Supružnici s Pelješca prije deset godina su se upustili u avanturu proizvodnje zanatskog sladoleda. Danas su Marija Antunović i Ivan Borac predvodnici zanatskog sladoleda i idejni začetnici prvoklasnog, ručno rađenog sladoleda u Hrvatskoj čiju su kvalitetu prepoznali brojni turisti, među njima i Slovenci koji će od ovog tjedna moći kupiti njihove proizvode i na policama svojih dućana.
Njihovi sladoledi posebni su po tome što se za njihovu proizvodnju koriste samo vrhunski sastojci, pomno odabrani od lokalnih proizvođača, bez aditiva, umjetnih dodataka ili konzervansa. Kako kažu, svaki zalogaj tog ručno rađenog sladoleda donosi puninu okusa i djelić doživljaja otočke tradicije.
Premda Antunović dolazi iz obitelji s dugom tradicijom slastičarstva, proizvodnja sladoleda im je bila nepoznanica. Jedan odlazak na odmor u Italiju promijenio je cijeli njihov svijet.
"Još prije deset godina, kada smo krenuli sa svojom slatkom pelješkom pričom, nismo znali puno o samom sladoledu kao proizvodu, osim krajnjeg okusa koji želimo postići i emocije koju tim okusom želimo probuditi. Provodili smo dane na zidiću otočke rive i zamišljali staru kamenu kuću uz more i ljude u njoj kako uživaju u našem sladoledu. Zaljubili smo se u izvornost, kremoznost i intenzitet okusa talijanskog gelata koji do tada nisu imali prilike kušali nigdje u Hrvatskoj i htjeli smo upravo takav donijeti na naš otok. Par mjeseci neprospavanih noći kasnije, pokrenuli smo proizvodnju svog vlastitog sladoleda. Danas je ta kamena kuća dom našeg sladoleda i zove se Croccantino", izjavila je Antunović.
Vjera u sebe i svoj rad
Njihova misija bila je raditi sladoled u potpunosti fokusiran na okus i kvalitetne sastojke, baš kako su učili od predvodnika slastičarstva u ovom dijelu Europe. Upravo zbog takvog pristupa proizvodnji sladoleda, njihov poduzetnički put bio je prepun izazova.
Antunović se prisjetila prvog predstavljanja njihovog sladoleda pred 30-ak vlasnika sladoledarnica u Hrvatskoj. Kao najmlađi sudionici, bili su puni entuzijazma iako ih je mučio strah od poslovnog svijeta. Unatoč tome što su njihovi poslovni rezultati i reakcije kupaca bili pozitivni, svi s kojima su razgovarali predvidjeli su im propast. No odlučili su vjerovati u sebe i svoj rad te su na kraju uspjeli, a na takvu vrstu skupa više nikad nisu otišli.
Pokretanje brenda i otvaranje slastičarnice 2014. godine temeljili su na dugogodišnjem obiteljskom obrtu koji posluje još od 1995. godine. Croccantino su podignuli i osnovali kombinacijom kredita, lizinga i vlastitih sredstava iz redovitog poslovanja, a danas na isti način financiraju nove projekte.
Već u prvoj godini poslovanja udvostručili su prihode koje je obiteljski obrt ostvarivao na godišnjoj razini. "Danas nakon gotovo deset godina rada mogu s ponosom reći kako su nam naše dvije proizvodnje, četiri slastičarnice, dućan u Zagrebu i proizvodi na policama diljem Hrvatske osigurali prihod četiri puta veći od početnog godišnjeg prihoda. No budući da smo u fazi razvoja, gotovo sva sredstva ponovno vraćamo u proizvodnju, kontinuiramo ulažemo u proizvodne procese i rast poslovanja", objašnjava Antunović za Bloomberg Adriju.
Ističe da takva ulaganja podrazumijevaju iznimno visoke investicije, a najčešći izazov s kojim se susreću odnosi se na učinkovito balansiranje ulaganja u istraživanje, razvoj i inovacije te održavanje financijske stabilnosti. "Svake godine, malo po malo, rastemo. Iznimka je bila 2020. godina kada smo u isto vrijeme morali premostiti tri velika izazova – koronu, preseljenje u novu proizvodnju te odluku o napuštanju 90 posto veleprodajnog tržišta koje smo gradili od 1995. godine. Isto tako, financijski iznimno zahtjevna bila nam je i 2022. godina radi ulaganja u novi proizvodni pogon u Zagrebu", dodaje Antunović.
Na sastojcima se ne štedi
Priprema artizanskog sladoleda zahtijeva pažljiv odabir kvalitetnih sastojaka poput svježeg voća, bilja i punomasnog mlijeka. Croccantino se ističe po tome što prilikom proizvodnje sladoleda ne koristi konzervanse, osiguravajući autentičnost okusa. Njihova ponuda obuhvaća nekonvencionalne okuse poput rogača s čokoladom, limuna s cvijetom kadulje te orasnice, tradicionalnog kolačića od bjelanjaka i oraha.
"Nit vodilja koja nas prati sve ove godine i na kojoj smo izgradili cijelu našu priču temelji se na riječima jednog talijanskog tehnologa gelateria: 'Početak uštede na kvaliteti sirovina u proizvodnji sladoleda predstavlja početak kraja gelaterie", rekao je Ivan Borac.
Iako se fokusiraju na sastojke lokalnog porijekla, neke sastojke uvoze. Primjerice, koriste certificirani pijemontski lješnjak i sicilijansku pistaciju koju ne mogu dobiti u Hrvatskoj. Iako u teoriju tu sirovinu mogu nabavljati kod nas, čak i po nižoj cijeni, kažu da nisu kvalitetni koliko zahtijevaju. Također, kroz godine su osjetili rast cijena sirovina.
"Varijacije u cijenama su 2022. godine bile iznimno velike. Za neke sirovine, ulazne cijene su se znale mijenjati i rasti iz mjeseca u mjesec. Danas je tržište nešto stabilnije. S ovim izazovom se nastojimo izboriti odabirom dobavljača s kojima imamo dugoročnu suradnju i koji nam mogu osigurati stabilnije cijene. U trenutku kada se cijene sirovina u toj mjeri povećaju da mogu narušiti naš trenutni cjenovni razred, primorani smo povećati cijene kako bismo osigurali stabilnost poslovanja definiranu proizvodnom maržom ispod koje ne možemo ići", ističe Antunović te dodaje da su svjesni da je njihov proizvod u premium kategoriji cijene koja nije prihvatljiva za svakoga, no iskustvo im pokazuje da su našli svoje tržište i ono njih.
"Artizanski proizvođač sebi nikada neće dozvoliti da na račun jeftinije sirovine, većeg prinosa ili profita ugrozi kvalitetu svog proizvoda, a kvaliteta je temelj našeg postojanja", tvrdi Antunović koja sa suprugom podržava različite učeničke i studentske projekte, zapošljava mladi kadar bez iskustva i potiče mlade na pokretanje vlastitih projekata.
Sudjelovanje u projektu Startaj Hrvatska otvorilo im je vrata brojnih domova diljem Lijepe Naše, ali taj će period pamtiti i kao jedan od najvećih izazova. Naime, morali su ručno proizvesti 11 tisuća čašica sladoleda za prvu narudžbu Spara, odnosno 4,5 tona sladoleda. Radili su po 18 sati dnevno, a iako su detaljno isplanirali cijeli proces proizvodnje, bilo je iznenađujuće prijeći s proizvodnje od tri do 16 kilograma sladoleda dnevno na 220 kilograma jednog okusa u jednom danu.
"Razina odgovornosti prema proizvodnji i stres zbog velikog obujma rada svakodnevno su bili prisutni. Kroz taj proces, osjetila sam najveći osobni rast. Danas je proizvodnja znatno usklađenija i učinkovitija zahvaljujući upravo tom iskustvu", kaže nam Antunović, a upravo su zahvaljujući tom projektu otvorili slovensko tržište.
Slatki planovi za budućnost
Iako su Marija i Ivan akademski obrazovani ekonomisti, nisu provodili detaljne ekonomske analize prilikom odabira tržišta za proširenje svog brenda. Umjesto toga odlučili su svoje proizvode tijekom cijele godine ponuditi ljudima koji čine čak trećinu turista na otoku Pelješcu – Slovencima. Tako će već ovog tjedna četiri okusa sladoleda Croccantino biti dostupna na policama diljem Slovenije.
"Iznimno sam zahvalan što nas ljudi odabiru zbog kvalitete i želje da podrže malog poduzetnika. Otvaranje novog tržišta za mene nije samo poslovna odluka, već i prilika da pronesemo svijetom djelić Hrvatske", kaže Borac dok Antunović dodaje da im je cilj jednog dana svojim sladoledima osvojiti svijet.
"Croccantino sladoled u budućnosti vidimo u što više domova diljem svijeta. Želimo da Croccantino postane dio života ljudi, sinonim za užitak u trenutku, bez obzira gdje se nalazili. U svemu tome, odlučili smo ići korak po korak, uživati u stvaranju i izvornim obiteljskim vrijednostima. Nismo opterećeni brzinom postizanja našeg cilja već se vodimo životnom i poslovnom intuicijom. Vjerujem da će nas ona, malo po malo, sve češće voditi izvan granica Hrvatske", rekla je za kraj.