Muzej nesvakidašnjeg koncepta uskoro će posjetiti Beograd i dati priliku građanima Beograda da svoje priče o ljubavi i raskidima podijele s publikom u regionu, ali i širom svijeta. Radi se o zagrebačkom Muzeju prekinutih veza koji ima više od 3.500 hiljade predmeta i priča o prošlim vezama, ljubavi i povezivanju.
Beograđani će moći od ponedjeljka 13. maja do ponedjeljka 3. juna da donesu predmete koji imaju emotivno značenje za njih. Konkurs za prikupljanje predmeta raspisao je beogradski Kulturni centar Grad u koorganizaciji s Muzejom prekinutih veza, a izložba će se održati u Beogradu, u nekadašnjem restoranu "Peking" od 28. juna do 28. septembra 2024.
Uz to, sve donacije postaju dio zbirke Muzeja prekinutih veza i dobijaju priliku da budu dio trajne postavke u Muzeju u Zagrebu ili širom svijeta. Oni koji žele da doniraju predmete ne treba da brinu - oni će biti izloženi anonimno, ali treba da znaju i da neće moći da ih uzmu nazad.
Iako postoji samo jedan ovakav muzej, koji se nalazi u glavnom gradu Hrvatske, Muzej prekinutih veza često ima gostujuće izložbe. Već je jednom ranije posjetio Beograd, a predmete povezane s raskidima mogli ste da vidite širom svijeta - od Amerike, Kine, Južnoafričke Republike pa sve do Australije.
"Svaka gostujuća izložba je drugačija, sastoji se od dijela lokalnih priča i djela koji mi donosimo iz naše arhive koja sad sadrži više od 3.500 predmeta. Iz iskustva gostujućih izložbi možemo reći da nijedan grad nije isti, ponekad ni isti grad nije jednak nakon nekog vremena. U zavisnosti od toga šta ćemo dobiti u Beogradu, odlučićemo šta ćemo donijeti iz arhive. Ponekad priče znaju biti jako teške, pa se trudimo donijeti nešto optimističnije, ili budu mladenačke pa ih uparimo s nekim gdje ljudi imaju više životnog iskustva. Teško je reći da baš nešto tražimo, više volimo da nas iznenadi, a evo i nakon 18 godina s ovim projektom to se redovno događa", kaže za Bloomberg Adriju Dražen Grubišić, jedan od osnivača Muzeja prekinutih veza.
Sanja Bistricic/Muzej prekinutih veza
Prošli put je muzej gostovao u Beogradu prije 16 godina, a Grubišić komentariše da se sjeća da je publika reagovala "sjajno" i da su tako dobili neke priče i predmete koji su redovno bili izlagani širom svijeta ili završili u zagrebačkoj postavci.
Sada se ponovo otvara prilika za one koji žele da doniraju predmete i tako dobiju priliku da hiljadama ljudi ispričaju svoju priču. Muzej je prošle godine posjetilo više od 120.000 ljudi, a pored stalne zagrebačke postavke, on već 16 godina ima svjetske izložbene turneje.
Ana Opalić/Muzej prekinutih veza
"Muzej u Zagrebu je među najposjećenijim i ove godine se spremamo na novu postavku i preuređenje, a planova uvijek ima, samo zavisi koji se uspiju realizovati. Trenutno radimo na otvaranju ispostave na Tajlandu, koja će vjerovatno biti otvorena ove godine. Sarađujemo s nekim univerzitetima u Americi, s raznim institutima po svijetu, ali mali smo tim i nije lako stići sve što se želi", komentariše Grubišić.
Glavna misija muzeja je da ljude širom svijeta poveže kroz priče o ljubavi i gubitku i uspostavi vezu s publikom i zajednicom. Njihova zbirka predmeta s emotivnom vrijednošću i zbirke uspomena stalno rastu, a sve to prate anonimne priče.
Muzej je pun neobičnih predmeta - od sjekire, tablica, dredova, pegle i mnogih drugih predmeta koje je na prvu teško povezati s ljubavnom vezom. Ipak, kada pročitate njihove priče, kockice se sklope.
Nije kao što izgleda... Ispod površine se uvijek krije nešto više
Zašto je neko muzeju donirao fen ili pakovanje tableta za gastritis? Ljudi čuvaju najrazličitije predmete - od biološkog materijala za kloniranje osobe s kojom su bili, do broja dva koji ih podsjeća da su nekada nekome bili na drugom mjestu. Neko je sačuvao igračku psa svog bivšeg jer je taj pas "za sobom ostavljao više tragova nego on", do "glupog" frizbija koji je neko dobio kao poklon za dvije godine veze. Gomila interesantnih, srceparajućih, pa i nevjerovatnih priča krije se u ovom muzeju.
Donosimo samo neke od predmeta koji su dio kolekcije Muzeja prekinutih veza, a za više priča možete čitati u Zagrebu ili Beogradu.
1. Prust
Ove pohabane, pijeskom uprljane knjige su simbol duge ljubavne veze koja je nedavno okončana. Ubrzo nakon što sam se oženio, postali smo zavisni od čitanja Prusta - čitao sam joj roman naglas, posebno kada smo bili na odmoru. Najveći dio čitali smo tokom ljeta na ostrvu Tavira u Algarveu, gdje smo stalno išli - izašli bismo na izolovani dio pijeska, izgradili sklonište od drveta, bambusa i svilenih saronga i izgubili se u hipnotišućoj prozi, dok se u pozadini čuo jednolični urlik atlantskih talasa. I dalje mislim da je to najbolji način da uživate u Prustu - da uđete u glavu pripovjedača i osjetite kako se njegove opsesije vrte u krug, i da dobijete urnebesnu komediju od knjige gdje se smijete na sav glas - iako to nije baš praktično, jer vam je potreban veći dio decenije da pročitate sve! Zvuči kao neka čudna, štreberska navika, ali to se razvijalo postepeno, a nekih ljeta se činilo kao da smo u nekoj vrsti ljubavnog trougla, gdje je Prust smiješna, neurotična treća strana, briljantna u raspredanju na temu ljubavi - mada ga je seks uvijek zaobilazio. Možda je i simbolično što, za razliku od Prusta, nikada nismo stigli do kraja – posljednjih oko 200 stranica nikada nismo pročitali, a one stoje u koverti, iscijepane iz posljednjeg toma da bi nam prtljag bio lakši.
Izvor teksta: Muzej prekinutih veza
Prevod: Hana Stevović
2. Medenjak

"Upoznali smo se usred Oktoberfesta. Ja sam iz Amerike i bavim se diplomatijom, on je momak iz Liverpoola koji radi u finansijama u Londonu. Lako smo se povezali i ispalili smo naše prijatelje da neko vrijeme provedemo sami. Čim smo izašli iz biergarten šatora počeli smo da se smijemo kao djeca, otišli smo da se vozimo, igrali smo, pjevali i stvarno smo se povezali. Nisam željela vezu na daljinu. Ali poslije mnogo ubjeđivanja sam popustila i razmijenili smo kontakte. Nekoliko dana kasnije dobila sam poruku: "Stephanie, teško mi je da ti ovo kažem, pošto si ti sjajna djevojka, ali možemo li da batalimo ovo 'prijateljstvo', molim te? Istina je da sam vjeren i imam dvoje djece i da prolazim kroz malo težak period, ali znam duboko u srcu da je volim i da želim da se potrudim oko toga, a imati dobru singl 'drugaricu' samo će otežati stvari u mojoj glavi. Hvala ti puno na lijepo provedenom vremenu, zauvijek ću ga pamtiti, nemoj me zvati telefonom i nemoj mi slati poruke jer se bojim da bi to samo izazvalo probleme. Imaj divan život. P."
Izvor teksta: Muzej prekinutih veza
Prevod: Hana Stevović
3. Sjekira

Ona je bila prva žena koju sam pustila da se useli kod mene. Svi moji prijatelji su mislili da moram da naučim da se otvorim ljudima. Nekoliko mjeseci nakon što se uselila, rečeno mi je da treba da otputujem u SAD. Nije mogla da pođe sa mnom. Na aerodromu smo se oprostile u suzama, a ona me je uvjeravala da neće moći da preživi tri nedjelje bez mene. Vratila sam se poslije tri nedjelje, a ona je rekla: "Zaljubila sam se u nekog drugog. Znam je samo četiri dana, ali znam da ona može da mi pruži sve što ti ne možeš." Bila sam šokirana i pitala sam je za njene planove u vezi s našim zajedničkim životom. Sutradan još nije imala odgovor, pa sam je izbacila. Odmah je otišla na odmor sa svojom novom djevojkom, dok je njen namještaj ostao kod mene. Nisam znala šta da radim sa svojim bijesom, pa sam na kraju kupila ovu sjekiru u Karštatu da izbacim frustraciju iz sebe i da joj pokažem bar mali osjećaj gubitka – koji očigledno nije imala nakon našeg raskida. Tokom 14 dana njenog odmora, svaki dan sam sjekirom cijepala po jedan komad njenog namještaja. Čuvala sam ostatke kao izraz svog unutrašnjeg stanja. Kako se njena soba punila isjeckanim namještajem koji je počinjao da oslikava moju dušu, ja sam se osjećala sve bolje. Dvije nedjelje nakon što je otišla, vratila se po namještaj. Bio je uredno poredan na male gomile. Pokupila je to smeće i napustila moj stan zauvijek. Sjekiru sam pretvorila u terapijski instrument.
Izvor: Muzej prekinutih veza
Prevod: Hana Stevović