Sukob SAD‑a i Izraela s Iranom uz rizik daljnje eskalacije snažno je podigao premiju rizika na energetskim tržištima. Iran proizvodi oko pet posto svjetske nafte, a oko 20 posto globalnih tokova prolazi kroz Hormuški tjesnac, gdje su se tankeri već okrenuli nakon iranskih upozorenja. Prema najavama, zatvaranje tjesnaca moglo bi pogurati cijenu nafte prema 108 USD, dok bi se u blažem scenariju kretala oko 80 USD po barelu.
Geopolitička eskalacija bila je očekivana, trenutna reakcija tržišta je snažnija jer je razmjer udara, uključujući napade na državne institucije i vojne kapacitete te potvrđeni gubitak iranskog vodstva, znatno širi od prethodnih eskalacija između Irana i Sjedinjenih Američkih Država. Kapacitet Irana i njegovih saveznika da ometaju pomorske tokove, energetska postrojenja i LNG rute povećava rizik na tržištu i potiče investitore da u cijene ugrade dodatnu geopolitičku premiju.
U takvom okruženju raste i rizik za LNG i evropsko plinsko tržište, jer svaki poremećaj u plovidbi kroz Hormuz ključan je i za LNG iz Katara te podiže TTF (Dutch Title Transfer Facility - cijena plina za evropsko tržište) prema 40-45 EUR/MWh u baznom scenariju, dok bi dugotrajniji zastoj mogao gurnuti cijene prema 60-70 EUR/MWh. Ovdje još dodajmo da je i popunjenost skladišta plina u Evropi na nivou 30 posto u usporedbi s 39 posto prošle godine.
Norveška ostaje najveći evropski dobavljač plina putem plinovoda, a očekuje se da će izvoz ostati stabilan kroz cijelu 2026. godinu, s obzirom na to da se crpilišta plina vraćaju na uobičajene kapacitete. Prema izračunima, potrošnja plina za proizvodnju električne energije već ove zime je oko 10 posto niža nego prethodne godine, jer novi kapaciteti iz obnovljivih izvora i jači sezonski vjetar smanjuju potražnju za plinskim elektranama.
Utjecaj na Adria regiju
Za zemlje Adria regije, rast cijene nafte obično se brzo prelije na maloprodajne cijene goriva, iako imaju djelomično regulirane modele formiranja cijena, no rast sirove nafte i ulaznih rafinerijskih premija nužno bi povisio cijene benzina i dizela u sedmicama koje slijede. Više cijene goriva zatim se prelijevaju na prijevoz, logistiku, poljoprivredu i industriju, što u regiji, koja je izrazito energetski uvozno ovisna, znači ponovni pritisak na inflaciju, čak i ako je njen silazni trend donedavno bio stabilan.
Ako bi se zadržao viši raspon cijena, zemlje Adria regije mogle bi vidjeti ponovno ubrzavanje inflacije, posebno u komponentama transporta i hrane. Istovremeno, više cijene plina i LNG‑a mogle bi povisiti troškove industrije (posebno hemije, metalskog sektora i grijanja u velikim sistemima), iako je Evropa trenutno dobro opskrbljena LNG‑om, što donekle ublažava rizik.
