Američko-izraelsko bombardiranje Irana i iranska odmazda blokiranjem Hormuškog moreuza i gađanjem američkih saveznika u Zaljevu iz dana u dan postaje sve jasnije još jedan posrednički rat u okviru svojevrsnog Drugog hladnog rata između SAD-a i dvojca Kina-Rusija, koji je precizno kalibriran da izbjegne direktan sukob ove tri sile.
I dok su prvih desetak dana sukoba na Bliskom istoku pojedini analitičari ukazivali na to da Moskva i Peking nisu Teheranu pružili opipljivu vojnu i stratešku podršku, već samo javne kritike ratnog pohoda, iranski šef diplomatije Abbas Araghchi rekao je za NBC News da Rusija i Kina podržavaju Iran "politički, ekonomski, čak i vojno", istaknuvši da rusko-iranska vojna saradnja "nije tajna".
"Imali smo blisku saradnju u prošlosti, koja se i dalje nastavlja, a to uključuje i vojnu saradnju", rekao je Araghchi, nazvavši Rusiju i Kinu strateškim partnerima Teherana u ovom ratu.
Bloomberg
S druge strane, predsjednik SAD-a Donald Trump je u zasad bezuspješnoj potrazi za strateškim partnerima koji će pomoći američkoj vojsci da deblokira Hormuški moreuz za isporuke nafte i tečnog prirodnog gasa (LNG) iz zemalja Zaljeva. Ne samo što poziva u pomoć američke saveznike, poput evropskih zemalja, Kanade, Australije i Japana, već Trump ponovo upozorava da se NATO suočava s "veoma lošom" budućnošću ako evropski saveznici ne pomognu Amerikancima u otvaranju Hormuškog moreuza.
Štaviše, američki predsjednik je priprijetio i Kini, rekavši da bi mogao odgoditi svoj samit s kineskim predsjednikom Xi Jinpingom krajem ovog mjeseca, ako mu Peking ne pomogne u deblokiranju ključnog plovnog puta, čija blokada je napravila globalni poremećaj na tržištu nafte i gasa.
Promptno je uslijedila reakcija iz Pekinga, gdje je kinesko ministarstvo vanjskih poslova pozvao na hitan prekid vojnih operacija na Bliskom istoku, upozoravajući da bi daljnja regionalna eskalacija mogla pogoditi globalnu ekonomiju. I dok Kina i Rusija postupaju oprezno u nastojanju da izbjegnu isuviše direktno uplitanje u ovaj sukob kako ne bi došle u rizik da se direktno sudare sa SAD-om, u javnosti postaje sve očiglednije da Trump javno izbjegava kritikovati Moskvu.
Na pitanje pomaže li Rusija Iranu sa satelitskim podacima kako bi ciljao američke i izraelske protivraketne štitove, što su mediji u više navrata saznali iz izvora u Trumpovoj administraciji, Trump je rekao "možda malo", čak opravdavajući tu pomoć time što je Washington pomogao Kijevu od početka sveobuhvatne ruske invazije na Ukrajinu.
"Ne znam ni na jedan ni na drugi način. Ali bi se također moglo reći da smo donekle pomogli Ukrajini. Teško je reći: 'Vi ciljate nas, ali mi smo pomagali Ukrajini'", rekao je Trump, istaknuvši da je njegov prethodnik Joseph Biden dao Ukrajini 350 milijardi dolara u gotovini i opremi. "Dakle, teško je reći: 'Šta radite?' kada smo mi radili istu stvar".
Trump zove saveznike i prijeti
Nasuprot tome, Trump je u intervjuu za britanski "The Financial Times" pojačao pritisak na evropske zemlje i Kinu, koje je označio kao zemlje u velikoj mjeri zavisne od nafte iz Zaljeva, istaknuvši da je "jedino prikladno da ljudi koji imaju koristi od moreuza pomognu da se tamo ne dogodi ništa loše". On je prethodno apelirao na Kinu, Francusku, Japan, Južnu Koreju i Veliku Britaniju da se pridruže "timskom naporu" kako bi otvorili usko grlo kroz koje prolazi petina svjetske nafte.
"Ako ne bude odgovora ili ako bude negativan odgovor, mislim da će to biti veoma loše za budućnost NATO-a", rekao je Trump, dodavši da je pesimističan da će američki saveznici poslušati njegove molbe za pomoć. "Imamo nešto što se zove NATO. Bili smo veoma ljubazni. Nismo morali da im pomažemo oko Ukrajine. Ukrajina je hiljadama kilometara udaljena od nas... Ali smo im pomogli. Sada ćemo vidjeti hoće li oni pomoći nama. Jer sam odavno rekao da ćemo mi biti tu za njih, ali oni neće biti tu za nas. I nisam siguran da bi oni bili tu".
Bloomberg
Proteklih dana, Trumpov poziv za učestvovanje u multinacionalnoj mornaričkoj koaliciji su na različite načine praktično odbili Italija, Španija, Japan, Francuska, Norveška, Kanada, Australija i Njemačka, dok odgovor Kine, Holandije i Južne Koreje još nije stigao. Suštinski i odgovor Ujedinjenog Kraljevstva je negativan, budući da nije podrazumijevao momentalno slanje brodova. Prema Trumpovim riječima, tek kada su Amerikanci "u osnovi uništili potencijal Irana za prijetnju", London je pristao poslati dva broda.
"A ja sam rekao: 'Trebaju nam ovi brodovi prije nego što pobijedimo, a ne poslije pobjede'. Odavno sam govorio da je NATO jednosmjerna ulica", ističe Trump ističući da bi svaka opasnost za evropske saveznike u Zaljevu bila minimalna, jer su SAD i Izrael uništili iranski vojni kapacitet u posljednje dvije sedmice. "Nemaju mornaricu, nemaju protuzračne snage, nemaju zrakoplovstvo, sve je nestalo. Jedino što mogu uraditi jeste napraviti malo problema postavljanjem mine u vodu — smetnja, ali smetnja može izazvati probleme".
Evropski odgovori od "da, ali" do rezolutnog "ne"
I dok u Washingtonu razmatraju mogućnosti i kopnenog napada na iransko ostrvo Harg, koje je iransko čvorište za izvoz nafte, u evropskoj javnosti se uveliko raspravlja kako bi trebalo odgovoriti na nove Trumpove pritiske.
Španski premijer Pedro Sanchez insistira: "Američka hegemonija nad evropskim donošenjem odluka mora biti prekinuta prije nego što svi izgorimo".
Bloomberg
Prema riječima direktorice Instituta za međunarodne poslove u Rimu Nathalie Tocci, Trumpove prijetnje NATO-u su "sasvim koherentne".
"Bilo da je riječ o Ukrajini, Grenlandu ili carinama, Trump je tretirao Evropljane kao kolonije, a njihovi lideri su prečesto to činili. Normalno je da sada pokuša ponovo", istakla je Tocci u objavi na društvenoj mreži X, dodajući da će se to nastaviti sve dok "grenlandski trenutak" evropskog dostojanstva ne postane trajan u transatlantskim odnosima.
S druge strane, njemački diplomata i prvi čovjek Minhenske konferencije o sigurnosti Wolfgang Ischinger smatra da bi "razuman evropski odgovor trebalo da bude 'da, ali'".
"Da, spremni smo doprinijeti, ali samo ako SAD podrži Ukrajinu i zahtijeva trenutni prekid vatre Rusije u Ukrajini, i samo ako se odluke o Ukrajini i Bliskom istoku donose putem transatlantske kontakt grupe", glasi eventualni odgovor, koji bi evropski lideri, prema ocjeni Ischinger, trebalo da daju na Trumpov zahtjev.
Bloomberg
Na pitanje da precizira kakva mu je pomoć potrebna, Trump je rekao "šta god da je potrebno", dodavši da saveznici treba da pošalju minolovce, kojih Evropa posjeduje mnogo više nego SAD. Osim toga, izjavom da želi "ljude koji će eliminirati neke loše aktere koji se nalaze duž (iranske) obale", Trump je implicirao da želi evropske komandose ili drugu vojnu pomoć kako bi eliminirao Irance koji u Zaljevu prave "smetnju" dronovima i pomorskim minama.
"Udaramo ih veoma snažno. Nemaju ništa drugo nego da naprave malo problema u moreuzu, ali ovi ljudi imaju koristi (od moreuza) i trebalo bi da nam pomognu da ga kontroliramo. Pomoći ćemo im. Ali i oni bi trebalo da budu tamo. Potrebno vam je mnogo ljudi da nadgledaju nekolicinu", rekao je Trump, očekujući da u tom učestvuje i Kina "jer Kina dobija 90 posto svoje nafte iz moreuza" te želi dobiti odgovor znatno prije samita. "Željeli bismo znati prije toga. To je (dvije sedmice) dugo vrijeme.
Pomoć Kine nije po svaku cijenu
Uprkos tome što Peking ističe da insistira na prekidu blokade moreuza između Irana i Omana, sve više informacija ukazuje na to da tankeri s naftom i LNG-om, koji su namijenjeni kineskim, ruskim i indijskim, prolaze bez iranskih napada kroz moreuz. Iranski šef diplomatije je istakao da je moreuz zatvoren za tankere i brodove koji pripadaju "našim neprijateljima, onima koji nas napadaju i njihovim saveznicima".
"Moreuz nije zatvoren. Zatvoren je samo za američke, izraelske brodove i tankere, a ne i za druge", rekao je Araghchi i time na posredan način potvrđujući pojedine procjene da aktuelni rat na Bliskom istoku ipak nema toliko velike posljedice po ekonomske interese Kine koliko se to u prvi mah činilo.
Bloomberg
I dok je ruska pomoć umnogome ograničena njenom preokupacijom ratom u Ukrajini, očekivanje da bi Peking mogao vojno podržati Teheran uvijek je bilo pogrešno. Naprosto, Kina nije "nova Amerika" i ima veoma različite ideje o tome kako efikasno djelovati u savremenom svijetu.
Osim toga, kinesko reagiranje i pomoć Iranu umnogome je strukturno ograničeno predstojećim samitom Trumpa i Xija i nastojanjem Pekinga da očuva svojevrsni ekonomski detant s Washingtonom, što mu ostaje najvažniji strateški prioritet. Iako iranski raketni program zavisi od kineske tehnologije, nema garancije da će Peking isporučivati rakete Teheranu dok rat traje.
"Za Kineze, (ovaj) rat ima niži prioritet od sastanka Trumpa i Xija krajem marta, gdje se očekuje da će se, između ostalog, razmatrati carine. Ponovo, otvorena podrška Iranu vojnom pomoći samo će ugroziti sastanak", objasnila je u intervjuu za "The New Arab" Li-Chen Sim, saradnica američkog Instituta za Bliski istok. "Kina ima obilne zalihe nafte u strateškim i komercijalnim rezervama - dovoljno da traju tri-četiri mjeseca - i mogu u elektranama preći s LNG-a na ugalj ili gas iz cjevovoda iz Rusije i Mjanmara kako bi ublažili eventualne dugotrajne probleme sa snabdijevanjem iz Katara".
Rusija i Kina pružaju stratešku dubinu Iranu bez prelaska u direktnu vojnu intervenciju, što je kalibrirani stav u skladu s logikom Drugog hladnog rata, smatra austrijsko-bugarska konsultantica za geopolitiku Velina Čakarova, ističući da je Kina "usvojila mirniji, ali strukturno značajan stav".
"Peking je prebacio iranske vojne navigacijske sisteme s američkog GPS-a na kinesku šifriranu konstelaciju BeiDou-3 i isporučio je anti-stelt radarski sistem YLC-8B, UHF opseg dizajniran da smanji efikasnost apsorpcije radara američkih stelt platformi, uključujući B-21 Raider i F-35C. Kina je također navodno ograničila izvoz rijetkih zemnih elemenata za vojnu upotrebu, potencijalno ograničavajući sposobnost SAD-a da obnovi određene zalihe oružja", ističe Čakarova i dodaje da nijedna sila, ni Kina niti Rusija, nije spremna preći kinetički prag u ime Irana, tako da njihova pomoć "omogućava iransku istrajnost, a ne iransku pobjedu".
Ruska pomoć Iranu
Ograničenja u ruskoj pomoći Teheranu leže u tome da su svi ruski moderni sistemi S-400 i zračna sredstva posvećeni ratu u Ukrajini. Ipak, prema riječima tri visoka američka zvaničnika koje je citirao "The Washington Post", Rusija snabdijeva Iran osjetljivim obavještajnim podacima u realnom vremenu, uključujući precizne lokacije američkih pomorskih i zračnih sredstava, koje se prenose putem satelitskih kanala koji omogućavaju iransku doktrinu preciznih udara.
Bloomberg
"Putin je to direktno negirao Trumpu. Poricanje je analitički irelevantno: preciznost nedavnih iranskih udara na nejavne koordinate američkih objekata potvrđuje obavještajni kanal. Rusija navodno pruža Iranu ne samo obavještajne podatke već i napredne sisteme protuzračne odbrane, vojne avione i taktičku podršku, produbljujući njihovu vojnu saradnju", ističe Čakarova. "Ovi transferi, uz obuku i razmjenu tehnologije, mogli bi znatno ojačati odbrambene sposobnosti Irana i promijeniti regionalnu vojnu ravnotežu".
Rusko-iranska strateška saradnja se razvila ratom u Ukrajini. Ne samo zbog iranske prodaje Rusiji stotine balističkih raketa kratkog dometa Fath-360, skoro 500 drugih balističkih raketa kratkog dometa i približno 200 raketa zemlja-zrak povezanih s protuzračnim odbrambenim sistemima, procijenjene ukupne vrijednosti od oko tri milijarde dolara, već i zbog isporuka iranskih jurišnih dronova "Šahed", koji su Moskvi bili posebno korisni da uhvati korak s Kijevom koji je u početku bio dominantan u ratnom korištenju dronova. Štaviše, Rusija je uz pomoć iranske i kineske tehnologije razvila i sopstvenu proizvodnju dronova, pa pojedini izvori tvrde da ih sada dijelom šalje Teheranu.
Rusija ima poprilične koristi od rata na Bliskom istoku, ne samo zbog ublažavanja američkih sankcija i skoka cijena nafte i gasa, već i zbog toga što taj sukob skreće pažnju Zapada s podrške Ukrajini.
Bloomberg
"Što duže traje rat, manje raketa SAD, Evropska unija i Ujedinjeno Kraljevstvo mogu prodati ili prebaciti Ukrajini, poprištu koje je važnije za Rusiju nego Bliski istok", ističe Li-Chen Sim, dodajući da će shodno tome, SAD, EU i UK dati prioritet obnavljanju sopstvenih raketnih zaliha u odnosu na snabdijevanje Ukrajine.
.webp){kind=icon}
