Politika u vezi sa Brexit se mijenja. Deset godina nakon što su Britanci glasali za izlazak iz Evropske unije, ankete redovno pokazuju da većina građana podržava ponovno pridruživanje bloku. Političari sve otvorenije govore o mogućnostima za obnavljanje veza preko Lamanša.
Međutim, ispravljanje štete neće biti lako. Nijedna opcija, osim potpunog poništavanja Bregzita, ne bi nadoknadila više od polovine ekonomskih gubitka izazvanih odvajanjem Britanije od njenog najvećeg trgovinskog partnera. To je jedan od zaključaka nove analize Bloomberg Economicsa o posljedicama referenduma iz 2016. godine i tri moguća scenarija za ublažavanje njegovih efekata.
Prema analizi objavljenoj u utorak, uoči desete godišnjice referenduma koja se obilježava kasnije ovog mjeseca, Brexit je britansku ekonomiju možda već koštao između dva i četiri posto bruto domaćeg proizvoda. Iako je to manje od nekih ranijih procjena - srednja procjena Bloomberg Economicsa od 2,5 posto izgubljenog BDP-a na dugi rok i dalje predstavlja oko 30 milijardi funti izgubljenih godišnjih poreskih prihoda - dovoljno je da se pokriju cjelokupni kapitalni izdaci Ministarstva odbrane.
Bloomberg
To pomaže da se objasni zašto je obnavljanje odnosa sa Evropom na koju otpada oko polovine ukupne britanske robne razmjene sa svijetom, postalo politički prioritet. Britanski premijer Keir Starmer, protivnik Bregzita koji je pažljivo izbjegavao razgovore o ponovnom pridruživanju EU uoči dolaska na mjesto premijera 2024. godine, sada kaže da je posvećen tome da "Britaniju vrati u središte Evrope".
Pitanje odnosa sa Evropom bi zbog toga da ponovo postane centralna tema britanske politike, dok se Starmer suočava sa pokušajima da bude smijenjen sa čela Laburističke partije. Glavni kandidati koji bi mogli da ga zamijene na mesut premijera, Andy Burnham i Wes Streeting, među političarima su koji dovode u pitanje obećanje laburista da neće ponovo otvarati raspravu o izlasku iz Evropske unije.
Ko god da pobjedi u borbi za kontrolu nad Dauning stritom 10, moraće da se suoči sa zagovornikom Br Nigela Farageom, koji je svoju stranku transformisao u Reformsku stranku Ujedinjenog Kraljevstva. Ova stranka već više od godinu dana vodi u anketama javnog mnjenja. To je navelo neke političare, uključujući proevropski orijentisanog bivšeg premijera Tonyja Blaira, da upozore da ne treba žuriti u nove pregovore sa Briselom pre nego što se ne reše ključna politička pitanja u samoj Britaniji.
Osećaj da stvari treba što pre rješavati dodatno podstiču i bezbjednosni razlozi. Invazija ruskog predsjednika Vladimira Putina na Ukrajinu u punom obimu i povratak Donalda Trumpa u Bijelu kuću zajedno su utjecali na to da se i Velika Britanija i Evropa osjećaju ugroženije kada je riječ o Rusiji i manje sigurnim u američku podršku. To je podstaklo spremnost na kompromis unutar same EU.
"Konsenzus među ekonomistima je oduvijek bio da će utjecaj Brexita biti značajan", rekao je Jonathan Portes, profesor ekonomije i javne politike na Kraljevskom koledžu u Londonu (King’s College London). "To se pokazuje i u praksi, a javnost to očigledno primećuje, jer velika većina sada prihvata da je Brexit štetan. Pored toga, geopolitika, u vidu prijetnje koju predstavljaju Rusija i nepredvidivi Trump, potkopava neke osnovne pretpostavke na kojima je Brexit zasnovan."
"Međutim, to ne znači da će približavanje Velike Britanije i Evropske unije biti jednostavno", rekao je Portes.
Bloomberg
Iako Britanija ima značajne koristi od tešnjih trgovinskih veza sa Briselom, morala bi da pristane i na krupne kompromise. Građani koji su glasali za izlazak iz EU, to su uglavnom uradili zbog slobode kretanja u EU.
To je i dalje crvena linija koju Britanija, kako kaže Starmer, neće preći. Ponovno otvaranje granica još manje djeluje izvodljivo u uslovima globalnog protivljenja imigraciji koje podstiče uspon populističkih desničarskih partija, poput Farageove Reformističke stranke.
Bloomberg Economics zato u tri scenarija za bliže veze sa EU ne razmatra potpuno vraćanje slobode kretanja ljudi koje je obustavljano kada je Britanija formalno istupila iz EU 31. januara 2020. Svaki od ovih scenarija bi zahtjevao dugotrajne pregovore i značajne ustupke - od prihvatanja evropskih propisa bez britanskog učešća u njihovom kreiranju, do obnavljanja finansijskog davanja bloku i određene fleksibilnosti u domenu migracija.
Bloomberg
Polazeći od pretpostavke da će dugoročno gledano sadašnji aranžmana koštati Britaniju 2,5 posto BDP-a, analiza pokazuje da bi bliže veze mogle nadoknaditi ekonomske gubitke za 0,4 do 1,2 procentna poena. To bi donijelo poreske prihode, od između pet milijardi i 14,4 milijarde funti, pri čemu nisu uračunate eventualna nova davanja EU.
Od tri opcije, najveći ekonomski dobitak donijelo bi ponovno pridruživanje jedinstvenom tržištu roba, što je ideje koju su nedavno pomenuli britanski zvaničnici, ali koju su evropski partneri odbili. Sljedeća opcija bio bi specifičan paket međusobno povezanih trgovinskih sporazuma sličan onom koji danas Švicarska ima sa EU. Posljednja opcija bilo bi ponovno pridruživanje carinskoj uniji, čime bi se Britanija obavezala na slobodnu trgovinu bez carina.
Iako je Starmer više puta ponovio da laburisti ne planiraju da traže da se ponovo uvede sloboda kretanja i omogući pristup jedinstvenom tržištu ili carinska unija sa Briselom, njegova vlada očigledno počinje da testira te crvene linije. Pored predloga o pristuanju jedinstvenom tržištu roba, britanski zvaničnici su u maju predložili zakon koji bi mogao biti korak ka švicarskom modelu.
To rješenje bi omogućilo Velikoj Britaniji da usvaja nove propise EU bez glasanja u parlamentu, što je proces poznat kao dinamičko usklađivanje. To bi se, ironično, oslanjalo na ista ona autoritarna ovlašćenja koja je bivši premijer i zagovornik Brexit Boris Johnson iskoristio 2019. godine kako bi ubrzao povlačenje Velike Britanije iz Evrope, izazvavši kontroverze.
Takvo preuzimanje pravila bilo bi nezamislivo prije pet godina, kada je Johnson zagovarao takozvani tvrdi Brexit, odnosno osnovni sporazum o slobodnoj trgovini, umjesto daljih ustupaka. Opredeljivanje za izlazak tada je predstavljeno kao glas za preuzimanje kontrole.
"Nešto se menja u politici Bregzita", rekao je Anand Menon, direktor organizacije UK In A Changing Europe. "Izgleda da vlada Keira Starmera daje prednost ekonomskoj koristi u odnosu na potencijalne zamke pozicije u kojoj pasivno prihvata tuđa pravila".
Andy Burnham je donedavno bio jedan od najistaknutijih laburističkih političara koji su zagovarali poništavanje Brexit, iako sada kaže da ne želi da ponovo vodi stare bitke. Wes Streeting, koji je obećao da će podržati bilo koju kampanju za izbor novog lidera stranke, rekao je da bi ponovno pridruživanje EU trebalo da bude krajnji cilj laburista.
Laburisti se osećaju ohrabreno jer vide političku priliku. Dok je sve veće protivljenje imigraciji dovelo Farageovu stranku u vrh anketa javnog mnjenja, javnost je počela da se okreće protiv njegovog najvećeg političkog dostignuća, Brexit.
Oko 52 posto Britanaca smatra da bi Britanija trebalo da se ponovo pridruži Evropskoj uniji, pokazuje anketa koju je Ipsos sproveo nad 1.137 punoletnih građana, a čije rezultate je Bloomberg objavio u ponedjeljak. Gotovo polovina ispitanika podržava ponovno održavanje referenduma, dok je javno mnijenje podjeljeno oko toga da li bi on trebalo da se održi prije ili nakon narednih opštih izbora. Na pitanje kako bi glasali ako bi se referendum ponovo organizovao, samo 33 odsto je reklo da bi Velika Britanija trebalo da ostane van EU, dok je skoro svaka deseta osoba bila neodlučna.
To je delimično posljedica pada životnog standarda, rekao je Rob Ford, profesor političkih nauka na Univerzitetu u Mančesteru. "Ekonomski pesimizam izazvan dugoročnim slabim ekonomskim performansama ubjedio je birače na obje strane debate o Brexitu da je status kvo neodrživ i da politika više ne funkcioniše", rekao je Ford.
Demografske promjene su takođe odigrale ulogu. Birači koji su glasali za izlazak iz EU bili su u prosjeku stariji, a nakon jedne decenije deo njih je preminuo. Sve manji broj preostalih pristalica Brexit sve se više okuplja oko Reformističke stranke.
To se vidi i u Burnhamovoj kampanji za poslaničko mjesto u sjeverozapadnoj Engleskoj. Ako bude uspješan na dopunskim izborima 18. juna, time bi potvrdio namjeru da izazove Starmera u borbi za premijersku funkciju, što bi mu dalo priliku da oblikuje britansku politiku prema Evropi.
Nekada sigurna laburistička izborna jedinica Makerfield glasala je za izlazak 2016. godine, a na lokalnim izborima u maju podržala je Reformističku stranku. To je primjer zajednica kojima su uzastopne vlade obećavale pomoć nakon referenduma, ali sa malo uspjeha.
U regionima koji su podržali Bregzit, poput Istočnog i Zapadnog Midlendsa, severoistoka, istočne Engleske i Velsa, životni standard je dodatno opao u odnosu na London, pokazuju najnoviji zvanični podaci. Na nacionalnom nivou, BDP po stanovniku porastao je za svega 5,5 posto od Brexit, što je otprilike četvrtina rasta koji je Britanija imala prije finansijske krize.
Bloomberg
Malo ko osporava da je Brexit koštao Britaniju. Između 2000. i 2016. godine, njena ekonomija je rasla brže od ekonomija Francuske, Italije i Španije, tek neznatno sporije od rasta u EU kao celine, pokazuju podaci Eurostata i britanske Kancelarije za nacionalnu statistiku. Od 2016. godine, privredni rast Velike Britanije bio je upola sporiji od rasta Italije i Španije, i sporiji od rasta Francuske.
Međutim, pokušaji da se izračuna posljedice Brexita značajno se razlikuju. Dok ekonomista sa Univerziteta u
Cambridge i pristalica Brexitu Graham Gudgin procjenjuje štetu na oko jedan posto, Banka Engleske procjenjuje da je negativan utjecaj na BDP bio oko 3,5 posto.
Rad koji je prošle godine objavio National biro za ekonomska istraživanja (NBER) izazvao je pažnju zbog tvrdnje da je gubitak bio između šest i osam posto, što je ponovo otvorilo raspravu o tome da li bi Britanija trebalo da razmotri poništavanje odluke o istupanju.
Procjena Bloomberg Economicsa o gubitku od dva do četiri posto predstavlja pokušaj da se uspostavi polazna osnova koja bi odgovorila na neka od pitanja koja su pokrenuta u prethodnim studijama. Iako polazi od sličnog modela kao istraživanje NBER-a, ova analiza unosi određene korekcije u projekciju toga kako bi britanska ekonomija izgledala da se Brexitu nikada nije dogodio.
Konkretno, Bloombergova analiza umanjuje težinu koja se pridaje brzo rastućim ekonomijama SAD i Irske u periodu nakon referenduma. Takođe pravi poređenje sa zemljama EU, uzimajući u obzir da su Velika Britanija i ostatak Evrope 2022. godine pretrpjeli slične energetske poremećaje, za razliku od SAD koje nisu, što dodatno umanjuje mogućnost direktnog poređenja sa američkom ekonomijom.
Iako takva prilagođavanja daju nižu procjenu od nekih drugih studija, i dalje ukazuju na snažan udarac po ekonomiju zemlje i njenu poresku bazu, i u velikoj mjeri objašnjava nedavnu stagnaciju i pritisak na javne finansije u Velikoj Britaniji.
"Bilo bi van pameti reći da Brexit nema negativan efekat - ima ga, kroz trgovinu i investicije", rekao je zagovornik Brexit Julian Jessop, bivši glavni globalni ekonomista u Capital Economicsu. "Ipak, tokom godina, pozitivni efekti će se povećavati. Stvari će početi da se popravljaju. Trebalo bi da prestanemo sa ovim vraćanjem Evropi i vezivanjem za sva ta pravila i regulative EU."
Bloomberg
Starmer i njegov prethodnik iz Konzervativne stranke, bivši premijer Rishi Sunak, radili su na smanjenju određenih trgovinskih prepreka, zaključivši više sporazuma čiji doprinos tink-tenk UK in a Changing Europe procjenjuje na oko 0,5 procentnih poena BDP-a. Ipak, posljedice Brexita i dalje su prisutne. Istraživanje Britanske privredne komore iz decembra pokazalo je da se trgovina sa EU sve teže odvija i da je više firmi nezadovoljno sporazumom nego prethodne godine.
Značajnije resetovanje odnosa naišlo bi na otpor EU prema stavu da se biraju samo povoljni apsekti članstva, poput pristupa jedinstvenom tržištu robe, uz zadržavanje regulatorne nezavisnosti za City, profitabilni finansijski sektor Londona.
Francuska je, na primijer, oprezna kada je riječ o ustupcima koji bi mogli biti iskorišteni za slabljenje pravnog okvira EU, naročito u slučaju da Marine Le Pen i njen Nacionalni front pobede na izborima 2027. godine. Nasuprot tome, mnoge zemlje poput Njemačke, skandinavskih i istočnoevropskih država žele bliže veze sa Britanijom kako bi se ojačala zajednička odbrana od Rusije.
"Spoljna politika će učiniti EU prijemčivijom za britanske inicijative", rekao je Jeromin Zettelmeyer, direktor evropskog tink-tenka Bruegel. "Zajednička pretnja iz SAD i Rusije promenila je razloge za usklađivanje. Bezbjednost je sada, relativno gledano, važnija od jedinstvenog tržišta".
Ipak, prije nego što Britanija pokuša da izdejstvuje povoljniji aranžman sa EU, ona moraju da prevaziđe problem na domaćem terenu a to je politička nestabilnost. Starmer je peti premijer nakon što je David Cameron podneo ostavku na tu funkciju nakon Brexit referenduma.
Mogućnost da i Starmer uskoro ode sa premijerske funkcije, umanjila je očekivanja za bilo kakav iskorak na samitu Velike Britanije i EU koji je vlada planirala za ovo ljeto. Dogovor o dnevnom redu pokazao se teškim jer Brisel ne vjeruje da će Starmerova vlada ostati na vlasti u narednim mjesecima, navodi Bloomberg.
Farageov uspon u anketama takođe je zakomplikovao izglede za suštinsko resetovanje odnosa. Mogućnost da Velika Britanija za tri godine dobije vladu Reformističke stranke podstakla je priče o tome da bi Evropi bila potrebna "Farageova klauzula", kako bi se osiguralo da blok bude obeštećen u slučaju da bilo koji budući sporazum bude poništen.
U međuvremenu, posljedice Brexit i dalje se osjećaju u mjestima poput Češira na severozapadu Engleske, koji je glasao za izlazak.
Tamo su Mike Walley i njegova partnerka Sue Judd morali da ponovo razrade posao svoje kompanije za igračke Everything Dinosaur nakon što je prodaja evropskim kupcima naglo opala posle izlaska iz EU. Mike je glasao za ostanak, Sue za izlazak. Danas se oboje slažu da je istupanje iz EU bilo greška.
Mike kaže da to što britanske kompanije moraju stalno da prihvataju evropska pravila bez mogućnosti da na njih utiču pokazuje da je obećanje o većem suverenitetu bilo iluzija. "Kada smo bili drugi po veličini član, imali smo glas, sada samo preuzimamo njihova pravila i regulative", rekao je on.
Sue je rekla da bi, kada bi se referendum sada ponovo održao, "vjerovatno glasala drugačije". "To nije bilo dobro za biznis. Ima mnogo više troškova i mnogo više papirologije."
Bilo koje rješenje koje bi smanjilo tu papirologiju vjerovatno bi imalo sopstvenu cijenu.
- U pisanju pomogli Tom Fevrier, Maeva Cousin, Martin Ademmer, Eleonora Mavroeidi, Irina Anghel, Andrew Atkinson, Alex Wickham i Antonio Barroso.
.webp){kind=icon}
