi Teheran mogao zatvoriti strateški važan Hormuški tjesnac.
Na cijenu nafte daleko je snažnije utjecala tjedna odluka proširenog saveza zemalja izvoznica nafte (OPEC+), koji je dogovorio još jedno skromno povećanje proizvodnje nafte za studeni, izvijestio je Bloomberg. Skupina nastavlja nastojanja da povrati svoj udio na svjetskom tržištu nafte, a ključne članice saveza potvrdile su odluku o novom povećanju od 137 tisuća barela dnevno – što je ista količina predviđena i za ovaj mjesec.
Iako su cijene dosad bile relativno stabilne unatoč dodatnoj ponudi, tržište se sada počinje mijenjati. Neprodane pošiljke s Bliskog istoka se gomilaju, a krivulja terminskih ugovora pokazuje znakove slabosti. Međunarodna agencija za energiju (IEA) očekuje da će se zalihe u ovom tromjesečju brzo povećati te da će 2026. doći do rekordnog viška, budući da će se globalna potražnja usporiti, dok će ponuda u obje Amerike rasti.
Pitanje poslijeratne obnove Gaze
Deseta i jedanaesta točka Trumpova mirovnog plana odnose se na gospodarsku budućnost i obnovu Gaze. Ona bi, prema planu, trebala biti oblikovana uz pomoć skupine stručnjaka koji su sudjelovali u stvaranju nekih od "uspješnih modernih čudesnih gradova Bliskog istoka", što se vjerojatno odnosi na futurističke metropole Perzijskog zaljeva nastale zahvaljujući ogromnom naftnom bogatstvu.
"Dobronamjerne međunarodne skupine pripremile su brojne promišljene investicijske prijedloge i ambiciozne razvojne ideje koje će se razmatrati u sklopu uspostave sigurnosnih i upravljačkih okvira za privlačenje i poticanje tih ulaganja, koja će stvoriti radna mjesta, prilike i nadu za budućnost Gaze", navodi se u 10. točki plana. Jedanaesta točka predviđa uspostavu posebne ekonomske zone s povlaštenim carinskim stopama i pristupom tržištima, o čemu će se pregovarati sa zemljama sudionicama.
Bloomberg
Neke su međunarodne nevladine organizacije u veljači procijenile da će za obnovu i rekonstrukciju Gaze u idućem desetljeću biti potrebno 53,2 milijarde dolara. Pritom se postavlja pitanje tko će osigurati ta sredstva. Očekuje se da će Europska unija preuzeti lavovski dio obnove poslijeratne Ukrajine, dok se od sve izoliranijih Sjedinjenih Američkih Država, koje su početkom godine ukinule humanitarnu organizaciju USAID, vjerojatno ne može očekivati prijeko potreban novac.
"Za obnovu se obično koristi drugačija vrsta sredstava od one koja se dodjeljuje za humanitarnu pomoć ili međunarodnu suradnju. Uglavnom se radi o ulaganjima i financijskim instrumentima poput bankarskog sustava, obveznica i sličnih alata. Vjerujem da novac nije glavni problem. Glavni izazov je politička neizvjesnost. Najprije je potrebno uspostaviti primirje i dogovoriti se o budućem upravljanju Gazom", rekao je u rujnu za Bloomberg Adria Philippe Lazzarini, glavni povjerenik Agencije Ujedinjenih naroda za pomoć palestinskim izbjeglicama na Bliskom istoku (UNRWA).
Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen pozdravila je Trumpov mirovni plan i naglasila da je EU "spremna pridonijeti" njegovu uspjehu. Europska je unija, naime, najveći donator strane pomoći Palestini te je od početka rata osigurala dodatnih 1,44 milijarde eura. Bruxelles smatra da ti financijski tokovi EU postavljaju kao ključnog aktera u svakoj poslijeratnoj strukturi, navodi Euronews. Kračun iz ISR-a dodaje da bi Europska unija trebala sufinancirati obnovu i uspostavu nove gospodarske uprave u Gazi.
Ekonomist Spruk ulogu EU u obnovi vidi u obliku makroekonomskih jamstava, uvjetnih kreditnih linija i tarifnih povlastica, što bi, prema njegovu mišljenju, omogućilo funkcioniranje predviđene ekonomske zone iz Trumpova plana. "Uloga SAD-a bila bi više institucionalna nego fiskalna: oblikovanje pravnog i investicijskog okvira koji omogućuje uvoz tehnologije, kapitala i znanja".
U planu obnove Gaze koji je Egipat predložio u ožujku, a koji su podržale arapske i europske države, dok su ga Washington i Izrael odbacili, nije bilo navedeno tko će snositi troškove obnove. Ipak, spominjalo se da bi u tom procesu sudjelovale europske zemlje te bogatije zaljevske države poput Saudijske Arabije i Katara.
"Ako pogledamo prošle primjere – od obnove južnog Libanona nakon 2006. do iračkih i afganistanskih fondova – jasno je da uspjeh uvijek ovisi o kombinaciji regionalnog vlasništva i vanjskog nadzora. U praksi bi to značilo osnivanje multilateralnog fonda sa sjedištem izvan Gaze, pod okriljem konzorcija država Vijeća za suradnju u Zaljevu (GCC), u partnerstvu s Izraelom, Egiptom, Svjetskom bankom i donatorima iz OECD-a. Države GCC-a – Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati i Katar – imaju i financijsku snagu i strateški interes da spriječe širenje iranskog utjecaja te istodobno grade vlastitu meku moć putem infrastrukturne diplomacije", zaključuje Spruk.
Trenutno nema komentara za vijest. Ostavite prvi komentar...