Dok se sigurnosna situacija na Bliskom istoku ponovo zaoštrava, a rat između Irana i Izraela prijeti da uvuče i širu regiju Zaljeva, za Bosnu i Hercegovinu (BiH) ključno pitanje sada nije ono političko, nego ekonomsko. Koliko je domaća privreda zapravo izložena tim tržištima i može li eskalacija izazvati rast cijena ili poremećaje u snabdijevanju.
Najveći potencijalni rizici za BiH dolaze kroz najmanje tri kanala. Prvi je aluminij, jer je uvoz ove važne industrijske sirovine koncentriran na zemlje Zaljeva, pa bi poremećaji transportnih ruta ili rast cijena energije mogli poskupjeti sirovinu i pogoditi metaloprerađivačku industriju, građevinarstvo i proizvodnju ambalaže. Drugi kanal su energenti, budući da svaka eskalacija u regiji koja kontrolira ključne svjetske naftne i plinske rute gotovo po pravilu podiže cijene energije, što se u BiH brzo prelijeva na troškove transporta, proizvodnje i inflaciju. Treći se odnosi na određene prehrambene proizvode, poput suhog voća, orašastih plodova, kafe i začina, koji vjerovatno ne bi nestali s tržišta, ali bi mogli poskupjeti zbog skupljeg transporta i traženja alternativnih dobavljača.
Upravo zbog toga je važno sagledati stvarni obim robne razmjene s tim dijelom svijeta. U našoj analizi, stanje smo sagledali kroz tržišta Irana, Ujedinjeni Arapski Emirata, Katara, Bahreina, Saudijske Arabije i Izraela.
UAE strateški partner i ključni dobavljač aluminija
Podaci Vanjskotrgovinske komore BiH za 2025. godinu pokazuju da ovih šest zemalja zajedno učestvuje s približno 255,8 miliona KM u ukupnoj robnoj razmjeni BiH. Kada se taj iznos uporedi s ukupnom vanjskotrgovinskom razmjenom zemlje koja u 2025. premašuje 35 milijardi KM, dolazi se do podatka da njihov zajednički udio iznosi oko 0,7 posto. Drugim riječima, više od 99 posto bh. robne razmjene odvija se s drugim partnerima, prvenstveno Evropskom unijom i zemljama regije.
Ovo znači samo jedno, a to je da BiH nije sistemski trgovinski ovisna od pomenutih ratnih zona Bliskog istoka. Međutim, struktura razmjene otkriva nešto mnogo važnije od samog procenta, a to je udio u strateški osjetljivim vrstama robe, poput aluminija, energenata, električne opreme, prehrambenih proizvoda i industrijskih komponenti, jer tu leži potencijalni rizik.
Najveća pojedinačna razmjena ostvaruje se s Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Ukupna trgovina s ovom zemljom prelazi 163 miliona KM, pri čemu BiH izvozi robu u vrijednosti većoj od 44,6 miliona KM, dok uvoz iznosi gotovo 118,6 miliona KM. Izvoz se dominantno odnosi na drvo i proizvode od drveta, mineralna goriva, plastiku, mašine i kozmetiku. S druge strane, uvoz je snažno koncentriran na aluminij i proizvode od aluminija, čija vrijednost dostiže gotovo 66 miliona KM, zatim električne mašine (23,8 miliona KM) i mašinsku opremu (7,3 miliona KM).
Upravo je aluminij ključna tačka ranjivosti. Kada se saberu podaci iz UAE, Saudijske Arabije i Bahreina, BiH je u 2025. godini iz ove tri zemlje uvezla aluminij u vrijednosti većoj od 80,8 miliona KM. To je najkoncentriranija uvozna stavka iz posmatranih ratno-osjetljivih zona.
Poremećaji u Zaljevu, posebno u transportnim rutama poput Hormuškog moreuza, ili rast cijena energije u regiji mogli bi izazvati lančanu reakciju.
Podsjetimo da BiH aluminij koristi u metaloprerađivačkoj industriji, proizvodnji ambalaže, građevinskom sektoru i izvozu poluproizvoda. Svako značajnije poskupljenje sirovine reflektiralo bi se na širi industrijski lanac, a zamjena dobavljača iz EU bila bi moguća, ali gotovo sigurno po višim cijenama.
Moguć rast cijena suhog voća i orašastih plodova
Sa Saudijskom Arabijom BiH ima izražen izvozni suficit. Ukupna razmjena iznosi oko 45,9 miliona KM, od čega je 36 miliona KM izvoz. Najveći udio čine proizvodi namjenske industrije, oružje i municija, u vrijednosti većoj od 24 miliona KM. Značajne su i isporuke prehrambenih proizvoda, hemikalija, papira i drveta. Uvoz iz Saudijske Arabije iznosi oko 9,8 miliona KM i odnosi se prvenstveno na aluminij, voće i orašaste plodove te staklo.
U kontekstu potencijalne eskalacije, BiH bi najprije mogla osjetiti rast cijena suhog voća i orašastih plodova, dok bi izvoz namjenske industrije zavisio od političkih odluka, regulatornih ograničenja i eventualnih embarga. Ipak, s obzirom na strukturu razmjene, veći rizik dolazi kroz cjenovni pritisak nego kroz potpuni prekid trgovine.
Razmjena s Iranom je znatno manja i ukupno iznosi oko šest miliona KM, ali nije bez značaja. Uvoz iz Irana dostiže 5,39 miliona KM, dok je izvoz simboličan, nešto više od pola miliona KM. Najveći dio uvoza odnosi se na voće i orašaste plodove (1,94 miliona KM), proizvode od željeza i čelika, staklo, električnu opremu i određene količine mineralnih goriva. Direktni efekt eventualnog prekida trgovine bio bi ograničen, ali indirektni efekt, kroz rast globalnih cijena nafte i energenata, mogao bi imati širi makroekonomski odjek, posebno na inflaciju.
Izrael je u 2025. godini bio tržište na koje je BiH izvozila robu u vrijednosti većoj od 20,9 miliona KM, dok je uvoz bio oko 2,16 miliona KM. Ukupna razmjena prelazi 23 miliona KM. Najvažnije izvozne stavke su biljna ulja (10,4 miliona KM), električne mašine i namještaj.
Bloomberg
S druge strane, iz Izraela se uvoze plastika, medicinski i optički instrumenti te mašine i električna oprema. Eventualni poremećaji mogli bi utjecati na dostupnost specijaliziranih industrijskih i medicinskih komponenti, ali s obzirom na relativno mali obim, dobavljači bi se mogli relativno brzo pronaći na evropskom tržištu.
Katar i Bahrein imaju manji obim razmjene, ali struktura ni ovdje nije zanemariva. Ukupna razmjena s Katarom iznosi oko 6,9 miliona KM, pri čemu BiH ima snažan suficit, izvoz prelazi 6,6 miliona KM, dok je uvoz simboličan. Bahrein je zanimljiv jer gotovo kompletan uvoz iz te zemlje, više od 10,4 miliona KM, otpada na aluminij. Time se potvrđuje obrazac koncentracije rizika u istoj sirovini kroz više zaljevskih dobavljača.
Bez direktne trgovinske ovisnosti
Kada se svi podaci stave u širi kontekst, jasno je da BiH nije direktno trgovinski ovisna od ratnih zona Bliskog istoka u mjeri koja bi mogla izazvati velike nestašice osnovnih proizvoda. Udio ovih zemalja u ukupnoj razmjeni je ispod jedan posto. Međutim, struktura uvoza otkriva osjetljivost na tri segmenta, aluminij, energente i određene prehrambene proizvode.
Za razliku od energetskog šoka iz 2022. godine, BiH je danas donekle diversificirala dobavne pravce i ima iskustvo upravljanja kriznim situacijama. Ipak, globalno povezane lance snabdijevanja nemoguće je potpuno izolovati od geopolitičkih potresa.
Ono što možemo očekivati zasigurno nisu prazne police, ali rast cijena jeste. Ako bi se sukobi proširili ili potrajali, prvi signal osjetili bismo kroz cijene sirovina i industrijskih materijala, zatim kroz građevinski i metaloprerađivački sektor, a potom i kroz prehrambene proizvode.
BiH, iako nije u središtu trgovinskog udara, nije ni izvan dometa globalnih ekonomskih talasa koji iz ratnih zona dolaze brže nego ikada.
Depositphotos
Najznačajniji vanjskotrgovinski partneri BiH
Prema podacima za 2025. godinu, ukupna vanjskotrgovinska razmjena BiH premašuje 35 milijardi KM. Izvoz se kreće oko 12,9 milijardi KM, dok uvoz dostiže približno 22,6 milijardi KM, što znači da BiH i dalje bilježi značajan trgovinski deficit, ali uz stabilan rast izvoza u odnosu na prethodnu godinu.
U tom kontekstu, razmjena s Iranom, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Katarom, Bahreinom, Saudijskom Arabijom i Izraelom, koja ukupno iznosi oko 256 miliona KM, čini manje od jedan posto ukupne robne razmjene BiH. Ovaj podatak je ključan jer pokazuje da direktna trgovinska izloženost ratnim zonama nije sistemski presudna za stabilnost domaće ekonomije.
Najznačajniji vanjskotrgovinski partneri BiH i dalje su zemlje Evropske unije. Među njima se posebno izdvajaju Njemačka, Hrvatska, Italija, Slovenija i Austrija, koje zajedno čine više od dvije trećine ukupnog izvoza BiH. Kada je riječ o uvozu, uz zemlje EU značajnu ulogu imaju i Srbija, Kina i Turska.
Ovakva struktura potvrđuje da je bh. ekonomija primarno vezana za evropsko tržište, dok su trgovinske veze s Bliskim istokom specifične i koncentrirane u određenim sirovinama i industrijskim segmentima. Zbog toga eventualni poremećaji u Zaljevu prije svega predstavljaju cjenovni i logistički rizik, a ne prijetnju osnovnoj stabilnosti vanjskotrgovinskog sistema BiH.
Analitičari smatraju da geopolitički šokovi mogu proizvesti pritisak na cijene aluminija, energenata i određenih prehrambenih proizvoda, ali struktura ukupne razmjene pokazuje da BiH nije u direktnoj trgovinskoj ovisnosti od ratnih zona. Najveći rizik ostaje globalni, a ne bilateralni.
.webp){kind=icon}
