Ključna riječ zanatskog umijeća ručne izrade šešira i drugih ukrasa za glavu je vrijeme. Jedan od svjedoka toga je obiteljski posao - atelje Ercegovac, koji tu tradiciju njeguje već gotovo stotinu godina. Osnivač Vojislav Ercegovac nakon Prvog svjetskog rata sa suprugom dolazi u Beograd, prvotno radi kao trgovački putnik, a zatim u kolovozu 1927. godine otvara radnju za izradu ženskih šešira u srcu grada.
Trendovi i oblici šešira mijenjali su se, atelje Ercegovac svjedočio je promjeni percepcije prema tom modnom detalju i usmjeravao svoje modele prema zahtjevima vremena. No bez obzira na sve promjene, kao i turbulencije Drugog svjetskog rata, zadržani su kvaliteta i prepoznatljivo ime te pravilo koje se i sada savjetuje, a to je da dama nikada ne skida šešir, čak ni u zatvorenom prostoru.
Njihove šešire nosile su mnoge poznate ličnosti, uključujući i spisateljicu Desanku Maksimović, poznatu po svojim fotografijama sa šeširom, kao i glumicu Žanku Stokić. Na njihovom Instagramu jedna klijentica komentira da još uvijek koristi šešir koji je nosila na svom vjenčanju 70-ih godina prošlog stoljeća.
Danas, Isidora Rašeta, pripadnica četvrte generacije, inače arhitektica, dizajnira i izrađuje šešire u obiteljskoj radionici. Kao što smo nedavno pisali, glavni izazov za ručnu izradu luksuznih predmeta je pronalaženje suradnika, jer za to umijeće ne postoji formalno obrazovanje. Ipak, Rašeta kaže da im se javljaju mladi ljudi koji žele naučiti te da je jedini uvjet da im se pridruže upravo ta volja.
Objašnjava da sada prave manje kolekcije šešira, fascinatora, toka i drugih ukrasa za koje inspiraciju pronalaze ne samo u aktualnim trendovima, već i u prirodi i umjetnosti. Ipak, kako kaže, najdraži su im specijalni zahtjevi, modeli prilagođeni željama nositelja. "Nećete pronaći drugi šešir poput tog u svijetu, zbog čega je pravi luksuzni predmet." Proces stvaranja ručno izrađenog šešira uključuje osobnu povezanost između zanatlije i klijenta. Ta razina suradnje i prilagodbe dodaje sloj luksuza koji masovno proizvedeni šeširi jednostavno ne mogu postići, ističe. Tako su takve prakse primjeri takozvane "spore mode" koja promovira održivost, etičke prakse i dugotrajnu kvalitetu jer takvi šeširi traju i prenose se s generacije na generaciju.
Zanatlije svoje vrijeme i pažnju posvećuju svakom detalju ručno izrađenog šešira, primjerice odabiru materijala, ručnom šivanju ukrasa, što sve zahtijeva neusporedivu brigu i preciznost, a kako sve to izgleda saznajte u videu u prilogu.