Rekordna žetva pšenice u 2025. godini donijela je snažan rast proizvodnje u Adria regiji, ali ne i rast prihoda za proizvođače.
U Srbiji i Hrvatskoj proizvodnja je porasla gotovo 30 posto na godišnjem nivou, dok su i ostale zemlje regije zabilježile dvocifreni rast prinosa. Istovremeno, cijene pšenice na evropskim berzama nastavile su padati, reflektirajući globalni višak ponude.
Time se ponovno otvara poznati paradoks domaće poljoprivrede: veća proizvodnja ne znači i veću profitabilnost. U uvjetima ograničenih skladišnih kapaciteta, slabijeg kvaliteta uroda i ovisnosti o izvozu sirovine, rast ponude dodatno pritišće otkupne cijene i smanjuje prihode proizvođača.
Poljoprivreda u Adria regiji bilježi prinose pšenice oko evropskog prosjeka (6,3 t/ha). Hrvatska je nešto iznad tog prosjeka s prinosom od oko 6,7 t/ha, dok su Sjeverna Makedonija i Bosna i Hercegovina ispod prosjeka, s prinosima od oko 4,4 i 3,9 t/ha. Prvi podaci nakon prošlogodišnje zimske sjetve upućuju na još jednu potencijalno rekordnu žetvu, uz povećanje površina pod pšenicom od oko 10 posto u Hrvatskoj i pet posto u Srbiji.
Cijena pšenice na glavnom evropskom benchmarku, pariskoj berzi, kreće se nešto ispod 200 eura po toni prve klase pšenice. Od početka 2025., kada je iznosila oko 240 eura, bilježi silazni trend te je početkom septembra, nakon potvrde rekordne žetve, pala na oko 170 eura po toni. Početkom ove godine zabilježen je blagi oporavak, potaknut geopolitičkim napetostima na Bliskom istoku.
Najveći hrvatski otkupljivač, Žito grupa, u trećem mjesecu objavila je otkupnu cijenu od 173 eura po toni za treću klasu, što je više u odnosu na cijene tokom žetve (150-160 eura po toni). U Srbiji, na Novosadskoj berzi sirovina, cijena je u istom periodu bila oko 180 eura po toni. Nakon prošlogodišnje žetve najisplativije je bilo skladištiti pšenicu jer su tada cijene bile najniže, ali čak 98 posto poljoprivrednika u Hrvatskoj nema kapacitete za skladištenje. Da ih imaju, danas bi mogli ostvariti višu cijenu.
Srbija ima skladišne kapacitete za skoro cijeli godišnji urod te je vremenska arbitraža pristupačnija većem broju poljoprivrednika. Treba napomenuti i da većina pšenice u regiji spada u nižu, treću klasu koja postiže niže cijene, pa su otkupne cijene u Hrvatskoj i Srbiji većinom ispod evropskog benchmarka.
Američko ministarstvo poljoprivrede očekuje rekordnu žetvu pšenice ove godine, s naglaskom na Evropu. Kada se tome dodaju zalihe iz prošle godine, očekujemo nastavak pritiska na cijene pšenice. Tržišta zasad ne očekuju da će se sukob na Bliskom istoku značajnije preliti na više cijene pšenice kroz poremećaje u opskrbi mineralnim gnojivima, iako je za očekivati više cijene hrane u drugoj polovici godine, ali primarno kod kukuruza, a ne pšenice.
U tom kontekstu, sve češće se spominju planovi za proširenje mlinskih kapaciteta i jačanje domaće prehrambene industrije. Međutim, realizacija takvih projekata je spora, a učinci će biti vidljivi tek u srednjem roku. Do tada poljoprivreda će ostati izložena istom obrascu: rekordne žetve, pad cijena i pritisak na profitabilnost proizvođača.
Očekujemo cijenu u rasponu od 150 do 160 eura po toni treće klase tokom žetve 2026., zbog visoke globalne ponude i akumuliranih zaliha, dok će se prva (ekstra) klasa vjerovatno i dalje trgovati oko 200 eura.
