.webp){kind=icon}
Nakon posljednje najave da će lideri OPEC+ nastaviti smanjenu proizvodnju i izvoz nafte, cijene su porasle za četvrtinu, ali pitanje koje je ovih dana najveća dilema tržišta ostaje - hoće li cijena barela probiti psihološku granicu od 100 dolara?
U razgovoru za Bloomberg Adria Connect, generalni sekretar Udruženja naftnih kompanija Srbije Tomislav Mićović ocjenjuje da je i ovaj skok cijena - kao i prethodni - mahom špekulativne prirode, te da će se prosječna cijena poslije izvjesnog vremena vratiti na nivo između 80 i 85 dolara za barel.
Depositphotos
Na tržištu suprotstavljene prognoze
Cijena nafte je porasla za više od četvrtine od kraja juna, a zabilježen je i najveći kvartalni rast od marta 2022, pokrenut ograničenom proizvodnjom i izvozom lidera OPEC+, Saudijske Arabije i Rusije. Na to su se nakalemile i prognoze o rastu tražnje u dvije najveće svjetske ekonomije, SAD-u i Kini. Porast je ponovo pokrenuo razgovore o mogućnosti dostizanja cijene sirove nafte od 100 dolara po barelu.
Goldman Sachs je u grupi onih koji očekuju da će se cijena nafte normalizovati na 100 dolara. Ova banka je pomjerila svoju dvanaestomjesečnu prognozu za Brent na 100 dolara s prethodno projektovanih 93.
"Mislim da će ići i preko 100 dolara. Ono što gledamo sada je ponavljanje istorije iz dvijehiljaditih, kompanije koje se bave ekstrakcijom i proizvodnjom se konsoliduju, operateri sada ulažu u ponudu jer je do sada bilo malo investicija u tom dijelu sektora, i to će rezultirati višom krajnjom cijenom. To će potiskivati na gore cijene sirovina u naredne dvije, tri ili četiri godine", kaže za Bloomberg suosnivač Kimmeridge Energy Ben Dell.
Analitičarka Amrita Sen, s druge strane, trocifrenu cijenu vidi samo na kratke staze, ali dugoročno - oko 90 dolara.
"Mnogi hedž fondovi su nedovoljno pozicionirani u sektoru sirove nafte zbog makroekonomskih uslova, a sad vidimo priliv pasivnih ulaganja u taj sektor i mislim da ta kombinacija može pogurati cijenu do 100 dolara u narednih nekoliko nedjelja, ali dugoročno ne vidimo prosječnu cijenu na tom nivou", kaže suosnivačica Energy Aspects Amrita Sen.
Mnogi ukazuju na to da su cijenu nafte u prvoj polovini godine formirala očekivanja kada je riječ o slaboj tražnji iz Kine, te da se nakon uzastopnih smanjenja proizvodnje fokus vratio na stanje ponude. Uprkos tome, Mićović ukazuje na to da ovako suprotstavljena mišljenja potiču upravo od špekulantske prirode ovog skoka cijena, koji generiše trgovina, prije nego realno stanje ponude i potražnje.
"Bili smo svjedoci početkom godine kada je ministar energetike Saudijske Arabije rekao da će odluke OPEC+ zapravo najviše zaboljeti one koji trguju na kratke staze, odnosno one koji špekulativno kupuju ili prodaju robu da bi zaradili na promjeni cijena. Vjerujem da je isto to pokretač jer prosto ne postoji realna potreba. Postoji potražnja, ali ne postoji potrošnja u toj mjeri da bi ta potražnja mogla da se održi u dužem periodu. Ova cijena od oko 90 dolara po barelu je samo privremena, dok se svede na onaj nivo od 80 do 85 dolara po barelu, što je realno", kaže Mićović.
Depositphotos
Zemlje van OPEC+ vide svoju šansu
Ima i drugih mišljenja - Citigroup ukazuje na to da bi ponuda zemalja van OPEC+ mogla da nadomjesti manji izvoz iz Saudijske Arabije - zemlje poput Kanade, Brazila, Argentine, Gvajane i Norveške trebalo bi da povećaju dnevnu proizvodnju za 1,8 miliona barela i još milion barela dnevno naredne godine - povrh najavljene veće proizvodnje iz SAD-a, prognoziraju iz Citigroupa. Njihov zaključak je da se cijena od 100 dolara može zadržati kraći period, ali da čak ni cijena od 90 dolara nije održiva.
U razgovoru za Bloomberg Adria Connect, generalni sekretar Udruženja naftnih kompanija Srbije Tomislav Mićović, kaže da zemlje van OPEC+ teško mogu nadoknaditi rupu koja se na tržištu otvara smanjenjem proizvodnje iz Saudijske Arabije i Rusije.
"Svi će se truditi da zauzmu to mjesto, ali s druge strane imate i neke zemlje OPEC+ koje ne mogu ispuniti ni svoje sadašnje kvote proizvodnje. Ponuda nije špekulativna kategorija i ona se relativno sporo mijenja u odnosu na potražnju koja može da bukne iz špekulativnih razloga. Tako da, sigurno će se osjetiti i osjeća se već sada to što drugi pokušavaju da zauzmu mjesto tim nedostajućim barelima, ali to ipak neće biti tako značajan uticaj kao što može da bude uticaj smanjenja proizvodnje Rusije i Saudijske Arabije", smatra Mićović.
A ako špekulacija ostaje vodilja cijena nafte, izjave saudijskih zvaničnika ukazuju na to da bi Rijad mogao da istraje u smanjenjima proizvodnje dok ne dođe to tačke u kojoj realna ponuda i tražnja formiraju cijenu - što bi moglo da podrazumijeva smanjenje koje će se nastaviti i kroz 2024. godinu.
"Mi gledamo ponudu i tražnju. Ako postoji manjak u ponudi, naša uloga u OPEC+ je da to nadoknadimo. Ako postoji višak ponude, naša uloga je da to iznivelišemo zarad stabilnosti tržišta", izjavio je prije nekoliko dana saudijski prestolonasljednik Mohammed bin Salman.
