Europska unija (EU) ekonomski kaska za Sjedinjenim američkim državama (SAD), a jedan od najvažnijih razloga tome je nedovoljno razvijeno tržište kapitala. Zbog atraktivnijeg ulagačkog ekosustava svake godine preko 300 milijardi eura ušteđevine građana EU-a završi u Americi, ali dolazak Donalda Trumpa na vlast mogao bi biti prilika da se to promijeni.
Naime, u posljednje vrijeme se zbog Trumpovih (ne)diplomatskih ispada i carina stvara sve veći antiamerički sentiment, pa bi možda brže mogla zaživjeti ideja Europske unije štednje i ulaganja (Saving and Investment Union – SIU), koja bi dublje integrirala europske burze i ponudila građanima priliku da svoj novac oplode gdje ga i zarađuju.
Inicijativa da se europsko tržište kapitala unificira spominje se već više od deset godina, ali i tu se očituje jedna od najvećih boljki EU-a – birokratska tromost. No geopolitička kriza pogurala je priču pa iz Europske komisije (EK) najavljuju da će u prvom kvartalu ove godine predstaviti "strategiju za Uniju štednje i ulaganja, nakon čega slijedi niz konkretnih prijedloga kako bi se omogućilo stvaranje bogatstva za građane EU i mobiliziranje kapitala za projekte realizirane u Europi".
Procjenjuje se kako EU mora ulagati oko 800 milijardi eura godišnje, odnosno četiri posto BDP-a Unije, kako bi nadoknadila kaskanje za SAD-om i Kinom u industrijskom, tehnološkom i obrambenom smislu.
Planovi iz financijske kuhinje EU-a
Što se konkretno podrazumijeva pod većom financijskom integracijom Europe detaljnije su u svojim izvješćima raspisali bivši šef ECB-a Mario Draghi i bivši talijanski premijer Enrico Letta.
Mario Draghi s predsjednicom EK-a Ursulom von der Leyen | Bloomberg
Načelno su glavne smjernice smanjenje prepreka za prekogranična ulaganja usklađivanjem regulative zemalja članica, poticanje građana na ulaganje u europske dionice, obveznice i fondove te olakšavanje pristupa alternativnim izvorima kapitala za kompanije.
To se planira postići jačanjem Unije tržišta kapitala (CMU) i Bankovne unije, razvojem novih financijskih proizvoda na razini cijele EU, poput Paneuropskog osobnog mirovinskog proizvoda (PEPP), smanjenjem naknada za ulagače i ukidanjem pravnih i poreznih prepreka te, naravno, usmjeravanjem investicija u skladu s Europskim zelenim planom i ESG-om.
Spominje se i veća dostupnost nadnacionalnih AAA obveznica EU-a, kao i razvoj paneuropske platne infrastrukture s digitalnim eurom.
Na papiru izgleda dobro, ali…
Sve što se nabraja u EU dokumentima ima smisla i bilo bi od koristi za europske građane i ekonomiju, međutim, građani neće svoj novac ulagati po dekretu, već će investirati tamo gdje imaju veće prinose.
A po tom pitanju je tržište kapitala u SAD-u daleko privlačnije od europskog, barem ako uspoređujemo dva glavna burzovna indeksa.
Indeks STOXX 600 objedinjuje dionice 600 najvećih europskih tvrtki, dok mu je američki pandan S&P 500. Pogledom na njihov rast kroz godine, jasno se vidi da SAD prednjači i to poprilično.
Uzmimo da ste prije deset godina uložili deset tisuća eura u STOXX 600 i isti iznos u S&P 500. U tom razdoblju je godišnji povrat STOXX-a iznosio oko četiri posto, dok je SPY ostvario osjetno veći godišnji povrat od preko 13 posto.
Konkretno, u deset godina biste na uloženih deset tisuća na STOXX danas imali oko 13.900 eura ili 39 posto, dok bi vam S&P 500 donio 287 tisuća eura, odnosno povrat od 187 posto.
Otkud tolika razlika?
Ove brojke nameću pitanje – zašto je S&P 500 toliko uspješniji od paneuropskog indeksa? Odgovor je višeslojan, a mi ćemo pokušati razložiti neke od najvažnijih razloga.
Jedna od temeljnih razlika je sastav samih indeksa po branšama iz kojih dolaze kompanije. Burzovni rast posljednjih nekoliko godina u velikoj mjeri je potaknut tehnološkim sektorom, a tu SAD ima veliku prednost. Sve kompanije iz tzv. Veličanstvene sedmorke su iz Amerike, trećinu ukupne težine indeksa S&P 500 čine IT tvrtke, dok je u STOXX-u taj udio ispod deset posto.
Europi generalno nedostaje "prvaka", odnosno firmi koje su lideri u svojim branšama na globalnoj razini. Primjerice, Meta i Alphabet zajedno drže oko 70 posto svjetskog oglašivačkog tržišta, Nvidia vlada tržištem poluvodiča, Tesla drma svijetom u proizvodnji EV-ova (iako je sustižu Kinezi), tu su i Apple, Microsoft…
S druge strane, Europa je lider u segmentu luksuza. Tu prednjači LVMH, ali on čini tek 1,5 posto "težine" indeksa STOXX 600. Za usporedbu, Amazon po godišnjem prihodu nadmašuje kompletnu branšu luksuza.
Ništa manje važne nisu ni činjenice da američke kompanije imaju strukturno veći prinosi na kapital i daleko bolje prognoze očekivanog rasta zarade (mjereno po PEG-u (price/earnings-to-growth), SAD je jeftiniji od Europe.
Gospodarski rast na Starom kontinentu generalno kaska za ekonomskim usponom Amerike, a ta razlika je sve veća posljednjih godina.
Amerika ima i povoljniju demografsku situaciju, prvenstveno zahvaljujući migracijama. Dobar dio imigracije u SAD čine visokoobrazovani stručnjaci koji su vrhunski u svojim branšama, naravno, i Amerikanci imaju političkih problema zbog uvoza jeftine radne snage, što je trenutno vrlo aktualna boljka Europe, ali zahvaljujući njoj imaju bolju demografsku sliku od mnogih zemalja Zapada.
Može li se Europa trgnuti?
Velika prednost SAD-a je što se radi o jednoj zemlji s velikim i homogenim tržištem, na ruku im ide i što imaju razvijeniju poduzetničku kulturu, odnosno manje se boje rizika od Europljana. Međutim, koraci koje EU nastoji poduzeti mogli bi pomoći i da se europsko tržište integrira. Tu govorimo o gotovo pola milijarde ljudi (Amerikanaca ima oko 340 milijuna) koji imaju više od 11 bilijuna eura štednje kućanstava samo u gotovini i depozitima.
Ako im nova regulativa da priliku da svoj novac ulože "doma", slaba krvna slika europskog tržišta kapitala brzo bi se mogla popraviti. Uzmimo u obzir i da je Europa posljednjih nekoliko godina praktički u indirektnom ratu s Rusijom preko Ukrajine, koji će se morati kad-tad završiti, te da bi Trump mogao napraviti popriličan nered u SAD-u, sve to bi moglo biti solidan vjetar u leđa razvoju kontinentalnih financija.
Najveći problem je tromost europske birokracije koja baca i sebi i lokalnim kompanijama klipove pod noge. Geopolitika će sigurno pogurati planirane promjene, ali do tada će američki burzovni casino biti puno privlačniji europskim ulagačima.
.webp){kind=icon}