Prebirokratizirana, neinovativna, podijeljena i stagnirajuća. To su epiteti koji se već desetljećima vežu za Evropsku uniju, a posebno posljednjih nekoliko godina. Dok se SAD hvali bogatstvom i razvijenim finansijskim tržištima, a Kinu naziva "tvornicom svijeta", Evropska unija se često omalovažava te se zanemaruje njena svjetska uloga.
Većina kritika prema Evropskoj uniji je utemeljena. Previše je opsjednuta reguliranjem umjesto inoviranjem, birokratiziranjem umjesto pojednostavljivanjem, politiziranjem umjesto planiranjem. Činjenica je i da nije dovoljno kohezivna, a stvaranje stvarno potpuno zajedničkog tržišta je nedovršeno. Sedam od 27 zemalja i ne koristi zajedničku valutu.
No ipak se EU-u ne priznaju brojne pozitivne stvari, ekonomska veličina i utjecaj na ostatak svijeta. Problem je upravo u tome što se na EU najčešće ne gleda kao na cjelinu, pa ekonomski rezultati budu razasuti na 27 država članica, a ekonomija EU-a ogromna je i prema nekim kriterijima najbolja na svijetu.
Isto tako treba priznati da je ekonomija EU-a nakon početka krize 2008. upala u probleme iz kojih se još nije uspjela izvući. Otad SAD prestiže, a Kina sustiže EU. Još uvijek je druga najveća ekonomija na svijetu, izvozna i uvozna sila, područje svijeta s pokazateljima životnog standarda koji su među najboljima.
SAD pod Trumpom očito prestaje promovirati slobodnu svjetsku trgovinu. Prijetnje carinama najvećim trgovinskim partnerima, od kojih je jedan EU, ne može se nikako drugačije protumačiti nego ulaskom SAD-a u razdoblje protekcionizma. Donald Trump je najavio uvođenje carina od 25 posto na uvoz iz EU-a jer mu smeta trgovinski deficit SAD-a s EU-om u proizvodima, zanemarujući pritom golemi suficit koji SAD ostvaruje s EU-om u trgovini uslugama.
Ulogu SAD-a preuzima Evropska unija, koja je ostala posvećena slobodnoj trgovini i ima potpisane ugovore o slobodnoj trgovini s najvećim brojem država na svijetu. Čak 41 trgovinski sporazum čini najveću trgovinsku zonu na svijetu, koju čini više od 70 država.
Najefikasniji izvoznik proizvoda na svijetu
Kinu se najčešće hvali kao proizvodnu i izvoznu silu, a SAD kao proizvođača najsofisticiranijih proizvoda. Industrija EU-a je prema sličnim stavovima zastarjela i neinovativna.
Istina je zapravo drugačija. Izvoz proizvoda EU-a je za 770 milijardi dolara manji od izvoza proizvoda Kine, ali je za 791 milijardu dolara veći od izvoza proizvoda iz SAD-a. Stavljeno u kontekst broja stanovnika i radne snage, EU je zapravo najefikasniji svjetski izvoznik proizvoda.
Po stanovniku izvozi 5.899 dolara, a po zaposlenome 11.985 dolara. To je malo više od SAD-a (5.464 dolara po stanovniku, 10.864 dolara po zaposlenom), a puno više od Kine, koja izvozi samo 2.425 dolara proizvoda po stanovniku i 4.417 dolara po zaposlenome.
Najveći izvoznik u brojne države svijeta je EU
Razumljivo je da iz EU-a najviše uvoze države u Evropi, poput Ujedinjenog Kraljevstva, Švicarske, Ukrajine i Norveške. Manje je poznato da većina država Bliskog istoka, Kavkaza i supsaharske Afrike te sve države sjeverne Afrike uvozi više iz nje nego iz SAD-a i Kine. Nigerija, država s najviše stanovnika u Africi, uvozi najviše iz EU-a. Južnoafrička Republika, najveća ekonomija u Africi, također najviše uvozi iz EU-a.
Kina je posljednjih godina preuzela tržište Južne Amerike od SAD-a. EU ima dobre šanse da ga preotme od Kine, a prvi korak za to je potpisivanje sporazuma o slobodnoj trgovini s Mercosurom, organizacijom koja čini zajedničko tržište država Južne Amerike. Sporazum je potpisan i još ga moraju ratificirati sve članice EU-a.
EU već sada u države Mercosura izvozi 55,7 milijardi eura, i to uglavnom mašine, prijevozna sredstva i farmaceutske proizvode. Najviše uvozi sirovine i hranu. Upravo sirovine EU-u nedostaju, zbog čega je sporazum o slobodnoj trgovini s Mercosurom jako važan.
Ekonomska snaga EU-a
Malo je poznato i da iz EU-a dolazi najviše investicija u svijetu. Također je drugi najveći primatelj direktnih inozemnih ulaganja (FDI), nakon SAD-a. U EU vole investirati kompanije iz cijelog svijeta, najviše iz SAD-a.
Trgovinski SAD i EU čine najveće tržište na svijetu, a ta povezanost vidljiva je i po pitanju međusobnih investicija. Unatoč brojnim kritikama iz SAD-a kako su porezi preveliki, regulacije opsežne, a zakoni prestrogi, korporacijama iz SAD-a je EU praktički domaće tržište i u njega vole investirati.
EU je zapravo jako efikasan izvoznik. Ostvaruje pozitivan trgovinski saldo kod trgovine većinom proizvoda, ali je veliki uvoznik sirovina i energenata, tj. fosilnih goriva. Nakon što je 2022. ostvario duboko negativan trgovinski saldo zbog visokih cijena energenata, prvi u više od desetljeća, od 2023. ponovo više izvozi nego uvozi. Posebno velik suficit je u trgovini mašinama, prijevoznim sredstvima i farmaceutskim proizvodima.
Udio Evropske unije u svjetskom izvozu je 14,43 posto, što je pozicionira između Kine (17,53 posto) i SAD-a (10,31 posto). Većina toga izveze se u SAD, s kojim EU ostvaruje veliki suficit u trgovini.
Reforma EU-a i jačanje uloge u svijetu
Svijest o stagnaciji EU-a došla je do najvećih političkih funkcija. Najavljen je zaokret u ekonomskim politikama da bi se povećala konkurentnost, smanjio broj regulacija, potaknuo veći rast produktivnosti i podigla inovativnost. Istodobno se s najavom smjera politika poziva na veće ulaganje u vojnu industriju i odbranu te razvijanje strateških trgovinskih savezništava s državama iz kojih se mogu uvoziti sirovine za industriju EU-a. Jedan od dokumenata kojim su date nove smjernice je nedavno objavljeni "Kompas konkurentnosti", kojim se želi uspostaviti balans između održivosti i produktivnosti, a ne da se fokus stavlja samo na održivost.
Da bi se natjecala s SAD-om i Kinom, Evropska unija mora početi više trošiti na istraživanje i razvoj, povećati rast produktivnosti radnika i njihovu stopu aktivnosti, pronaći dobavljače energenata i sirovina za svoju industriju i još puno toga. Promjena negativnih trendova neće biti ni laka ni brza, ali postoji politička volja da se provede.
Unatoč stagnaciji, EU je još uvijek veliko tržište, veliki izvoznik, industrijska sila i jedna od najpoželjnijih destinacija za investiranje. Euro je druga najvažnija valuta na svijetu nakon dolara, druga valuta kojom se najviše trguje u svijetu (čak i kada se izolira trgovina unutar EU) i druga u kojoj centralne banke država na svijetu drže međunarodne rezerve. Zapravo jedini stvarni konkurent dolaru.
Trgovinska, investicijska i politička povezanost između SAD-a i EU-a slabi. SAD više ne želi osiguravati vojnu sigurnost Evrope i tu će ulogu morati preuzeti same članice EU-a. Svijet se mijenja, a EU će se morati čvršće i samostalnije pozicionirati na međunarodnoj sceni. To zahtjeva dubinske reforme, ali početna pozicija je još uvijek dovoljno jaka za preokret.
.webp){kind=icon}
