Život u doba digitalne revolucije i transformacije nam je donio mnogo toga pozitivnog - od uštede vremena do brže komunikacije; svijet je posto bliži i pristupačniji, a obavljanje mnogih poslova je jednostavnije i efikasnije. Uticaj vještačke inteligenije i digitalne tehnologije na naše živote je višestruk i utiče ne samo na ekonomske, već i na društvene i kulturne aspekte.
Međutim, sve su češći glasovi onih koji ukazuju na negativan uticaj na mentalno zdravlje, ekonomske i socijalne nejednakosti, i gubitak privatnosti i sigurnosti ličnih podataka. Ovo su neke od glavnih tema dr Susie Alegre u njenoj knjizi Freedom to Think; Protecting a Fundamental Human Right in the Digital Age (Atlantic Books).
Dr Alegre vjeruje da su privatnost i zaštita ličnih podataka osnovna ljudska prava, a ova knjiga nas kroz 14 poglavlja vodi na putovanje kroz istoriju ljudskih prava, a u vezi sa slobodom mišljenja, sve do sadašnjeg trenutka.
Autorka ima odlične kvalifikacije da se bavi ovom temom - advokat je za međunarodna ljudska prava, i stručnjak u oblasti ljudskih prava i tehnologije, posebno u vezi sa novom primenom prava na slobodu mišljenja u digitalnom kontekstu.
Tehnološki prasak
Dr Alegre kaže da je temom počela ozbiljnije da se bavi zbog Bregzita i njegovog procesa tokom kojeg je imala lažni osjećaj sigurnosti zbog algoritama koji su joj ‘dokazivali’ da će preovladati glasovi koji su željeli ostanak u EU. Ona napominje da su sve vijesti i ankete kojima je bila izložena u tom periodu, kao i njeni prijatelji na mrežama, ukazivali na taj ishod. Rezultati su joj uzdrmali poimanje realnosti i razumjevanje manipulacije mišljenja.
Ne dozvolite da vam se misli razjbeže poput leptira. Efekat leptira je pojam iz teorije haosa koji opisuje kako mali uzroci mogu dovesti do velikih i nepredvidivih posljedica. Ime dolazi od metafore da bi mahanje krila leptira u Brazilu moglo izazvati tornado u Teksasu, ilustrujući kako sitne promjene u početnim uslovima sistema mogu imati ogroman uticaj na njegov ishod | Depositphotos
Primjer manipulacije koji je obrađen u knjizi ne mora nužno da bude kroz propagandu da se nešto direktno nametene već, napominje autorka, to može da bude kroz jednostavno odvraćanje pažnje - da vam se misli i pažnja preusmjere sa važnih stvari na trivijalne ili potpuno drugačije od onih koje biste očekivali.
Autorka se osvrće i na sam početak interneta i kako se njegov uticaj na nas nije desio iznenada kao veliki prasak, već se godinama uvlačio u svaku poru naše egzistencije, pa smo se sa njim suživljavali kao sa vazduhom koji dišemo, a kada smo shvatili da on može da ima i loše posljedice po nas već je bilo prekasno.
Naši stavovi, mišljenja, pa čak i kako se osjećamo su generalno krojeni i oblikovani okolinom i ljudima sa kojima smo okruženi, smatra ona. Uticaj društvenih mreža je to uzdigao na mnogo viši nivo gdje nevidljivi algoritmi oblikuju novu stvarnost, a da toga nismo ni svjesni, niti to dovoljno često preispitujemo ili o tome diskutujemo. Pod maskom praktičnosti tehnologija je normalizovala ideju da se naši životi mogu prodavati i manupulisati, a autorka nas i dodatno upozorava da je kroz istoriju uvijek postojala želja ljudi da kontrolišu misli drugih.
Izazovi mentalnog zdravlja u digitalnom dobu
Digitalna era donosi sa sobom razne izazove kada je mentalno zdravlje u pitanju. Mnogi od tih izazova su produkt specifičnih fenomena i trendova koji su nastali sa pojavom interneta i društvenih mreža.
Psiholog, prof. dr Žarko Trebješanin mi je ukazao na svoju studiju koja sagledava neprimjereno korišćenje digitalne tehnologije, kao i rizike i neželjene uticaje na emocionalni i socijalni razvoj djece i mladih iako to može da se primjeni na sve uzraste.
Profesor ukazuje da kritika nove tehnologije nije kritika njenih realnih moći i dometa koji su impresivni, nego je kritika nas, ljudi, koji tražimo od nje više nego što ona realno može da pruži. Osim toga, umjesto da kompujuteri rade za nas, šta mi hoćemo, mi radimo za njih, ono što njihovi programeri žele. Oni nas čine stalno privezanim i uposlenim da nešto na njima radimo - gledamo poruke, slike, vijesti, lajkujemo, komentarišemo, itd.
Sloboda mišljenja uključuje pravo na promjenu i razvoj. Šta o tome misli AI? | Depositphotos
Tu je važno razumjeti i generacijski jaz onih koji su rođeni prije i onih koji su rođeni tokom, tačnije, nakon digitalne ere jer se te dvije grupe ne razlikuju samo po shvatanju svijeta već i po svojim mozgovima. Profesor Trebješanin je u tom smislu uočio da mladima nedostaje emocionalna, a starijima digitalna pismenost, što je teza kojoj je naklonjena i dr Alegre.
Delo dr Alegre je do sada osvojilo zapažena priznanja - izabrana je za jednu od najboljih knjiga 2022. godine od strane The Finacial Times i The Telgraph, a bila je i u užem izboru za nagradu Kraljevskog književnog društva Christopher Bland za 2023. godinu.
Oboje ukazuju da se tehnologija razvija takvom brzinom da zakonodavstvo se bori i praktično juri da obezbijedi norme zaštite kako za pojedince tako i za društvo. Nalazimo se na prekretnici tehnološke revolucije gdje, ako se više ljudi ne obrazuje i informiše o rizicima ovog napretka, možemo otkriti da je naša sloboda mišljenja još više narušena.
Autorka se oprezno osvrće i na važnost saglasnosti, tj. pristanka, naročito u situacijama kada nismo svjesni kako će se naše informacije koje dijelimo iskoristiti, i kakve posljedice to može da ima na pojedince. Zato se kroz knjigu kao glavna tema prožima teza da sloboda mišljenja uključuje pravo na promjenu i razvoj, ali je pitanje koliko je to moguće uz konstantno uslovljavanje odnosno kondicioniranje naših navika?
Ovo nije uslovljeno mašinama. Ili jeste? | Depositphotos
Šta kaže statistika?
Bojazan je da smo sve bliži realnosti kada više nećemo biti u mogućnosti da sami rasuđujemo i preispitujemo situacije, već ćemo se oslanjati na razne aplikacije i programe i da će nam mašine nametati kako i o čemu da razmišljamo. Autorka ukazuje da je na nama da se suočimo sa tim i odlučimo kako ćemo se izboriti da ne postanemo u potpunosti zavisnici od interneta i uređaja (telefona, laptopova…). Međutim, problem nije samo zavisnost od uređaja već kako potencijalno ugrožavamo zdravlje - vrijeme provedeno na telefonu je povezano sa povećanim naprezanjem očiju, lošim snom, glavoboljama i većim rizikom od depresije i anksioznosti. Ali, kako?
Prošlogodišnje statistike ukazuju na zabrinjavajuće trendove - prosječna osoba provodi otprilike četiri do pet sati dnevno na pametnom telefonu, a neke studije ukazuju na korišćenje i preko pet sati. Mlađi korisnici često prijavljuju najveću upotrebu, ponekad i preko sedam sati dnevno. To je otprilike 17 odsto do 28 odsto nečijeg dana, pri čemu korisnici često proveravaju svoje uređaje čak 96 puta dnevno!
To znači da na godišnjem nivou provedemo 88 dana na svojim telefonima.
Postoji bojazan da naše osnovno ljudsko pravo da mislimo i razmišljamo može da se izgubi i da ako se to desi, možda nećemo moći da ga povratimo, upozorava Alegre, ali smatra da još uvijek nije kasno da preuzmemo kontrolu i promijenimo tok dešavanja kako bi iskoristili tehnologiju da oslobodimo, a ne da potčinimo svoje umove i mogućnost slobodnog rasuđivanja.
Prvi korak u tome bi mogao ova knjiga u kojoj smjela i radikalna, dr Alegre zaključuje da samo preoblikovanjem ljudskih prava za digitalno doba možemo zaštititi našu budućnost.
.webp){kind=icon}
