Uzdrmana vlast britanskog premijera Keira Starmera

Nakon katastrofalnih poraza vladajuće Laburističke stranke na lokalnim izborima održanim u dijelovima Engleske, Škotske i Velsa, više od 80 laburističkih poslanika javno je pozvalo Keira Starmera da ode s premijerske funkcije, čime je započela unutarpartijska borba za liderstvo. I dok neki laburistički ministri i poslanici zahtijevaju od premijera trenutnu ostavku, a drugi čvrst vremenski plan odlaska, sadašnji stanar Dauning streeta odbija da se povuče, nastojeći da politički igra na tome što su njegovi unutarstranački protivnici ideološki razjedinjeni po pitanju toga ko bi trebalo da naslijedi Starmera.

Od ubjedljive pobjede na parlamentarnim izborima 2024. godine, vladajuća stranka Ujedinjenog Kraljevstva prolazi kroz svoju najtežu unutrašnju krizu jer je doživjela težak poraz prošle nedjelje na izborima za lokalne samouprave u kojima je najviše glasova, ali i odborničkih mjesta u lokalnim samoupravama osvojila Reformistička stranka Ujedinjenog Kraljevstva Nigela Faragea. Laburisti su izgubili više od 1.000 odborničkih mjesta i 25 opštinskih vijeća, u velikoj mjeri tako što ih je porazila Farageova desničarska stranka.

Osim toga, rezultati lokalnih izbora su pokazali rascjepkanost biračkog tijela dovodeći u pitanje opravdanost britanskog dvopartijskog izbornog sistema i da li većinski sistem zapravo iskrivljuje demokratski proces u UK.

Prema posljednjim anketama, najveću popularnost u Ujedinjenom Kraljevstvu uživa Reformistička stranka sa 28 odsto podrške, potom Konzervativna stranka sa 17, dok Laburistička i Zeleni imaju po 16 odsto podrške, a Liberalno demokratska partija 13 odsto.

Premijer odolijeva pritiscima

Iako je ovih dana došlo do erupcije zahtjeva za ostavku Starmera, formalni postupak za njegovo smjenjivanje nije pokrenut, dok je britanski premijer na jučerašnjem sastanku svog kabineta, prema saznanjima britanskih medija, rekao da namjerava da ostane na funkciji.

"Zemlja očekuje da nastavimo da vladamo. Upravo to radim i upravo to mi, kao kabinet, moramo da uradimo", navodno je rekao Starmer, dodajući da prihvata odgovornost za katastrofalne rezultate na lokalnim izborima. "I prihvatam odgovornost za sprovođenje promjena koje smo obećali".

Bloomberg

Malo prije toga, prvi član vlade je objavio ostavku. U pitanju je Miatta Fahnbulleh, parlamentarna državna podsekretarka – što je hijerarhijski najniža ministarska funkcija u britanskoj vladi – pri čemu je uz obavještenje o svojoj ostavci Starmera pozvala da utvrdi vremenski okvir za urednu tranziciju u rukovodstvu stranke.

Još tri vladina zvaničnika su takođe najavila ostavke u znak protesta protiv premijera, među kojima je i Melanie Ward uz britanskog Ministarstva spoljnih poslova, koja je istakla da je poruka sa izbora jasna: "Premijer je izgubio povjerenje javnosti da predvodi ovu promjenu".

Kako izvještavaju britanski mediji, i šefica britanske diplomatije Yvette Cooper i ministarka unutrašnjih poslova Shabana Mahmood pozvale su Starmera da obezbijedi uredan prenos vlasti.

"Laburisti leže na samrti - a jedini realan lijek je promjena rukovodstva. Izvinjenja više neće biti dovoljna. Znam da bih mogla da razočaram neke članove Laburističke stranke ovim riječima, ali došli smo do egzistencijalne krize", napisala je na društvenim mrežama laburistička poslanica Mary Kelly Foy, dodajući da je partijsko rukovodstvo ignorisalo poslanike iz zadnje klupe i usvojilo "pogrešnu taktiku" pokušavajući da "pobijedi Reformističku stranku u njihovoj sopstvenoj igri".

Bloomberg

Bijes laburističkih poslanika na sopstvenog premijera je, međutim, dublji od rezultata lokalnih izbora.

"Postojao je jedan problem na vratima, a to je bio Keir. Ako nas on povede u buduće izbore, mrtvi smo", rekao je jedan poslanik laburista, a prenio BBC, sumirajući da su laburistički poslanici ukazali na političke zaokrete i kontroverzno imenovanje i smjenjivanje Petera Mandelsona za ambasadora Velike Britanije u Washingtonu kao dokaz haosa unutar administracije.

Zavadi pa vladaj

Da bi se pokrenulo interno glasanje o zamjeni premijera, 81 od ukupno 403 poslanika laburista moralo bi da izrazi nepovjerenje u premijera. U toku jučerašnjeg dana se okupilo tih simboličnih 81 poslanika, ali je upečatljivo to da oni potiču iz svih krila partije, to jest da među njima centristi čine trećinu, 16 je iz krajnje ljevice, a oko 30 iz umjerene ljevice. Upravo ta ideološka razjedinjenost ide na ruku Starmeru, ne samo zbog toga što su oni razjedinjeni po pitanju toga kako i kada bi Starmer trebalo da izađe iz Downing streeta, već i zbog toga što smanjuje šanse da se oni okupe oko jednog kandidata za Starmerovog nasljednika.

U britanskim medijima, kao potencijalni kandidati bivša zamjenica lidera laburista Angela Rayner i ministar zdravlja Wes Streeting se navode kao potencijalni kandidati. O Streetingu se najviše diskutuje, ali zasad je njegov stav bio da ne kreće protiv Starmera, ali da je spreman da uđe u trku ako pozicija premijera postane neodrživa.

Bloomberg

Osim njih i prvi čovjek Okruga Manchester Andy Burnham se smatra najpopularnijim kandidatom, a saveznici kažu da ima kredibilan plan da se vrati kao poslanik britanskog parlamenta, što je preduslov za premijersku funkciju. Budući da on važi za nasljednika na duži rok jer ne bi mogao odmah da se kandiduje za premijera, njegove pristalice se zalažu za vremenski okvir, a ne trenutni odlazak Starmera, dajući Burnhamu vremena da se vrati u parlament prije bilo kakvog unutarstranačkog nadmetanja za premijera.

Britanski analitičari ističu da je Starmerova strategija da pokuša da podijeli pobunjenike. Starmerova strategija "zavadi pa vladaj" djeluje tako što će izazvati ministra Streetinga da krene u borbu za premijersku fotelju, a zatim da kaže pristalicama Burnhama "natjerajte me da odem ako želite, ali onda nećete dobiti svog čovjeka".

Posljednja šansa

Veliki zakonodavni program, koji Starmer planira da predstavi, mogao bi biti njegova posljednja prava prilika da resetuje svoj autoritet, to jeste da povrati kredibilitet i kod svoje stranke i kod javnosti prije nego što pritisak postane strukturno nepovratan. Doduše, kako je prenio BBC, jedan laburistički poslanik je navodno upozorio da će svako ko preuzme dužnost "naslijediti isti problem, nestrpljivu i gotovo neupravljivu zemlju".

Premijer je upozorio da zemlja "nikada neće oprostiti" laburistima što su izbore za rukovodstvo gurnuli u haos i da namjerava da dokaže da griješe svi koji sumnjaju u njega unutar i izvan stranke.

Komentator britanskog poslovnog lista "The Financial Times" Stephen Bush kritikuje britanskog premijera što se ponaša kao opozicioni političar, ističući da vlada mora brzo da promijeni svoj pristup, bez obzira na to zašto laburisti tako loše gube.

Bloomberg

"Ono što mnogi u srcu Starmerovg projekta nikada ne shvataju jeste da se vlade ne biraju ponovo zbog svojih riječi i poza već zbog svojih postupaka. To što Starmer i dalje zvuči kao opozicioni lider, raspravljajući o tome šta će sljedeće reći, a ne o tome šta je uradio i šta radi, pokazuje da ne može biti oživljavanja laburista dok je on na svojoj funkciji", smatra Bush.

S druge strane, uredništvo britanskog dnevnog lista "Independent" ističe da nema smisla da Starmer sada odstupi, jer bi se svaki novi premijer suočio s potpuno istim izazovima i s istim finansijskim ograničenjima.

"I oni bi morali da pronađu način da razviju ekonomiju, obnove britansku odbranu, ojačaju odnose s Evropom, poboljšaju javne usluge, reformišu socijalnu zaštitu i vrate javne finansije na održivost. Premijeru je potrebna lojalnost i podrška, potrebni su mu njegovi ministri da sprovode politike na osnovu kojih su izabrani", ističe se u uvodniku lista i dodaje da ništa što se dogodilo na izborima nije promijenilo tu stvarnost.

Nasuprot tome, uredništvo konzervativnog lista "The Times" smatra da se Starmer suočava s političkim zaboravom te da su se od Starmerovog govora mnogi uzalud nadali inspiraciji i smjelim novim političkim idejama.

"Umjesto toga, posluženi su im podgrijani ostaci: nacionalizacija British Steela – koji je, u stvari, već ionako u javnim rukama – i ambicija da se Ujedinjeno Kraljevstvo vrati u 'srce Evrope'", ističe se u uvodniku i ocjenjuje da je Starmerov govor naciji imao za cilj da uvjeri nemirnu stranku, ali je rezultirao daljnjim javnim pozivima za Starmerovu trenutnu ili neizbježnu ostavku. "Njegova premijerska pozicija sada visi o koncu".

Urušavanje dvopartijskog sistema

I dok britanski premijer kupuje sebi malo više vremena, pojedini analitičari smatraju da se Starmer uzalud svojim unutrašnjim stranačkim kritičarima suprotstavlja tako što ih upozorava da rizikuju da širom otvore vrata Farageu i olakšaju skretanje Velike Britanije udesno.

Irski komentatori ističu da Starmer mora da povuče jasnu granicu između laburista i krajnje desnice te da je možda za sada van neposredne opasnosti, ali da je kriza s kojom se suočavaju i on i Evropa – u smislu upravljanja troškovima i očuvanja životnog standarda – daleko od kraja. S druge strane, evropski kontinentalni mediji očekivali su da će Starmer biti hrabar da preduzme istinsku promjenu kursa te da će najaviti povratak Britanije u Evropu.

Međutim, kada se pogleda šira slika, analitičari, poput Carine Cockrell-Ferre, predviđaju kraj britanskog dvopartijskog sistema zbog sve veće fragmentacije britanske politike.

Bloomberg

"Na desnici, Reformistička stranka stalno odvlači protestne glasače od laburista i konzervativaca, Plaid Cymru (Partija Velsa) i SNP (Škotska nacionalna partija) šire svoj uticaj u regionima, dok Zeleni i liberal-demokrate nastavljaju da jačaju na ljevici i u centru. Tradicionalne glavne stranke – laburisti i konzervativci – postepeno gube svoj monopol na vlast", ističe ova novinarka, koja smatra da Britanija ulazi u novu političku eru u kojoj će poznati dvopartijski sistem uskoro biti stvar prošlosti.

I dok laburisti i torijevci gube svoju višedecenijsku političku dominaciju, pojedini komentatori su uplašeni od britanskog većinskog izbornog sistema u kojem onaj ko osvoji najviše glasova u određenoj izbornoj jedinici osvaja mandat, dok ostali glasovi praktično padaju u vodu. To je decenijama išlo na ruku torijevcima i laburistima, a uvijek otežavalo malim strankama, čiji glasovi mogu biti geografski raštrkani.

Međutim, rezultati lokalnih izbora prošle nedjelje potvrđuju da je Velika Britanija ušla u "neviđenu eru višepartijske politike" u kojoj su laburisti i konzervativci zajedno dobili tek trećinu glasova, što je "rekordno nizak broj" te se većinski izborni sistem okrenuo protiv njih, pa je zapravo "služio za preuveličavanje" njihovog gubitka podrške.

"Naš arhaični izborni sistem više nije pogodan za svoju svrhu", istakao je Andrew Grice, politički kolumnista lista "The Independent", dodajući da Britaniji nije neophodna Reformistička stranka UK već reforma izbornog sistema.

Tradicionalni argument u odbranu većinskog izbornog sistema bio je da donosi stabilnost, ali britanski analitičari priznaju da od referenduma o Brexitu "jedva da su imali stabilne vlade u 10 godina", dok minuli lokalni izbori sugerišu da će "sljedeći opšti izbori biti nepredvidivi i haotični". Među britanskim analitičarima odjekuje ocjena da sada postoji pet "velikih" stranaka u Engleskoj, a po šest u Škotskoj i Velsu, te da će biti veoma teško bilo kome da osvoji većinu, što će dovesti do postizbornog trgovanja između stranaka u koaliciji ili jednokratnih saveza za ključna glasanja u Donjem domu.

Desničarsko populistički nalet Faragea uticao je da sada odjednom britanski ugledni novinari i komentatori ocjenjuju da britanskoj izborni sistem omogućava jednoj stranci da samo s trećinom glasova osvojiti ogromnu većinu u Donjem domu, što onda vladi daje skoro despotska ovlaštenja s veoma krhkim ograničenjima. Najednom se prisjećaju pojedinih ocjena da je britanski sistem "izborna diktatura", pa se pitaju šta bi se desilo ako bi stranka na čelu s harizmatičnim demagogom, kao što je Farage, u najboljem slučaju ravnodušnim prema takvim ograničenjima, a u najgorem neprijateljski nastrojenim prema njima, osvojila vlast.

Iako niko nije imao ovakve analize kada su, primjera radi, prije dvije godine Starmerovi laburisti dobili čak 411 od 650 poslaničkih mjesta, osvojivši samo 33,7 odsto glasova, sada se u britanskim medijima pojavljuju iscrpne analize šta bi trebalo da budu mjere, kojima bi se suzbila "diktatorska" ovlaštenja ako jednog dana Farage postane britanski premijer. Među njima je i komentator "The Financial Timesa" Martin Wolf, koji uz niz mjera ističe da je sada "vrijeme za reformu starog sistema", jer je u Velikoj Britaniji "danas velika opasnost od tiranije manjine, u kojoj mala većina obezbjeđuje ogromnu moć" te da je sistem da u izbornoj jedinici pobjednik nosi sve postao "samoubilački".