EU naglo mijenja smjer, vodit će se nove politike. Donosimo pregled

Europska unija (EU) već duže vremena zaostaje za SAD-om po pitanju ekonomskog rasta, a Kina ju sustiže. O toj činjenici se već dugi niz godina raspravlja u krugovima ekonomista, kompanija i poduzetnika, ali je sve donedavno samo vodstvo EU-a uglavnom ignoriralo taj problem.

Stvari su se počele mijenjati i u samim institucijama EU-a, bar po pitanju svijesti o stagnaciji. Jedno od prvih upozorenja na koje je EU obratio pozornost izvješće je bivšeg premijera Italije Enrica Lette u travnju prošle godine, nakon kojeg je u rujnu iste godine bivši predsjednik Europske središnje banke (ECB) i premijer Italije Mario Draghi objavio izvješće sličnog tona.

Iako se takva izvješća uglavnom oslanjaju na taksativno navođenje problema i listu lijepih želja o tome kako riješiti te probleme, svakako je pozitivna vijest da se desetljećima zanemareni problemi s ekonomijom EU-a napokon shvaćaju ozbiljno.

Trenutačno stanje je daleko od katastrofalnog, ali se već odavno pokazuju znakovi dugoročne stagnacije i posljedično relativnog zaostajanja za svjetskom konkurencijom, posebice za SAD-om i Kinom.

Sve stvari u ekonomiji su na makrorazini povezane, pa se ne može govoriti o rješavanju jednog problema bez suočavanja s drugim problemima. Jedan od najvećih problema s kojim se EU suočava slaba je inovativnost i mali rast produktivnosti, što je čvrsto povezano s demografijom.

S demografijom su usko povezani i problemi s nedostatkom radne snage, sve veće opterećenja zdravstvenih i socijalnih troškova i globalna konkurentnost. Problem pretjerane regulacije, tzv. red tape smanjuje inovativnost i kompetitivnost. Ako se EU želi spasiti od dugotrajne stagnacije, koju je Draghi slikovito nazvao "spora agonija", rješavanje problema ne može biti selektivno.

Potreban je potpuni preokret u načinu na koji funkcioniraju ne samo EU nego i države članice, a u konačnici i promjena samog načina razmišljanja Europljana. Navest ćemo neke od problema navedenih u Kompasu konkurentnosti EU-a, dokumentu koji je 29. siječnja objavila Europska komisija.

Bloomberg

 

Inovativni EU

Zaostajanje EU-a za konkurencijom dobro se ogleda u problemima vezanima za inovativnost, što za sobom povlači i problem sporog rasta produktivnosti. Ekonomska uspješnost razvijenih zemalja uvelike ovisi o razvoju novih proizvoda, metoda i tehnologija, koje stvaraju veću dodanu vrijednost i dugoročno održavaju standard građana.

Sam sustav inovacija, regulacija i istraživanja previše je fragmentiran, zbog toga što svaka od 27 članica ima različita pravila, zakone i norme. S druge strane je inovacijski sustav u SAD-u i Kini ujednačen te su pravno-regulatorne barijere ne samo manje nego i jednostavnije. Bezrazložno kompleksan sustav u EU-u guši inovativnost jer se previše energije, vremena i financija mora posvetiti samo da se savladaju te brojne prepreke umjesto da se posveti samom istraživanju i razvoju.

Glavni investitor u visoke tehnologije su privatne kompanije, a ne država, ali privatne kompanije u EU-u puno manje ulažu u istraživanje i razvoj nego u SAD-u i Kini. Ekonomskom bazom EU-a dominiraju tradicionalne industrije, poput automobilske, koje pak po prirodi manje ulažu u istraživanje i razvoj (R&D) od modernih industrija kao što je IT sektor.

Povezanost između visoke znanosti i kompanija također je slaba, pa samo trećina patenata koje registriraju sveučilišta u EU-u nađe komercijalnu primjenu. S tim je povezana i manjkavost financijskog tržišta u EU-u, koje je manje sklono investirati u startupove, pa se oni često preseljavaju u SAD.

Kompas konkurentnosti predviđa pojednostavnjenje šume pravnih prepreka za startupove, povećavanje izdvajanja za istraživanje i razvoj na tri posto, poticanje STEM obrazovanja i olakšavanje financiranja startupovima.

Energetski neovisniji EU

Ni SAD ni Kina ni EU nisu potpuno samostalni po pitanju energenata i sirovina, ali je EU u daleko najvećem problemu, jer nema ni jedno ni drugo. SAD je energetski neovisan te veliki izvoznik energenata (nafte i plina), iako mora uvoziti sirovine. Kina ima puno sirovina (posebno rijetkih metala), ali je veliki uvoznik energenata (nafta, plin, ugljen...).

Koliko je EU ovisan o uvozu energenata jasno je iz informacije da uvozi dvije trećine svojih potreba za energijom, a 2023. uvezao je 300 milijardi dolara vrijednosti raznih energenata (uglavnom nafte i plina).

Ta dvostruka ovisnost, energetska i sirovinska, ima teške geopolitičke implikacije. Invazija Rusije na Ukrajinu pokazala je koliko skupo može biti odvajanje od donedavno najvećeg opskrbljivača EU-a energentima i sirovinama. Istina, EU je taj proces odradio relativno uspješno, ali ne bez velikih troškova po svoju industriju.

Pandemija je otkrila ranjivost na strana tržišta za nabavu ključnih komponenti potrebnih industriji. Kao svojevrsni prekid s dosadašnjom praksom da se rudarenje materijala otežava, Kompas konkurentnosti predviđa veću domaću proizvodnju rijetkih materijala kao što su litij i kobalt.

Jedan od načina da se ta Ahilova peta minimizira je što veća diverzifikacija dobavnih pravaca, a ne dominantno oslanjanje na jednog dobavljača (do prije koju godinu Rusiju). Prema planu iz Kompasa konkurentnosti, EU će se osloniti među ostalima i na sjevernu Afriku za kupnju energije i sirovina.

Produktivni EU

U pozadini slabog rasta produktivnosti i niske inovativnosti krije se problem koji je puno teže popraviti – demografija. EU ima daleko starije stanovništvo od SAD-a i Kine, s udjelom starijih od 65 godina od 22 posto, nasuprot 17 posto u SAD-u i 14 posto u Kini. Doduše, Kina stari najbrže, ali EU-u je prestaro stanovništvo problem s kojim se već suočava.

To je samo vrh sante leda. Udio radno aktivnog stanovništva, tj. postotak stanovništva starijeg od 15 godina koji radi manju je u EU-u nego SAD-u i Kini te godišnje zaposleni u EU-u rade nekoliko stotina radnih sati manje nego u SAD-u i Kini. Fertilitet (broj djece po ženi) je zadnji put iznad 2,1 (stopa potrebna za zamjenu stanovništva) bio davnih 70-ih godina prošlog stoljeća.

Istraživanja pokazuju da kada se korigira sve ostale faktore, starenje stanovništva dovodi do pada inovativnosti, a inovativnost je usko vezana uz rast produktivnosti. Starije stanovništvo manje je sklono rizičnijim investicijama (npr. više investiraju u obveznice nego u rizičnije stvari), sklonije je štednji nego potrošnji i nije sklono novim tehnologijama.

Rast zdravstvenih i mirovinskih troškova dodatno opterećuje javne proračune, koji su prisiljeni trošiti na njih umjesto na infrastrukturne projekte koji bi povećali produktivnost ili u samo istraživanje i razvoj.

Načini na koji Kompas konkurentnosti EU-a namjerava umanjiti navedene probleme stavljanje su većeg naglaska na obrazovanje u STEM područjima, povećanje suradnje između sveučilišta i poslovnog svijeta, bolje privlačenje visokoobrazovanih radnika izvan EU-a i povećanje radne participacije stanovništva. Novost je i plan o uključivanju demografskih politika u ekonomske strategije, što je posebno interesantno područje koje bi moglo proširiti relativno zanemarena područje u ekonomskim znanostima.

Promjena smjera EU-a

U suštini je Kompas konkurentnosti dokument kojim EU najavljuje potpuni zaokret u mnogim politikama. Može se izdvojiti nekoliko velikih promjena, koje će se s vremenom spuštati na niže razine upravljanja EU-om.

Obećava se drastično smanjivanje regulacija i birokratskih zahtjeva – minimalno za 25 posto svim kompanijama i barem 35 posto malim poduzećima. Razlog za to je prilično jasno iznesen: "Regulatorno opterećenje je postalo kočnica europske konkurentnosti." Ukidanje administrativnih opterećenja bi prema procjenama trebalo uštedjeti 37,5 milijardi eura kompanijama koje posluju u EU-u.

Svijest o zaostajanju u digitalnim tehnologijama za SAD-om i EU je dovela do najave smanjenja regulacija na tom području. Slično SAD-u i Kini, EU će i potpomagati investicije u umjetnu inteligenciju, kvantna računala, mikročipove i biotehnologiju. Tu su navedene brojne inicijative, kao  "European Innovation Act", "AI Factories Initiative", "EU Start-up and Scale-up Strategy" itd.

Nastavlja se sa zelenim politikama, ali će ih se za razliku od dosadašnje prakse prilagođavati industrijskim potrebama i politikama. Cilj je zadržati zelene politike, ali ne tako da potkopavaju konkurentnost ekonomije EU-a.

Izlaz iz gliba?

Za pojmove birokratske mašinerije EU-a, radi se o jako sažetom dokumentu od 25 stranica i više o načelno određenom smjeru promjene politika EU-a. Taj novi smjer se tek mora preoblikovati u nove dokumente, smjernice, politike i programe.

Definitivno se radi o radikalnoj promjeni smjera, barem prema najavama. Veći dio toga je odgovor na ekonomsku stagnaciju samog EU-a i promjenu politika iz prošlosti koje u dovele do te stagnacije, ali dio je očito reakcija na globalne trendove i lekcije naučene zadnjih nekoliko godina.

EU se ne namjerava zatvarati, ostaje posvećen slobodnoj trgovini, ali će više nastupati na svjetskoj pozornici kao ujedinjen, a ne fragmentiran. Svijet se mijenja i EU se mora mijenjati u skladu s tim.

Kod početnih okvirnih planova se uvijek postavlja pitanje provedbe. Sljedeći korak je da se ideje i najave iz Kompasa konkurentnosti spuštaju kroz institucije EU-a, a zatim u institucije samih država članica.

Sasvim sigurno postojat će brojni otpori u tom procesu. Mnoge stvari će se morati mijenjati i prilagođavati, ali činjenica je da EU, iako još uvijek jedno od ekonomskih najuspješnijih područja na svijetu, treba novi smjer koji će ga izvaditi iz gliba stagnacije.

Trenutno nema komentara za vijest. Ostavite prvi komentar...

Ostavi komentar