Novi standard luksuza u interijeru: Ručni rad cjenjeniji od brenda

Na tržištu koje je godinama luksuz poistovećivalo sa cijenom i prepoznatljivim dizajnerskim potpisom, vrijednosti se, izgleda, pomJeraju. U svijetu namještaja i enterijera, prestiž nije više isključivo u imenu brenda i raskošnim materijalima, već u autentičnosti, funkcionalnosti, održivosti i priči koju komad nosi. Barem je to poruka ovogodišnjeg Sajma namještaja i prateće Nedjelje dizajna u Milanu, globalnih barometara estetskih i industrijskih tendencija.

Brendovi koji su do juče igrali na kartu glamura, ove godine predstavili su kolekcije izrađene u malim serijama i sa naglaskom na zanatskoj izradi, prirodnim i recikliranim materijalima, kao i lokalnoj proizvodnji. Među upečatljivim primjerima bila je i nova kolekcija Armani/Casa, koja je snažan akcenat stavila na ručni rad i tkanine iscrtane rukom.

 

Armani Casa

Pogledaj galeriju

Armani Casa

Pogledaj galeriju

Armani Casa

Pogledaj galeriju

Armani Casa

Pogledaj galeriju

Armani Casa

Pogledaj galeriju

Armani Casa

Pogledaj galeriju

Armani Casa

Pogledaj galeriju

Armani Casa

Pogledaj galeriju

 

Kada vrijednost prevazilazi cijenu

"Luksuz definitivno ide u pravcu unikatnosti, odnosno autentičnosti", kaže za Bloomberg Adria arhitektica Vanja Bulić. "Sve više pažnje posvećuje se ne samo dizajnu, već i poreklu i kvalitetu materijala. Iz ere hiperkonzumerizma i uniformnosti okrećemo se ka jedinstvenim komadima iz manjih manufaktura – održivim, promišljenim i punim duha."

Arhitektica Vanja Bulić. Foto: Milica Babović

A cijena? "Cijena više nije presudna. Ljudi žele da investiraju u vrjiedan komad ne pitajući koliko košta."

Kako dalje naglašava naša sagovornica, umjesto hladnih, minimalističkih enterijera u neutralnim tonovima, sve češće se traže prostori koji odišu toplinom, udobnošću i autentičnošću. Fokus je na detaljima koji odražavaju energiju i životni stil stanara kako bi dom zaista postao mjesto opuštanja i uživanja. Personalizacija, takođe, postaje standard: "Komadi rađeni po mjeri sve više preovlađuju jer ostavljaju jači utisak, daju posebnu notu enterijeru, a govore dosta i o identitetu onoga ko tu živi", dodaje Bulić.

Detalji  tkanine koja se koristi za nameštaj iscrtani rukom, simbol je prestiža. Foto: Armani Casa

Vrijeme održivih izbora

Ova promjena perspektive dolazi u trenutku kada se industrija namještaja suočava sa ozbiljnim izazovima održivosti. Proizvodnja troši ogromne količine prirodnih resursa, dok je drvna industrija među pet najvećih uzročnika globalnog krčenja šuma. Pored toga, intenzivna upotreba hemikalija u obradi materijala dodatno opterećuje životnu sredinu.

Prognoze govore da će u periodu od 2025. do 2029.  industrija namještaja bilježiti rast prihoda od 15,76 odsto uz povećanje broja zaposlenih, što pokazuje da se radi o ogromnom sektoru koji mora da preuzme odgovornost. Zato održivi pristupi više nisu alternativa, već nužnost. "Došlo je do zasićenja potrošnim, instant rešenjima", kaže Bulić. "Klijenti žele da žive u prostoru koji ne narušava ravnotežu sa prirodom. I sama vjerujem da prirodni materijali - drvo, kamen, vuna - stvaraju osjećaj mira i prisnosti u prostoru."

U tom kontekstu, restauracija starih komada namještaja dobija novo značenje, i to ne samo kao nostalgični čin, već kao konkretan i važan doprinos cirkularnoj ekonomiji i savremenom shvatanju luksuza. Lejla Selimović, vlasnica radionice za restauraciju namještaja u Zenici, smatra da je upravo njen posao najbolji primjer primene cirkularnog modela u praksi.

"Cirkularna ekonomija se, pojednostavljeno, zasniva na principu: smanji - popravi - ponovo koristi -recikliraj. Restauracija i reparacija starog namještaja savršeno ilustruju tu logiku", kaže Selimović.

Lejla Selimović, vlasnica radionice za restauraciju nameštaja u Zenici, neretko 'spašava' komade sa puta ka otpadu. Foto: Una Kulenović

Komadi sa dušom prave razliku

Komadi koje obrađuje često dolaze iz podruma ili sa puta ka otpadu, a zahvaljujući restauraciji, dobijaju novu funkciju i estetsku vrijednost. U svom radu koristi i specijalne materijale, poput tkanina napravljenih od reciklirane ambalaže, zatvarajući tako krug održivosti. "Koraci su mali, ali kada pokažete kako može da izgleda fotelja koja je godinama stajala zaboravljena, otvarate prostor za veliku promjenu".

I dok neki klijenti i dalje očekuju "fabričku perfekciju" nakon restauracije, sve je više onih koji cijene autentičnost tragova vremena. "Upravo su nesavršenosti ono što daje šarm i priču jednom komadu namještaja", kaže Lejla. Sve češće, dodaje, ljudi žele da sačuvaju ne samo stvari, već i emocije koje su sa njima povezane jer ih baš ta lična dimenzija čini dragocijenim.

Ipak, svijest o vrijednosti ručnog rada na ovim prostorima još uvijek nije u potpunosti sazrela. "Često mi kažu da za taj novac mogu da kupe novu stolicu. Ali vrijeme, vještina i priča koju komad nosi - to je ono što restauraciju čini luksuzom."

Iako je Milanska nedjelja dizajna završena, poruka koja je poslata ostaće dugo aktuelna: luksuz budućnosti je tiši, svjesniji i održiviji. U vremenu kada se vrijednosti iznova definišu, a potrošnja sve češće doživljava kao teret, a ne kao statusni simbol, redefinisanje luksuza nameće se kao logičan i neizbježan odgovor. Uz estetiku, nove mjerne jedinice prestiža postaju funkcija i odgovornost, a ono što nosi trag ruke, autentičnost i priču - postaje istinski neprocijenjivo.