SAD i njihovi evropski saveznici brzo su reagovali da uguše izvoz ruske nafte, prirodnog gasa i uglja nakon što je Vladimir Putin naredio svojim trupama da uđu u Ukrajinu. Međutim, kada je riječ o atomskoj energiji, Rosatom pod kontrolom Kremlja nastavlja da bude dominantan izvor goriva za svjetske nuklearne elektrane – pokrivajući otprilike polovinu globalne potražnje za obogaćenim uranijumom. Zapadne zemlje se utrkuju da rekonstruišu sopstvene kapacitete za preradu, od kojih je veliki dio nestao uslijed sve veće averzije prema nuklearnoj energiji nakon nesreće u Fukušimi u Japanu. Ali napredak će vjerovatno biti spor.
1. Kako se pravi nuklearno gorivo?
Nuklearne elektrane se napajaju uranijumom, relativno rasprostranjenim elementom koji je prirodno radioaktivan. Međutim, ruda uranijuma treba da prođe kroz ogroman industrijski proces prije nego što se može koristiti u reaktoru. Element treba da se iskopa, samelje i pretvori u gasoviti oblik. Postrojenja za obogaćivanje zatim razdvajaju izotope koji predstavljaju oko 0,7 odsto teškog metala, pretvarajući ga u praškasti oblik koji se može precizno konstruisati u šipke koje se spajaju u gorivne sklopove za reaktore. Pošto se isti materijali i procesi koji se koriste za proizvodnju reaktorskog goriva mogu koristiti i za oružje, tačni detalji ciklusa proizvodnje nuklearnog goriva jedna su od najstrože čuvanih tajni čovječanstva otkako su ga naučnici prvi put osmislili u okviru projekta Menhetn tokom Drugog svjetskog rata.
2. Zašto je Rusija tako dominantna?
Za razliku od zapadnih kompanija u nuklearnom biznisu, Rosatom je uključen u svaki dio lanca snabdijevanja, od vađenja rude do obogaćivanja i isporuke goriva. Kompanija je izraz geopolitičke moći Kremlja koliko i preduzeće koje stvara profit. Ta posvećenost na državnom nivou je išla u korist Rusije. Kada su međunarodni investitori okrenuli leđa nuklearnoj energiji nakon nesreće u Fukušimi 2011. godine, neke zapadne kompanije uključene u ciklus goriva, uključujući Areva SA iz Francuske, US Enrichment Co. i Westinghouse Electric Co., bankrotirale su. Rusija je uskočila, izgradivši tržišni udio ne samo među postojećom svjetskom flotom nuklearnih reaktora, već i nudeći izdašno finansiranje za nove inostrane projekte. Danas, 330.000 radnika Rosatoma obezbjeđuje gorive sklopove za mnoštvo starih reaktora u istočnoj Evropi i Rusiji, i gradi 33 nove elektrane u 10 zemalja, uključujući Kinu i Indiju, koje će biti zaključane u ugovorima o gorivu decenijama unapred.
Bloomberg
3. Koje zemlje su najzavisnije?
Bivši sovjetski sateliti u istočnoj Evropi i dalje upravljaju desetinama takozvanih VVER reaktora sa vodom pod pritiskom izgrađenih tokom ere Hladnog rata. Većina tih zastarjelih jedinica koristi gorivo Rosatoma i funkcionišu iako im je istekao radni vijek, proizvodeći električnu energiju i poslije perioda za koji su im regulatori dali dozvolu za rad. To znači da nema dovoljno podsticaja za nove kompanije da uđu na to tržište i da se takmiče sa ruskim snabdijevanjem. Postoje neki izuzeci. Westinghouse je, nakon što je izašao iz stečaja 2018, potpisao ugovore za gorivo za neke od ukrajinskih VVER reaktora. Ali i pored toga, Ukrajina se i dalje oslanja na isporuke Rosatoma i neće moći da se u potpunosti udalji od Rusije do pred kraj ove decenije. Situacija je slična od Bugarske do Češke i Finske, gdje se očekuje da će potraga za alternativnim dobavljačima trajati godinama. Sve u svemu, Rusija pokriva oko 30 odsto potražnje Evropske unije za obogaćenim uranijumom.
4. Koliko su SAD izložene?
Atomska trgovina između dvije zemlje porasla je nakon Hladnog rata u okviru takozvanog programa "Megatona u megavat", koji je 500 tona ruskog uranijuma za oružje pretvorio u gorivo pogodno za američke reaktore. Rusija je i dalje glavni dobavljač usluga iskopavanja, mljevenja, konverzije i obogaćivanja uranijuma za američke kompanije, izlažući američke potrošače potencijalnim poremećajima. Godine 2022. Rusija je isporučila oko četvrtinu obogaćenog uranijuma koji su kupili američki nuklearni reaktori, prema podacima američke vlade. Najosjetljivija je nabavka niskoobogaćenog uranijuma, kog koristi nova generacija takozvanih malih modularnih reaktora (SMR) jer smanjuje učestalost dopunjavanja goriva. Rosatom trenutno isporučuje sav takozvani HALEU (niskoobogaćeni uranijum visoke koncentracije) u SAD.
5. Šta se radi da se smanji zavisnost od Rusije?
Očigledna ekonomska ranjivost sa obe strane Atlantika podstiče saradnju bez presedana u ponovnom pokretanju ciklusa nuklearnog goriva. SAD i Kanada su se u martu obavezale da će zajednički obnoviti kapacitete Sjeverne Amerike. SAD, Velika Britanija, Kanada, Japan i Francuska su slijedile primjer posebnim sporazumom o razvoju "zajedničkih lanaca snabdijevanja koji izoluju Rusiju". Kongres SAD razmatra domaća ograničenja na uvoz ruskog uranijuma i podsticaje za ulaganja kako bi privukao nove dobavljače. Čuveni zakon o klimi i čistoj energiji predsjednika Joea Bidena, usvojen prošle godine, uključivao je 700 miliona dolara za razvoj domaćih zaliha goriva za napredne reaktore; Ministarstvo energetike i Centrus Energy Corp. rade na HALEU demonstracionom projektu. Evropski proizvođači goriva, uključujući Urenco Ltd. i Orano SA, takođe ulažu u nove kapacitete, uključujući u SAD-u, kako bi odvikli kupce od ruskih dobavljača. Rukovodioci industrije procjenjuju da će biti potrebno oko pet godina da se završi zaokret od Moskve.
6. Kako je Rusija odgovorila?
U godini nakon invazije na Ukrajinu, Rosatom je povećao izvoz za više od petine i potpisao nove ugovore na tržištima u razvoju. Napori da se zemlje diverzifikuju daleko od ruskih zaliha izgledaju kao Frankenštajnovo čudovište, rekao je Rosatom kupcima u junu, tvrdeći da, iako zapadne zemlje posjeduju pojedinačne dijelove lanca snabdijevanja nuklearnim gorivom, nijedna nacija ne može da se takmiči sa njegovim tipom vertikalne integracije.
Ipak, Rosatom je rekao da je "svjestan rizika" i da će "zaštititi svoje interese" djelimično tako što će zemljama ponuditi "najbolja rješenja koja su već testirana".
.webp){kind=icon}
