U svijetu trenutno postoji više od 100 projekata koji se bave razmatranjem izdavanja digitalnih valuta centralnih banaka (Central Bank Digital Currency - CBDC) i nalaze se u različitim fazama istraživanja i razvoja, a nekoliko ih je i pokrenuto. CBDC su - kako se može zaključiti i iz samog naziva - digitalne verzije gotovine koje regulišu centralne banke. Potencijalno mogu predstavljati veliku prekretnicu za monetarne sisteme širom planete, a naruku im idu brz razvoj tehnologija i iskustvo koje nam je donijela pandemija, što već gura potrošače u svijet bez gotovine.
I naša zemlja razmatra i analizira efekte uvođenja digitalnog dinara, ali kako su ranije za Bloomberg Adriju poručili iz Narodne banke Srbije (NBS), oni se zasad nisu definitivno izjasnili o uvođenju CBDC-a, pa potencijalni model digitalnog dinara nije utvrđen. Prema mišljenju NBS, to dodatno obavezuje javnost na konzervativniji pristup, uprkos tome što interesovanje za ovu temu raste kako u svijetu tako i kod nas.
Sve se vrti oko vrijednosti
Ako stvari posmatramo na svjetskom nivou, jedna zemlja se izdvaja po raznovrsnosti mogućih rješenja - Kina. Bilo je nekoliko CBDC pilot-projekata provedenih u toj zemlji tokom proteklih godina, kaže Meirav Harel, nagrađivana savjetnica banaka i regulatora za finansijske tehnologije, s više od 20 godina iskustva. Stoga pomenuta zemlja može poslužiti kao ilustrativni primjer za to kako bi stvari nadalje mogle da se razvijaju.
"Neki CBDC-ovi su uvedeni da se koriste kao običan novac, kako bi korisnici mogli da kupuju, štede i prenose sredstva, baš kao što se to danas radi. Drugi pilot-projekti CBDC-a dozvoljavali su kupovinu, ali su branili korisnicima da prenose novac drugima. U nekim slučajevima sistem digitalnog novca ne samo da je zabranjivao štednju, već je zapravo oduzimao sva neiskorištena sredstva iz novčanika korisnika na unaprijed programiran datum isteka. To znači da, ako bi osoba imala neiskorišten CBDC u svom digitalnom novčaniku, novac bi istekao i nestao. Razlog za ovu vrstu ograničenja može biti potreba da vlada utiče na javno ponašanje na način koji doprinosi određenim makroekonomskim politikama", navodi Harel.
Naša sagovornica čula je, kaže, dosta različitih mišljenja u vezi s ovakvim projektima, uključujući stanovišta poput: "To je uredu, ljudima treba upravljati jer oni ne znaju šta je za njih najbolje, pa je bolje da vlade preuzmu što je više moguće kontrole". S druge strane, takođe poznaje i poslovne ljude koji su pobjegli iz mjesta u kojima su implementirani modeli CBDC-ova s takvom perspektivom.
Različite posljedice uvođenja CBDC-a ne moraju nužno biti zastrašujuće, jer kako ona naglašava, tehnologija sama po sebi nije ni dobra ni loša. "Pitanje je kako se tehnologija koristi, bilo koji proizvod na svijetu može da služi u korist ili na štetu. Isto važi i za CBDC - ključna stvar je kako je valuta programirana i kakav će sistem osnovnih vrijednosti biti implementiran u nju, imajući u vidu da su CBDC-ovi zasnovani na kompjuterskim kodovima koji mogu uključivati pametne ugovore, čime se definiše kako svaka digitalna valuta može da se koristi. "Ne možete generalizovati - kao što neki ljudi to čine - i reći da će sve implementacije CBDC-ova biti loše, to nije tačno."
Vrijednosti, kao što znamo, mogu da variraju od zemlje do zemlje i od vremena do vremena. One mogu promovisati ljudske slobode ili biti više naklonjene kontroli, tako da se programiranje CBDC-a može obaviti na mnogo načina, odražavajući tako uspostavljene vrijednosti, pravila i propise. "Ovo je nešto što je veoma zanimljivo, jer različiti ljudi vide vrijednosti na različite načine. Sigurna sam da svako od nas može da zamisli razne vrste implementacija koje bi se mogle desiti ako bi različite stranke naših vlada, ili drugih kultura, programirale digitalni novac u okvirima sistema vrijednosti kojih se oni drže", kaže Harel.
Prednosti
Očigledna prednost ovakvog sistema je brža i efikasnija usluga. Danas, posebno u domenu prekograničnog plaćanja, može proći nekoliko dana prije nego što se novac prebaci s jednog mjesta na drugo. "Kada govorimo o digitalnim valutama, novac se prenosi za nekoliko sekundi, tako da bi brzina i efikasnost bile glavne prednosti", navodi Harel.
Inkluzija bi bio drugi značajan benefit. Kako kaže, to bi moglo omogućiti ljudima koji trenutno nemaju pristup regularnom bankarskom sistemu da postanu prepoznati dio društva. "Mogli bi da imaju rješenje u vidu digitalnog novčanika na svom mobilnom telefonu."
Dileme
Međutim, prema njenom mišljenju, ako društvo razmišlja o pokretanju CBDC-a, trebalo bi da se fokusira na dvije velike teme: privatnost i programe/ograničenja.
"Ko će dobiti prikupljene podatke o ljudima koji koriste CBDC? Za šta će se koristiti ovi podaci? Da li će regulatori biti ti koji prikupljaju i koriste podatke o građanima? Ili će velike tehnološke kompanije nastaviti da im pristupaju i monetizuju ih, slično onome što se sada dešava s podacima prikupljenim o korisnicima na internetu. Jedna od dilema koja bi se mogla pojaviti jeste šta se dešava ako prikupljeni podaci o kupovnim navikama pokazuju da neko kupuje, naprimjer, cigarete - da li bi ti podaci mogli da se koriste za povećanje premije zdravstvenog osiguranja koju ta osoba plaća?", nabraja Harel, dodajući da je upitno gdje se povlače granice u pogledu korištenja podataka o ljudima, jer kada se koristi CBDC, mogle bi se pratiti sve informacije o finansijskom ponašanju ljudi, tako da je privatnost glavno pitanje.
Kao alternativa tome, recimo, prelazak na sistem CBDC-a bi teoretski takođe mogao da obezbijedi da svaka osoba prikuplja sopstvene podatke, a zatim odluči da li želi da ih proda i na tome zaradi.
Kada su u pitanju programi i ograničenja, CBDC bi mogao da bude programiran da limitira kupovinu različitih proizvoda ili da ograniči upotrebu za različite grupe ljudi. "Da li će ljudi moći da biraju šta žele da kupe svojim novcem, kao što to mogu danas? Koja ograničenja će različite jurisdikcije ugraditi u kompjuterski program digitalnog novca? Naprimer, da li bi određene zemlje mogle da ograniče potrošnju nekih dobara? Recimo, ograničavanje količine cigareta ili alkohola koje ljudi mogu da kupe?", pita ona.
Takođe, jedna od dilema koju vidi kao aktuelnu u svijetu tiče se ekologije. Naime, pametni ugovor bi mogli biti postavljeni tako da su protiv kupovine stvari koje su loše za životnu sredinu. "Neki ljudi bi rekli: 'Oh, to je divna stvar, možemo unaprijediti sredinu tako što ćemo ograničiti način na koji ljudi troše ili konzumiraju stvari, kao što su letovi, benzin i meso, naprimjer', dok će drugi ljudi reći: 'Ne bi trebalo ograničavati ljude na takav način, treba im objasniti problem i učiti ih kako da bolje zaštite životnu sredinu'", priča Harel.
Depositphotos
Čekajući Zapad
Harel kaže da bi bilo zanimljivo vidjeti kada će se pojaviti digitalni dolar, digitalna funta ili digitalni evro. "Čini se da će tog trenutka, kada jedna od velikih zapadnih zemalja to uradi, i ostale zemlje slijediti. Zanimljivo je vidjeti kakva će se vrsta rješenja izgraditi, kada je riječ o privatnosti i vlasništvu nad podacima i koji će pametni ugovori biti programirani."
Tehnologija i flertovanje s kriptom
Stručnjak ističe da je jedna od zanimljivosti u vezi s tehnologijom to što je kreirate sada i ne znate uvijek kakav će biti njen efekat za nekoliko godina.
"Kada je bitcoin stvoren, nije se nužno razmišljalo o pametnim ugovorima ili nezamjenjivim tokenima, kao da tehnologija jednostavno ima zaseban život. Dakle, jedna od stvari o kojima je sada važno razmišljati je simulacija različitih scenarija koji bi se mogli dogoditi s programiranjem CBDC-a", kaže ona.
Kada govorimo o kriptovalutama, važno je napomenuti da su one suštinski pravljene kao alternativa tradicionalnom centralizovanom finansijskom sistemu, a koji po svojoj prirodi uključuje i CBDC.
Međutim, postoje projekti koji se oslanjaju na blockchain tehnologiju. Štaviše, CBDC i kriptovalute bi tehnički mogli da funkcionišu zajedno.
"Postoje poduhvati stvaranja CBDC-ova koji će se držati samo u bankama ili finansijskim kompanijama, dok će obični ljudi koristiti stejblkoine koji će biti povezani s ovim CBDC-ovima. Razlog za kombinaciju ta dva sredstva je pokušaj da se pronađe rješenje za pitanja privatnosti u vezi s CBDC-ovima", pojašnjava Harel.
Međutim, postoje i zemlje koje su odlučile zabraniti digitalne valute koje nisu kreirale vlade, kao što je to slučaj u Kini. Razlog za to nije samo potencijalna konkurencija. "Postoje makroekonomske implikacije u vezi s digitalnim valutama koje nisu kreirale vlade, a u pogledu količine novca koji cirkuliše u zemlji. Jedno od makroekonomskih oruđa koja vlade imaju jeste pažljivo balansiranje količine novca koji cirkuliše. To je nešto čime su se centralne banke bavile posljednjih 100 godina. One povećavaju ili smanjuju tu količinu novca kako bi se borile protiv recesije ili inflacije. Kada imate više valuta, pored one državne, to može uticati na količinu novca koji cirkuliše u zemlji i tako poremetiti raspoložive alate za stabilizaciju i kontrolu makroekonomske situacije", kaže ona.
.webp){kind=icon}
