Početkom ove godine, kada je Donald Trump zaprijetio da će okrenuti leđa NATO-u ako njegove članice drastično ne povećaju svoje godišnje doprinose tom vojnom savezu ("Ako ne plate, neću ih braniti"), njegovi su izaslanici otputovali u Europu i prenijeli predsjednikovu dodatnu poruku: Trump ne samo da je želio da svaka od 32 zemlje članice NATO-a poveća svoje arsenale već je i očekivao da kupuju isključivo američko oružje.
To je možda bilo ipak previše tražiti. Iako su zemlje članice umirile Trumpa u lipnju pristavši povećati svoja godišnja izdvajanja za vojsku na 3,5 posto bruto domaćeg proizvoda do 2035. te ležerno dodale 1,5 posto godišnje za projekte povezane s obranom poput kibernetičke sigurnosti i infrastrukture, njihovo je povjerenje u američku predanost tom obrambenom savezu starom 76 godina poljuljano. Umjesto da novac koji je Trump izvukao od njih potroše na nabavu američkog oružja i streljiva, neki europski čelnici vide priliku u ulaganju u oružje domaćeg dizajna i proizvodnje u nadi da će jednog dana privući kupce iz američke obrambene industrije. Slično kao što je Airbus SE smanjio dominaciju Boeinga u putničkim zrakoplovima i, koliko god se to nekad činilo nevjerojatnim, na kraju nadmašio svog većeg američkog rivala.

"Dogovor iz prijašnjih vremena bio je da europske zemlje prihvaćaju kupovati znatne količine visokotehnološkog oružja od SAD-a, a zauzvrat je postojao prešutni dogovor da će SAD biti prisutan na kontinentu i braniti teritorij NATO-a", kaže Guntram Wolff, viši suradnik u Bruegelu, skupini za ekonomska istraživanja u Briselu.
Zahvaljujući tim kupnjama, obrambeni sektor SAD-a postao je najveći i najunosniji na svijetu, o čemu svjedoči podatak o prodaji vojne opreme inozemnim vladama u vrijednosti 318,7 milijardi dolara (273,39 milijuna eura) tijekom 2024. godine. Trump se često žali kako NATO pljačka SAD. No ono što ne spominje jest da su europske zemlje vodeći kupci oružja proizvedenog u Americi. Neizmjerna potreba za naoružanjem kako bi se pomoglo Ukrajini u ratu protiv Rusije dovela je do rekordne prodaje. Prema podacima instituta Stockholm International Peace Research Institute (Sipri) SAD je činio 64 posto oružja koje su uvezle europske članice NATO-a između 2020. i 2024. u usporedbi s 52 posto od 2015. do 2019. godine. Prošle godine europske članice NATO-a ukupno su potrošile 389 milijardi eura na obranu, a najveći udio utržile su američke tvrtke.
No ta bi se situacija polako mogla početi mijenjati. "U mnogim europskim zemljama vodi se vrlo važna rasprava u mnogobrojnim područjima političkog spektra o tome u kojoj mjeri trebamo sve više naglašavati nabavu u Europi i davati joj prioritet", kaže Wolff. "To uključuje i visoku tehnologiju, područje u kojem trenutačno u velikoj mjeri ovisimo o SAD-u".

Nekoliko nacija ove je godine već stopiralo nabave velike vrijednosti iz SAD-a ili su u potrazi za alternativama proizvedenima u Europi ili negdje drugdje. Nakon Trumpovih trgovinskih prijetnji i najava o pretvaranju Kanade u 51. američku saveznu državu, Kanada je u ožujku objavila da premijer Mark Carney ponovno procjenjuje sporazum vrijedan 13 milijardi dolara (11 milijardi eura) o kupnji 88 borbenih zrakoplova F-35 tvrtke Lockheed Martin. Kanadski ministar obrane izjavio je da će vlada razmisliti o prelasku na borbene zrakoplove koji se ne proizvode u SAD-u. "Više ne bismo smjeli slati tri četvrtine sredstava namijenjenih obrani u Ameriku", rekao je Carney u svojem govoru u lipnju, u kojem je iznio nacionalne obrambene planove.
Poljska, koja također redovito kupuje oružje od SAD-a, ugovorila je kupnju flote tenkova K2 južnokorejskog proizvođača Hyundai Rotem u vrijednosti 5,15 milijardi eura. Ti će se tenkovi koristiti uz tenkove M1A2 Abrams američke proizvodnje koje je Poljska kupila od tvrtke General Dynamics. Danska razmišlja o tome hoće li umjesto američkog sustava Patriot tvrtke RTX odabrati sustav raketne obrane razvijen u Francuskoj i Italiji.
"Europljani u vrlo velikoj mjeri ovise o američkoj obrambenoj industriji. No smatram da će, zbog carina, stava predsjednika Trumpa prema NATO-u i njegova izostanka volje da podrži obranu zemalja članica NATO-a, europske zemlje sve više davati prioritet ulaganju u europske obrambene tvrtke", kaže Todd Harrison, viši suradnik organizacije American Enterprise Institute, konzervativne savjetodavne organizacije smještene u Washingtonu. Harrison kaže da bi poticaj razvoja obrambene proizvodnje u Europi također pomogao opravdati visoke razine NATO-ove potrošnje pred opreznom javnošću "pokazujući da će se novac koristiti za izgradnju industrijskih kapaciteta i stvaranje radnih mjesta u njihovoj zemlji, a ne za stvaranje radnih mjesta u SAD-u".
Investitori ulažu velike nade u europske proizvođače oružja
Europa je postala ovisnija o američkom oružju nakon ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine. Sada zemlje žele potrošiti više svojih rastućih vojnih proračuna na oružje i streljivo proizvedeno kod kuće.
Bloomberg
Druge vlade pomno prate odluku Danske, koja će biti donesena krajem ove godine i koja će predstavljati pokazatelj smjera u kojem Europa želi krenuti. Kopenhagen već dugo vremena snažno podržava SAD i njegov je vjerni kupac. Danska se 2016. pridružila programu F-35 narudžbom 27 borbenih zrakoplova vrijednom tri milijarde dolara (2,57 milijardi eura) i ostali su mu vjerni unatoč višegodišnjim kašnjenjima u modernizaciji.
Ta je vjernost sada na kušnji. Trump je razbjesnio danske građane svojim opetovanim prijetnjama da će prisvojiti Grenland, koji je autonomni danski teritorij. Hans Peter Michaelsen, danski nezavisni analitičar za obranu, kaže da postoji vjerojatnost da će Danska odbaciti sustav Patriot i odabrati sustav razvijen u Europi. "To bi bio politički signal", kaže, da je vrijeme "za nove narudžbe u europskoj obrambenoj industriji".
U izjavi poslanoj e-poštom zamjenica glasnogovornika Bijele kuće Anna Kelly rekla je da će obećanje o izdvajanjima za vojsku koje je Trump dobio od članica NATO-a "omogućiti Europi i cijelom svijetu da imaju koristi od mira kroz moć".
Nije jasno hoće li saveznici NATO-a ispuniti ambiciozne nove ciljeve izdvajanja ili su samo umirivali Trumpa simboličnom zadužnicom koja praktično neće doći na naplatu još dugo nakon što on napusti Bijelu kuću. Mnoge zemlje teško bi si mogle priuštiti tako naglo povećanje izdvajanja za vojsku a da ne prekrše ograničenja EU-a u pogledu deficita i duga. Prema podacima instituta Sipri, 2024. godine prosječno vojno opterećenje za sve članice NATO-a iznosilo je 2,2 posto BDP-a, točnije 1,5 bilijuna dolara (1,2 bilijuna eura). Kako bi se postigao novi cilj od 3,5 posto BDP-a, izdvajanja za obranu nekih saveznika NATO-a morala bi se utrostručiti.
"U mnogim europskim zemljama vodi se vrlo važna rasprava u mnogobrojnim područjima političkog spektra o tome u kojoj mjeri trebamo sve više naglašavati nabavu u Europi i davati joj prioritet".
Koliko god europski čelnici sanjali o tome da brzo postanu konkurenti SAD-u kao glavnom svjetskom dobavljaču vojne opreme, to je vjerojatno godinama daleko. "Željeli bismo da europski NATO ima mogućnost preko noći razviti tu sposobnost. Ali da se ostvari tako nešto, potrebno je desetljeće", kaže Andrew MacDonald, stručnjak za proračune za obranu u Janesu, tvrtki koja pruža provjerene podatke o obrambenoj industriji.
MacDonald ističe sustav Patriot, koji je prodavaniji od alternativa koje su razvile europske tvrtke. "Ne mislim da postoji sustav protuzračne obrane koji ima doseg učinkovitosti kao Patriot", govori. "U ovom trenutku, ako želite takvu učinkovitost, morate kupiti Patriot". Isto vrijedi i za drugo složeno naoružanje za kojim postoji sve veća potražnja. Neke europske ponude zaostaju za američkim proizvodima u značajkama, operativnoj spremnosti i cijeni. Još jedna prednost koju američke obrambene tvrtke često imaju pred konkurencijom: proizvodni kapacitet za isporuku robe. "Ako europske zemlje žele brzo potrošiti novac, očiti odgovor je da se ugledaju na SAD", kaže MacDonald, "jer, iskreno, europski proizvodni kapaciteti mogu se proširiti samo određenom brzinom".
Međutim, nedavno su se čak i neke od najvećih američkih obrambenih tvrtki teško nosile s potražnjom jer su pošiljke oružja za pomoć Ukrajini iscrpile američke i europske zalihe. Danska i dalje čeka šest od 27 borbenih zrakoplova F-35 koje je naručila od Lockheeda prije gotovo desetljeća. Poljska je kupila južnokorejske tenkove dijelom zato što tenkove američke proizvodnje nije bilo lako nabaviti. Kupci Patriota mogu godinama čekati na isporuku.
Ta kašnjenja mogu predstavljati priliku europskim obrambenim tvrtkama za pridobivanje kupaca kojima su potrebne alternative američkim proizvodima na koje se dugo čeka. Bile bi uspješnije u tome kad bi europske vlade odlučile udružiti snage, kaže Cynthia Cook, viša suradnica u Centru za strateške i međunarodne studije u Washingtonu. "Teoretski, europske zemlje mogle bi se udružiti. Sve zajedno veličine su SAD-a", govori. „"ad bi surađivale, mogle bi imati konkurentniju obrambenu industriju – nešto poput druge među jednakima Sjedinjenim Državama".

To bi bilo teško izvesti, dijelom zbog sukobljenih nacionalnih prioriteta i sklerotične europske birokracije, ali i zato što jasna rečenica "Proizvedeno u Americi" naspram "Proizvedeno u Europi" više uopće nije jasna. Američke obrambene tvrtke oformile su brojna partnerstva s europskim proizvođačima oružja dok pokušavaju proširiti svoju globalnu prisutnost i tržišni udio u inozemstvu. "Naše industrijske baze integrirane su na način koji zadovoljava NATO-ove standarde", kaže Dak Hardwick, potpredsjednik za međunarodne poslove Udruge za zračni prostor, koja se zalaže za američku zrakoplovnu i obrambenu industriju. "A proizvodni kapaciteti Sjedinjenih Država i dalje su najbolji proizvodni kapaciteti od bilo koje zemlje NATO-a".
Unatoč preprekama, investitori računaju na budućnost Europe kao proizvođača oružja. Cijene dionica europskih obrambenih tvrtki porasle su ove godine i daleko nadmašile svoje veće američke kolege. One njemačke tvrtke Rheinmetall AG, glavnog proizvođača topničkog streljiva, ove su godine porasle za 177 posto.
Možda je to posljednje o čemu je Donald Trump ikada razmišljao – da će nenamjerno potaknuti razvoj stranog vojno-industrijskog kompleksa koji bi jednog dana mogao parirati američkom. "Iz ekonomske povijesti znamo da kada postoji vrlo hitna potreba, razvoj se strelovito događa", kaže Wolff. "Možda smo upravo u tom trenutku".
Trenutno nema komentara za vijest. Ostavite prvi komentar...