Dijaspora u Bosnu i Hercegovinu (BiH), zvanično, svake godine pošalje više od tri milijarde maraka, a sigurno je da značajni iznosi stižu i neformalnim putem. Taj novac utiče na poboljšanje životnog standarda i potrošnju državljana BiH te čini oko 10 odsto BDP-a. S druge strane rast doznaka ukazuje na iseljavanje građana, a zbog te vrste pomoći dio radno sposobnog stanovništva odbija da se zaposli, što dugoročno ima negativne efekte.
Posljednji raspoloživi podaci Centralne banke Bosne i Hercegovine (CBBiH) o tekućim transferima odnose se na prvi kvartal 2022. godine.
Prema tim podacima, ukupni tekući transferi u prva tri mjeseca ove godine iznose oko 1,04 milijarde KM. Od ovog iznosa, na personalne transfere (novčane doznake iz inostranstva) odnosi se oko 742,2 miliona KM, a na ostale tekuće transfere oko 301,8 miliona KM, od čega penzije iz inostranstva iznose oko 272,9 miliona KM.
Dijaspora je do pandemije virusa korona iz godine u godinu slala sve više novca u BiH. U 2020. je taj iznos smanjen, ali s 2021. ponovo raste.
Kada se pogledaju godišnji podaci, ukupni tekući transferi u 2021. godini iznosili su oko 4,36 milijardi KM.
Od toga se na personalne novčane doznake iz inostranstva odnosilo oko 3,04 milijarde KM, a na ostale tekuće transfere oko 1,31 milijardu KM, od čega se na penzije iz inostranstva odnosilo 1,18 milijardi KM.
Podaci iz 2020. godine pokazuju da su ukupni tekući transferi iznosili 3,88 milijardi KM. Te godine se na personalne transfere odnosilo 2,52 milijarde KM, a na ostale tekuće transfere 1,36 milijardi KM (penzije iz inostranstva 1,25 milijardi KM).
Ekonomista Miloš Grujić ističe za Bloomberg Adriju da navedeni podaci obuhvataju samo ono što bilježi zvanična formalna statistika.
"To su iznosi novca koje su naši građani, koji žive privremeno ili trajno van granica BiH, uplatili legalno na račune rodbine i prijatelja. Novac koji pristiže od dijaspore predstavlja nezanemariv vid socijalne i ekonomske podrške našim sugrađanima. Novčane doznake i ostali lični transferi naše dijaspore čine više od deset odsto bruto domaćeg proizvoda BiH. Po tome je BiH na vrhu liste zemalja Evrope", ističe Grujić.
Bloomberg
Dodaje da nije poznato koliko tačno državljana BiH živi u dijaspori, te da orijentaciono gotovo isti broj ljudi živi u BiH i predstavlja njenu dijasporu.
"Vjeruje se da je iznos doznaka iz dijaspore čak i dvostruko veći. Drugo, značajan dio dovca u BiH bude dostavljen putem neformalnih neposrednih novčanih transfera - iz ruke u ruku ili neformalnih posrednih - preko prijatelja ili vozača autobusa", naglašava Grujić.
Ugrubo, dodaje, doznake imaju značajnu socijalnu dimenziju.
"To nije novac koji završi na štednim računima, on ide na potrošnju. Takođe, ovaj iznos je tri ili četiri puta veći od godišnjeg iznosa direktnih stranih investicija u BiH. Postavlja se logično pitanje: Šta bi bilo da nema doznaka?", ističe Grujić.
Povećanje doznaka iz inostranstva dovodi se u vezu sa dvije činjenice. Prva je ograničenje kretanja kao posljedica pandemije, a druga je iseljavanje stanovništva.
U 2020. godini došlo je do pada doznaka, kao posljedica lokdauna tokom pandemije, kada je veliki broj ljudi dobio otkaze ili im je skraćeno radno vrijeme, što se odrazilo na primanja.
"Drugi aspekt iz kojeg možemo posmatrati rast novčanih doznaka iz inostranstva je činjenica da se u proteklim godinama dogodio pravi egzodus građana BiH prema zemljama Evropske unije", navodi Grujić.
Bloomberg Adria TV
U zvaničnim izvještajima, dodaje, nije uzet u obzir novac koji rođaci i prijatelji za vrijeme ljetnog boravka potroše u BiH.
"Ovako unesen novac rijetko uđe u statistiku ili u neki biznis koji je vidljiv Centralnoj banci ili agencijama za statistiku. Bez sumnje, značajni neformalni novčani transferi nisu registrovani u platnom prometu. Novac koji pristiže kroz doznake dijaspore građani u BiH koriste u velikoj mjeri tek za preživljavanje", navodi on.
Kratkoročni efekat pozitivan, dugoročni negativan
U kratkom roku efekat na BDP i na životni standard jeste pozitivan, ali doznake iz inostranstva, često imaju dugoročno negativne neto efekte.
"Da iseljenici ne šalju dio zarada i da ne troše novac tokom godišnjeg odmora provedenog u BiH, stope rasta BDP-a bile bi znatno manje, a siromaštvo još veće. Na taj način, kroz rast potrošnje država ubire i veće prihode od PDV-a kao najizdašnijeg javnog prihoda. Uprkos tome, kao društvo, imamo niz negativnih efekata. Prvo, ovim novcem se, najvećim dijelom, pokrivaju osvnovni životni troškovi. Osim toga, doznake remete i tržište rada. Radno sposobne osobe često osiguraju egzistenciju, a zbog niskih zarada i uslova na tržištu rada često odustaju od ponuđenih poslova", ističe Grujić.
Zaključuje da se rast doznaka često prikazuje i doživljava kao pozitivna stvar, ali da je tužna istina da one ukazuju na iseljavanje građana.
"Očekujem da se sličan trend, rast doznaka, još neko vrijeme nastavi. Prvo zbog odlazaka u inostranstvo naših građana mlađe životne dobi i zbog veliko broja ljudi koji još primaju penzije iz inostranstva. Međutim, ostaje sve manje ljudi kojima bi se novac mogao slati. Ljudi mlađe generacije koji se odsele odavde nemaju želju da ulažu novac ovdje niti da se vrate", zaključio je Grujić.
