Već znamo da je covid drastično i nepovratno promijenio način na koji radimo, ali šta ako budućnost posla nije remote, već microshifting?
Tradicionalni poslovi podrazumijevali su da se radni dan vrti oko njih. Radili bismo (uglavnom) od 9 do 17, a zatim bismo ostatak dana imali za sebe, ali bi se i to često trošilo na put do kuće ili odmaranje od posla. Sada mnogi zaposleni dane provode drugačije - malo radeći, malo praveći pauzu, i tako do uvečer.
Taj trend zove se "microshifting" i on bi mogao biti budućnost posla - ili bar nekih poslova.
Uz generaciju Z, koja voli fleksibilnost u radu, ovaj trend mogao bi postati i nova stvarnost. Prema istraživanju provedenom 2023. u Srbiji, skoro 70 posto ispitanika preferira hibridni ili fleksibilni radni model u odnosu na remote ili rad iz kancelarije.
Psihoterapeutkinja Katarina Višić očekuje da će se ovaj trend razvijati i širiti kako mlađe generacije ulaze na tržište rada.
"Ljudi sve češće ističu potrebu za autonomijom, manjim nivoom stresa i većom ravnotežom između privatnog i profesionalnog života. Zanimljivo je da taj trend postoji i kod mladih: djeca i adolescenti, razmišljajući o budućim profesijama, jasno navode da ne žele tradicionalni model i da im je sloboda organizacije dana i života jedan od ključnih kriterija", kaže Višić.
Objašnjava da to posebno dolazi do izražaja u porodicama gdje su roditelji zbog posla bili odsutni, što je utjecalo na porodično funkcioniranje i zanemarivanje roditeljske uloge.
Šta je zapravo microshifting?
Poznat je i slučaj mediteranskih zemalja koji već imaju nešto slično - rade ujutru, naprave pauzu za siestu, ručak ili dremku popodne, a onda nastave raditi.
Microshifting je nešto slično - on podrazumijeva da posao podijelite na dijelove ili blokove i rasporedite rad onako kako vama odgovara kroz cio dan.
Posebno bi mogao odgovarati roditeljima s djecom, koji bi tako mogli raditi rano ujutru, podne posvetiti djetetu, a onda nastaviti raditi. Roditelji u istraživanjima često navode kako im je rigidna struktura posla problem jer ne mogu svoje obaveze uskladiti s obavezama djece, jer se oboje uglavnom dešava ujutru ili popodne. Mnogi poslovi ne nude fleksibilnost, što roditelje može opteretiti i emotivno i finansijski.
Također, mnogi ljudi su produktivniji uvečer i ne odgovara im standardna podjela dana. Mnogi vole da odu u teretanu u toku dana ili naprave dužu pauzu od one koju im dozvoljava zakon ili poslodavac.
Je li lakše na kauču nego u kancelariji? | Depositphotos
"Microshifting može biti izuzetno koristan za određene kategorije zaposlenih, naročito kada je riječ o balansu privatnog i poslovnog života", kaže Višić. Dodaje da postoje tri grupe zaposlenih kojima ovaj način rada posebno odgovara.
Prva grupa su zaposleni s povećanim porodičnim obavezama: roditelji s malom djecom, porodice s više djece, osobe koje brinu o oboljelom članu porodice ili oni koji rade više poslova. Za njih je microshifting često idealno rješenje, jer omogućava raspoređivanje energije i vremena tokom dana. U tim slučajevima fleksibilnost čak ima preventivni efekt na sagorijevanje koje može nastati na oba fronta - i privatnom i profesionalnom.
Drugu grupu čine zaposleni čiji bioritam ne odgovara standardnom radnom vremenu od 9 do 17. Kada imaju mogućnost da rade u skladu sa svojim unutrašnjim ritmom, oni su zadovoljniji, manje pod stresom i znatno efikasniji. Poslodavac, zauzvrat, dobija motiviranijeg i produktivnijeg zaposlenika.
Treća, sve brojnija grupa, jesu mlađi zaposleni koji visoko cijene slobodu, mobilnost i mogućnost da rade odakle žele. Važno im je da putuju, povremeno mijenjaju mjesto boravka i održavaju zdrav balans između privatnih i profesionalnih uloga. Za njih je microshifting često jedan od ključnih kriterija pri izboru poslodavca.
Ona zaključuje da sve ove kategorije pokazuju da microshifting ne samo da može biti dobar za zaposlene, već u mnogim slučajevima predstavlja optimalan model funkcioniranja.
Kod microshiftinga, poenta je u rezultatu, a ne u vremenu koje provedemo radeći, a Višić kaže da ni Srbija ne zaostaje u ovom trendu.
"Najbrže se usvaja u IT sektoru, kreativnim industrijama, marketingu, startup preduzećima i u svim profesijama koje mogu funkcionisati projektno. Sve više firmi uvodi mogućnost fleksibilnog radnog vremena ili rada u blokovima, gdje je fokus na rezultatu, a ne na striktnoj osmosatnoj prisutnosti", objašnjava.
Profesije koje nerijetko uključuju projekte adaptibilnije na trend microshiftinga | Depositphotos
Izazovi microshiftinga
Mnogo se govori o balansu posla i privatnog života, ali sada postavljamo pitanje: je li balans u striktnom odvajanju to dvoje ili u brisanju granica? Studije pokazuju da zaposleni bez razvijene samodiscipline ili jasne strukture radnog dana često ulaze u stanje stalne dostupnosti, što može povećati stres i profesionalno sagorijevanje.
Teško je i pratiti ko kada radi i kome se kada možete obratiti. Recimo, neke zemlje imaju i zakone koji propisuju da ne smijete slati zaposlenicima mailove van radnog vremena. Kako biste poslali mail ako ne znate kada neko radi?
Također, ne mogu svi microshiftati. Nisu ni svi poslovi, a ni svi ljudi dizajnirani za to. Nekome je teško održati strukturu ili pratiti plan, a drugi vole završiti posao i postaviti jasnu granicu da im počinje privatni život. Statistika pokazuje da je Srbija zemlja gdje svaki četvrti zaposleni radi više od 45 sati sedmično - pitanje je kako bi se za te zaposlene implementirao microshifting.
"Kao i svaka dobra praksa, i microshifting ima svoje potencijalno loše strane. U mojoj psihoterapijskoj praksi pokazalo se da ovaj model rada nije dobar za dvije kategorije zaposlenih: za osobe s lošim granicama i za one sklone odgađanju", objašnjava Višić.
Kako dodaje, kod prve grupe problem je što se radni dan praktično ne završava - umjesto boljeg balansa, oni ulaze u stanje stalne dostupnosti, što praktično znači da se posao provlači kroz cio dan.
"Loše granice često prati perfekcionizam, preuzimanje previše odgovornosti i tendencija ka mikromenadžmentu, što dodatno otežava održavanje zdravog ritma rada. To često vodi u profesionalno sagorijevanje, pojačanu anksioznost, depresivnost i probleme u partnerskom i porodičnom funkcioniranju", kaže psihoterapeut.
Ne odgovara ni osobama sklonim prokrastinaciji ili odgađanju obaveza - a vjerovatno svi znamo nekog takvog.
"Ovaj model podrazumijeva visok nivo autonomije u organizaciji radnog dana, a upravo je strukturiranje vremena ono sa čim se oni najviše bore: teško započinju aktivnosti ili ne uspijevaju istrajati dovoljno dugo da bi došli do cilja u predviđenom roku. Zbog toga često probijaju rokove, rade kampanjski i pod visokim stresom."
Naša sagovornica dodaje, ove osobe bolje funkcioniraju u strukturiranijim sistemima, gdje postoji jasna struktura, spoljašnja kontrola i vodstvo.
"U suprotnom, lako upadaju u začarani krug anksioznosti i krivice - čak i kada ne rade, troše veliku količinu psihičke energije na brigu o odgađanju i samookrivljavanje zbog neefikasnosti", ističe Višić.
Na kraju krajeva, iako microshifting mnogima može donijeti slobodu i bolji balans, zaključuje ona, postoji i realan rizik "brisanja granica" kod onih koji nemaju dovoljno samodiscipline ili jasnu strukturu u radu.
.webp){kind=icon}
