Jednom prilikom, stilista Bailey Moon je pripremao svoju klijenticu za glamurozni događaj dodjele nagrada i nekoliko trenutaka prije nego što je izašla iz hotela, komad metalne pločice, korišten kao ukras na haljini, otpao je. Nakon što je već riješio stotine sličnih situacija tokom karijere, Bailey je brzo riješio problem uz pomoć vrućeg ljepila.
Problem je bio u tome što je, iako je uspio pričvrstiti komad na haljinu, slučajno zalijepio i sebe za odjeću. Tako se našao u elegantnoj limuzini s glumicom, na putu ka crvenom tepihu, očajnički pokušavajući da se odlijepi.
Suvišno je reći da se uspio osloboditi prije nego što je ona stigla do crvenog tepiha, ali nije uživao u tim trenucima blage panike. "Moja filozofija je da izbjegnem tu haotičnu atmosferu", kaže stilista koji oblači glumice Cristin Milioti, Diane Lane i bračni par Rebeccu Hall i Morgana Spectora. Također radi i izvan filmske industrije, posebno sa dr. Jill Biden i drugim članovima porodice Biden. "Znam neke stiliste koji vole adrenalin tipa: 'Imamo pet minuta, moramo sašiti haljinu.' Ja to odbijam."
"Ali", dodaje, "ne ide uvijek po planu".
Dobro došli u veoma napet i ponekad haotičan svijet stiliziranja holivudskih zvijezda. Iako je rezultat nedvosmisleno glamurozan, put do njega može biti sve samo ne to. Iza svakog nakita od milion dolara, besprijekorne haljine po mjeri ili savršeno krojenog smokinga stoji mnogo napornog rada: bezbroj e-mailova i poziva za koordinaciju logističkih zamki, sati provedeni u vožnji kroz Los Angeles ili New York, pregovori oko novca i traženi jedinstveni modeli, brojni letovi i više nošenja preteških kesa za odjeću nego što izgleda da čovjek može da iznese. A kako se približava najveća holivudska noć, ulog se samo povećava.
"Ako imaš glumca nominiranog za Oscara, postaje ludilo", kaže Michael Fisher, čiji klijenti su Jake Gyllenhal, Oscar Isaac, Bowen Yang i Sebastian Stan, koji je ove godine nominiran za Oscara za najboljeg glumca. "Ako imaš više nominiranih, još je gore". Danas, kaže, nisu samo nagrade Oscar ili Emmy sami po sebi problem, već i niz događaja koji vode ka njima. "Svi ručkovi, rane sesije s doručkom, čajanke, festivali... Prolaziš kroz intenzivnu obuku dok se vodi kampanja, a onda kada nominacije postanu zvanične, skoro kao da resetuješ sve i počinješ ispočetka".
"Jesam li plakala? Da", kaže jedna stilistica koja je željela ostati anonimna. "Jesu li vikali na mene? Da. Rijetko kada ima stvarno ludih drama, ali definitivno sam imala trenutke kada gledam gomilu dizajnerske odjeće, pobacane po podu mog studija, i pomislim: 'Je li ovo moj život?'"
Oblačenje poznatih zvijezda postalo je svojevrsna industrija. Najuspješniji stilisti mogu biti dobro plaćeni, ali slično kao i glumci s kojima rade, njihovi prihodi mogu dramatično varirati u zavisnosti od klijenta ili projekta. Naprimjer, uobičajeno je da stilisti budu plaćeni "po izgledu" kada oblače glumca za promotivni ciklus filma ili serije, uključujući premijere, intervjue i pojavljivanja u TV emisijama. Honorar se kreće od 1.000 do 5.000 dolara. Ove sume često plaća studio koji vodi projekt, mada ponekad i sami glumci doprinose. U nekim slučajevima, sklapaju se ugovori za cijele promotivne cikluse ili klijenti drže stiliste na mjesečnom honoraru.
Za vrhunske događaje kao što su dodjele medijski najpopularnijih nagrada: Oscar, Emmy, Grammy i Zlatni globus, vrhunski stilisti koji oblače najpoznatije učesnike mogu zaraditi i do petocifrenog iznosa, pri čemu se pričaju i priče o honorarima od preko 100.000 dolara. Brendovi također plaćaju poznate osobe da nose njihovu odjeću na ovakvim prilikama, što može donijeti prihode i do početnih cifara sa šest nula. Isto važi i za ženski nakit, a kod muškaraca za profitabilni biznis luksuznih satova.
"Odnos mode i zabave je važniji nego ikad", kaže Moon. "Zato UTA (United Talent Agency) i WME (William Morris Endeavor) sada imaju modna odjeljenja." Ovaj skorašnji potez velikih agencija za talente da osnuju specijalizirano odjeljenje prvenstveno je namijenjen zastupanju stilista, fotografa i dizajnera poput Loeweovog Jonathana Andersona, koji je kreirao kostime za prošlogodišnja ostvarenja Challengers i Queer (oba je režirao Luca Guadagnino), a zatim obukao muške zvijezde ovih filmova za njihove promotivne turneje. Ali ove agencije također mogu posredovati u dogovorima između brendova i talenata. Štaviše, agencije mogu pomoći stilistima i klijentima da pretvore te odnose sa crvenog tepiha u nešto dugotrajnije (i finansijski unosnije), poput ugovora za predstavnike ili ambasadore brenda. Jedan od primjera je Zendayina saradnja s Louis Vuittonom ili Harris Dickinson koji se pojavljuje u ovosezonskim reklamama za modnu kuću "Prada''. Ovi poslovi su na mnogo načina najpoželjniji i mogu donijeti sedmocifrene iznose u dolarima, u najboljim okolnostima.
Iako je sezona nagrada njihovo najbolje doba godine, stilisti ne rade samo za superpoznate. Glumci u usponu mogu ozbiljno podići profil svog rada uspješnim pojavljivanjima na crvenom tepihu. To je uradila Ayo Edebiri iz The Bear sa stilisticom Danielle Goldberg. Društveni mediji i influenseri s velikom publikom također angažiraju stiliste. Nekada su muškarci bili samo obučeni u odijela i poslati na događaj, ali nova generacija elegantnih muških zvijezda, uključujući Timothéeja Chalameta i Colmana Dominga, zahtijeva isto toliko pripreme kao i njihove kolegice. Sami stilisti mogu postati poznati; naprimjer, Law Roach, koji radi sa Zendayom, sada je zvijezda sam po sebi.
Uprkos stalnom radu pod stresom i velikom pritisku, nekoliko stilista ističe da njihov posao često nema toliko drame. Umjesto toga, zahtijeva metodično planiranje i gotovo vojnički pristup organizaciji. Uzmite Fishera, koji procjenjuje da je obukao Stana u skoro 100 modnih kombinacija, tokom prošle godine dok je glumac radio promociju za The Apprentice i A Different Man. Stilista je pravio kombinacije u "blokovima", kaže, što znači da će tražiti odjeću od brendova i kreirati izglede u serijama koje se mogu koristiti tokom nekoliko sedmica pojavljivanja.
"U zavisnosti od tima oko talenta, možeš napraviti dobro podmazanu mašinu i sve isplanirati", kaže Fisher. Sve ovo nije mala stvar. Ima studio u New Yorku sa dva asistenta s punim radnim vremenom, plus prostor u LA s freelancerima, i kaže da voli "pretjerati" u izboru, što znači da će tražiti više odjeće od brendova nego što je potrebno, kako bi klijentima pružio što više opcija. Ali, sve što je pozajmljeno za snimanja, poslije se mora vratiti brendovima.
Ipak, nikakva organizacija ne može spasiti stiliste od trenutaka apsurda ili stresa koje posao ponekad donosi. "Neke od mojih klijentica su ležale na podu velikog auta samo da ne bi izgužvale haljine", kaže Moon i dodaje da su to samo trikovi njihovog zanata.
Dan dodjele nagrada najstresniji, kažu stilisti. Foto: Depositphotos
"Dan dodjele nagrada je uvijek stresno vrijeme", kaže Fisher. "Moraš se moliti Bogu da su svi u istom dijelu grada, jer su saobraćajne gužve u LA nezamislive. Ponekad imaš sreće i svi se pripremaju u istom hotelu, pa samo ideš po spratovima, ali uvijek postoji neki 'odmetnik' koji želi da se sprema kod svoje kuće". Fisher, kao i drugi stilisti, često angažira dodatne asistente, stalne ali i freelancere, na obje američke obale, koji mogu pomoći tokom najviše opterećujućeg dijela ceremonije. "Tada samo pokušavaš prioritizirati sve, juriš na adrenalinu i voziš u kontra smjeru u saobraćaju. Ranije sam sam vozio, ali sam dobio čir na želucu, dok sam mnogo puta pokušavao da se isparkiram jer mi je neko blokirao auto na parkingu".
Na papiru, stilisti su tu da stiliziraju klijente, ali bar jedan od njih napominje da se često moraju baviti i "emocionalnim prtljagom" klijenata. "Radila sam s mladim glumcima, koji su prvi put nominirani za Oscara. Njima je sve to novo, nepoznato i na dan velikog događaja može doći do eksplozije emocija", kaže anonimna stilistica. "Kao na vjenčanju. Jedan detalj može pokvariti sve i da cijela proslava propadne. Sve što mogu je da budem smirena i ultra spremna za nepredviđene katastrofe".
Kada sve nagrade budu dodijeljene i šampanjac popijen, sjetite se stilista, čak i onih najpoznatijih, na vrhuncu karijere, koji obavljaju potpuno neglamurozne poslove vraćanja dizajnerskih haljina i pripreme za sljedeći događaj. "Prije nekoliko dana sam bio na stanici njujorškog metroa, sa dva kofera, po najvećoj gužvi čekajući voz", kaže Moon s osmijehom na licu. "Taj dio nikad ne prestaje: preuzimanje i vraćanje garderobe. Imam odličan tim, ali naš posao nije samo glamurozan, kako se misli, jer ja sam u taksiju, s kesama punim odjeće, teškim haljinama i u servisu za slanje paketa, doslovno svakog dana. To je beskrajan ciklus".