text size
Banke danas od kompanija traže mnogo više od dobrih finansijskih rezultata. Kvalitet poslovnog modela, stabilnost novčanih tokova, transparentnost, strategija razvoja i sposobnost upravljanja rizicima sve više određuju hoće li firma dobiti finansiranje i pod kojim uslovima.
Kada kompanija razgovara s bankom o kreditu, kamatna stopa često je prva tema. Međutim, cijena kapitala nije nužno i najveća prepreka dobijanju finansiranja. Mnogo toga zavisi od toga koliko je kompanija pripremljena da objasni zašto joj novac treba, šta će njime postići i kako će servisirati obaveze.
"Kamatne stope svakako utječu na cijenu kapitala, ali u praksi one često nisu glavni razlog zbog kojeg kompanija ne uspije obezbijediti finansiranje. Mnogo češće problem predstavlja nedovoljna pripremljenost za razgovor s bankom", kaže za Bloomberg Adria Nemanja Lazendić, bankarski stručnjak i predavač na Salzburg University of Applied Sciences u Austriji.
Kompanije, prema njegovom iskustvu, ponekad dolaze s jasnom potrebom za kreditom, ali bez dovoljno kvalitetno definisanog investicionog plana, realnih finansijskih projekcija ili objašnjenja na koji način će investicija generisati dodatnu vrijednost.
Nemanja Lazendić
Kaže da banka tako ne procjenjuje samo sadašnje stanje poslovanja, već i sposobnost kompanije da uredno servisira obaveze tokom cijelog perioda otplate.
Zbog toga proces finansiranja, smatra Lazendić, počinje mnogo prije formalnog podnošenja kreditnog zahtjeva.
"Iskustvo evropskih banaka pokazuje da kvalitet pripreme dokumentacije, transparentnost poslovanja i jasno definisana strategija često imaju jednako važnu ulogu kao i sami finansijski pokazatelji", pojašnjava.
Takav zaključak potvrđuje i ECB-ova anketa o pristupu finansiranju preduzeća (SAFE), gdje pristup finansiranju godinama spada među najmanje izražene probleme evropskih MSP.
"Upravo zbog toga uspješan proces finansiranja počinje mnogo prije podnošenja kreditnog zahtjeva", kaže Lazendić.
Banke danas, osim finansijskih pokazatelja, procjenjuju i kvalitet poslovnog modela, strategiju razvoja i sposobnost kompanije da upravlja budućim rizicima.
Nerealne projekcije, nepotpuna dokumentacija i pogrešan fokus
Određene greške kompanija koje traže kredit ponavljaju se bez obzira na njihovu veličinu.
Bez obzira na veličinu kompanije,Lazendić kaže da se određene greške vrlo često ponavljaju. Najčešće su to nerealne finansijske projekcije, nedovoljno obrazložena svrha finansiranja, nepotpuna dokumentacija i fokus isključivo na iznos kredita, umjesto na ekonomsku opravdanost investicije.
Kod manjih kompanija izazov je često nedostatak formalizovanog planiranja. Veće kompanije, s druge strane, ponekad pretpostavljaju da će dosadašnji poslovni rezultati sami po sebi biti dovoljni za pozitivnu kreditnu odluku.
"Međutim, banke danas očekuju mnogo više od istorijskih finansijskih pokazatelja. Važno je razumjeti kako će izgledati poslovanje u narednim godinama, koji rizici postoje i na koji način će njima biti upravljano", kazao je.
Zbog toga najbolji pristup nije posmatrati banku kao instituciju kojoj se povremeno podnosi zahtjev za kredit.
Lazendić naglašava da upravo najuspješnije kompanije razgovor s bankom vode kao dugoročno partnerstvo, a ne kao jednokratni zahtjev za finansiranje.
Dobro pripremljen kreditni zahtjev ne pokazuje samo koliko kapitala kompaniji treba, već zašto joj je potreban i kako će stvoriti novu vrijednost.
Banke sve više gledaju budućnost, a ne samo prošlost
Bankarski sektor je posljednjih godina značajno unaprijedio način procjene kreditnog rizika. Finansijski izvještaji i dalje predstavljaju osnovu svake analize, ali više nisu jedini faktor na kojem se zasniva odluka.
"Danas se mnogo više pažnje posvećuje kvalitetu upravljanja kompanijom, stabilnosti novčanih tokova, otpornosti poslovnog modela, strukturi zaduženosti i sposobnosti menadžmenta da odgovori na promjene tržišnih uslova", kaže Lazendić.
Evropski regulatorni okvir dodatno je stavio fokus na upravljanje rizicima, kvalitet podataka i dugoročnu održivost poslovanja. Upravo takav pristup promovišu i Smjernice Evropskog bankarskog tijela (EBA) o odobravanju i praćenju kredita.
Prema njegovom mišljenju banke danas žele razumjeti ne samo gdje se kompanija nalazi, već i kako planira poslovati u različitim ekonomskim scenarijima.
Zbog toga strateško planiranje i kvalitet korporativnog upravljanja imaju sve veću težinu u procesu donošenja kreditnih odluka. "Najvažnije pitanje više nije koliko je kompanija zaradila prošle godine, već koliko je otporna na izazove koji dolaze", naglasio je.
Profitabilnost sama po sebi nije dovoljna
Čak ni kompanija koja ostvaruje dobit nije automatski kandidat za novi kredit.
"Apsolutno može. Profitabilnost je važan pokazatelj poslovanja, ali sama po sebi nije dovoljna za pozitivnu kreditnu odluku", govori.
Depositphotos
Banka procjenjuje mnogo širu sliku, stabilnost novčanih tokova, nivo zaduženosti, kvalitet korporativnog upravljanja, koncentraciju rizika i otpornost poslovnog modela na različite ekonomske scenarije.
Lazendić kaže da zbog toga kompanija može ostvarivati dobit, a istovremeno ne ispunjavati uslove za novo finansiranje.
Kao ilustraciju navodi slučaj Wirecard, koji je pokazao koliko su transparentnost finansijskog izvještavanja, kvalitet korporativnog upravljanja i pouzdanost podataka važni u procjeni rizika.
"Slučaj Wirecard pokazao je koliko su transparentnost finansijskog izvještavanja, kvalitet korporativnog upravljanja i pouzdanost podataka važni u procjeni rizika, nakon što je utvrđeno da je gotovo dvije milijarde eura navedenih u bilansu kompanije zapravo nedostajalo, a njemački regulator BaFin naknadno je preispitao sopstveni nadzor nad slučajem", kazao je.
Takvi slučajevi dodatno naglašavaju značaj informacija koje kompanije dostavljaju bankama. Nakon toga banke dodatno pažnju posvećuju vjerodostojnosti informacija koje dobijaju od klijenata.
Pojašnjava da kreditna odluka ne odgovara na pitanje koliko je kompanija zaradila juče, već koliko je vjerovatno da će svoje obaveze uredno ispunjavati i sutra.
Ko dobija povoljnije uslove?
Razlika između kompanije koja za isti projekat dobije povoljnije uslove finansiranja i one koja plaća znatno višu cijenu najčešće nije samo u veličini kompanije ili visini prihoda. Lazendić pojašnjava da najčešće nije riječ samo o veličini kompanije ili visini prihoda, već o ukupnom profilu rizika.
Banke povoljnije uslove odobravaju kompanijama koje imaju stabilne novčane tokove, kvalitetno korporativno upravljanje, transparentno finansijsko izvještavanje i jasno definisanu strategiju razvoja.
Važna je i otvorena komunikacija s bankom, posebno kada je riječ o potencijalnim rizicima.
"Dugoročno povjerenje i kontinuitet poslovanja često imaju jednaku vrijednost kao i sami finansijski pokazatelji", kaže Lazendić.
Depositphotos
Zbog toga kompanije koje razumiju način na koji banka procjenjuje rizik mogu učiniti više od pukog pregovaranja o kamatnoj stopi. Stava je da kompanije koje razumiju kako banka procjenjuje rizik ne pregovaraju samo o kamatnoj stopi, one unapređuju vlastiti kreditni profil.
Domaće kompanije napreduju, ali prostora još ima
Kada je riječ o spremnosti domaćih kompanija da predstave dugoročnu strategiju razvoja, Lazendić vidi napredak.
"Posljednjih godina vidljiv je napredak, posebno kod kompanija koje posluju na međunarodnim tržištima ili imaju ambiciju za dalji rast", kazao je.
Sve više menadžmenta razumije da banka ne procjenjuje samo finansijske rezultate, već i kvalitet poslovne strategije.
Ipak, postoji i dalje izražen problem u načinu na koji se razgovor vodi. "Ipak, još uvijek se razgovor često vodi oko iznosa kredita, umjesto oko toga kako će investicija povećati konkurentnost, otvoriti nova tržišta ili unaprijediti efikasnost poslovanja", kaže.
Njegova poruka kompanijama je jasna, kapital je dostupan za kvalitetne projekte. Razliku pravi sposobnost menadžmenta da uvjerljivo predstavi dugoročnu strategiju razvoja.
Kako se pripremiti za razgovor s bankom?
Prije nego što sjedne za sto s bankom, menadžment bi, prema Lazendićevom savjetu, trebao razgovoru pristupiti kao da razgovara s potencijalnim investitorom.
"Savjetovao bih da se za razgovor s bankom pripreme jednako ozbiljno kao i za razgovor s potencijalnim investitorom".
To podrazumijeva jasno definisanu svrhu finansiranja, realne projekcije i objašnjenje kako će investicija doprinijeti održivom rastu kompanije.
"Potrebno je jasno definisati svrhu finansiranja, pripremiti realne projekcije i pokazati kako će investicija doprinijeti održivom rastu kompanije", pojašnjava.
Jednako je važno otvoreno razgovarati o rizicima i planovima za njihovo upravljanje. Prema njegovom mišljenju povjerenje se u bankarstvu ne gradi obećanjima, već kvalitetnim informacijama i dosljednošću.
AI će promijeniti kreditiranje, ali ne i ukinuti ljudsku procjenu
Dok se kompanije pripremaju za promjene u načinu finansiranja, mijenja se i sam bankarski sektor. Vještačka inteligencija i napredna analitika sve više ulaze u procjenu kreditnog rizika.
"Vještačka inteligencija već mijenja način na koji banke procjenjuju kreditni rizik. Omogućava bržu obradu podataka i kvalitetniju podršku analitičarima, ali ne zamjenjuje ljudsku odgovornost", kaže.
Regulatorni okvir također postaje važan dio ovog procesa. Podsjeća da EU AI Act te očekivanja ECB-a i EBA-e zahtijevaju ljudski nadzor.
Za kompanije će zbog toga kvalitet podataka i transparentnost poslovanja biti sve važniji.
"Za manje kompanije to konkretno znači da uredni finansijski podaci i ažurna dokumentacija mogu ubrzati odluku o kreditu isto koliko i sam bonitet".
Iako će umjetna inteligencija promijeniti posao kreditnih analitičara, Lazendić ne očekuje da će ih potpuno zamijeniti.
"Ne vjerujem da će AI zamijeniti kreditne analitičare, već promijeniti njihov posao", kazao je.
Rutinske analize biće automatizovane, dok će ljudi i dalje donositi konačne odluke i procjenjivati poslovni kontekst.
To mijenja i profil znanja koji će biti potreban budućim bankarima.
"Za mlade u bankarstvu to znači da će, uz finansijska znanja, razumijevanje AI alata biti važna profesionalna prednost", kaže.
Za kompanije, s druge strane, poruka je jednako važna: što banke budu imale više podataka i sofisticiranije modele procjene, to će kvalitet i vjerodostojnost informacija koje kompanije dostavljaju imati veću težinu.
Kreditiranje tako sve manje izgleda kao jednostavna procjena bilansa i dobiti, a sve više kao procjena ukupne otpornosti kompanije. Kamatna stopa ostaje važna, ali pitanje koje banka postavlja sve češće glasi, koliko dobro poznajete vlastiti biznis, njegove rizike i ono što želite postići kapitalom koji tražite?
.webp){kind=icon}
