Na dinama Tróije, vjetrovitog poluotoka južno od Lisabona, Julian Hoenig isprobava svoj najnoviji izum. Iskusni dizajner tvrtke Apple Inc., koji je radio pod vodstvom Stevea Jobsa i Jonyja Ivea te sudjelovao u razvoju Apple Watcha i uređaja za proširenu stvarnost Vision Pro, ima dugu povijest redefiniranja čitavih kategorija proizvoda. Prije nego što je napustio Apple, Hoenig je bio jedan od voditelja sada ugašenog projekta razvoja Appleova automobila. Sada se vraća kako bi uzdrmao jedno sasvim drugačije tržište vozila: tržište vozila za golf.
Hoenigov Amble One primjer je uglađene suzdržanosti. Ovo vozilo otvorenog tipa ima sjedala presvučena kožom svijetlobež boje, nadstrešnicu izrađenu od platna namijenjenog za jahte i ugodno robusno držanje koje ga izdvaja od njegovih kockastih prethodnika. Pokazujući minimalističke kontrole na instrumentnoj ploči i upravljač presvučen plutom, Hoenig, koji je također bio vodeći dizajner u tvrtkama Audi i Lamborghini, prisjeća se kako je Amble One privlačio poglede dok su ga prevozili kroz grad: "Prolaznici su govorili: 'Stiže lunarno vozilo!'"
On i suosnivač Michael Tropper, koji je ranije dizajnirao kabine prve klase za British Airways, u tajnosti razvijaju ovaj projekt već tri godine. Osim što Amble One unapređuje vožnju do udaljenih rupa na golf-terenu, oni vide mnogo veću priliku na višemilijardskom tržištu takozvane "mobilnosti na kratkim relacijama" – odnosno vozila koja ispunjavaju prazninu između električnih bicikala i Tesle, a koja se, barem u SAD-u, nisu puno promijenila još od ere filma Ludi golf (Caddyshack). Zamislite luksuzna odmarališta, zatvorene stambene zajednice, prigradske oaze, a jednog dana i veće gradove. "Sigurno ću voziti dijete u školu u Ambleu", kaže Hoenig.
Tropper i Hoenig | Matilde Viegas/Bloomberg Businessweek
Električno vozilo homologirano za vožnju javnim cestama, s maksimalnom brzinom od oko 70 kilometara na sat i dometom od oko 100 kilometara, službeno je krenulo u pretprodaju krajem lipnja, dok tim tvrtke Amble SA povećava proizvodne kapacitete – iako će do njega biti teško doći. Tvrtka je započela prodaju privatnim hotelskim grupacijama koje kupuju ovo vozilo od 25.000 dolara u većim količinama, a proizvodni kapaciteti za 2027. godinu već su rasprodani.
Hoenig i Tropper upoznali su se na studiju dizajna u rodnoj Austriji devedesetih godina. Tropper je dobio posao u Ford Motor Co. studiju za napredni dizajn u Londonu, a kasnije je suosnovao agenciju ForPeople Ltd., čiji su klijenti, između ostalih, Herman Miller, InterContinental Hotels i kineski proizvođač električnih automobila Nio. Hoenig je otišao u Audi, gdje je na koncu vodio razvoj limuzine A4. Također je dizajnirao futuristički kupe RSQ, konceptni automobil korišten u znanstvenofantastičnom filmu Ja, robot (I, Robot). Na holivudskoj premijeri tog blockbustera, kaže da je "upoznao Toma Cruisea i pokazao mu fotografiju RSQ-a, a on je rekao: 'Cool design!'"
Tijekom rada u Lamborghiniju 2009. godine na konceptima za superautomobil Huracán, Hoenig je poslao svoj portfolio Jonyju Iveu, tadašnjem šefu dizajna u Appleu. Na njegovo iznenađenje, Appleov regruter pozvao ga je u sjedište tvrtke u Cupertinu, u Kaliforniji, nakon čega se pridružio Iveovom timu. Sljedeće četiri godine uglavnom je radio na Apple Watchu, nastojeći modernizirati ručni sat, a da pritom ne izgubi njegovu mehaničku bit, istodobno usvajajući Appleovo znanje o znanosti o materijalima i upravljanju lancima opskrbe. Na pitanje o svom sudjelovanju u Appleovu nikada predstavljenom automobilu, Hoenig se osmjehuje i kaže da o tome ne može govoriti, a zatim skreće razgovor na razlike između automobilskog i industrijskog dizajna.
Hoenig je napustio Apple nakon deset godina i preselio se iz Cupertina u Lisabon. Tijekom pandemije covida-19 dizajnirao je daske za surfanje kada mu je sljedeća velika ideja praktički pala pred noge. On i njegov prijatelj José António Uva provodili su vrijeme u parku sa svojim sinovima kada je Uva usput spomenuo koliko teško pronalazi kvalitetna vozila za golf. Uva, portugalski hotelijer, razvijao je Na Praia, kompleks na oko 400 hektara na poluotoku Tróia. Zbog ružnog izgleda postojećih modela nije se mogao natjerati da kupi 80 vozila potrebnih za prijevoz gostiju.
Uva, Roose i Delage | Matilde Viegas/Bloomberg Businessweek
Uva nije bio jedini. Njegovi kolege iz svijeta luksuznih odmarališta, poput onih iz serije Bijeli lotos (The White Lotus), mrzili su što moraju narušiti izgled svojih besprijekorno uređenih posjeda kičastim četverosjedima kakvi se mogu vidjeti u Disneyjevim turističkim kompleksima. Njihovo nezadovoljstvo nije se odnosilo samo na estetiku. Vozila za golf uglavnom su neudobna, sklona prevrtanju, često se kvare, a pritom nisu ni cjenovno povoljna (stoje od 15.000 do 40.000 dolara).
"Radila su se za travnate golf-terene, a ne za običan teren", kaže Uva, žaleći se da su hotelijeri prisiljeni "frankenštajnizirati" svoje flote kako bi ih održali u funkciji. "Na svakom njihovom imanju postoji neko skladište puno beskorisnih vozila za golf rastavljenih za rezervne dijelove."
Hoenig je počeo skicirati nove koncepte vozila za golf i brzo uključio svog starog prijatelja Troppera. Ono što je počelo kao zabavan projekt s Uvom ubrzo je preraslo u mnogo ambiciozniju ideju. Njih trojica shvatili su da se razne zajednice, osobito u SAD-u, oslanjaju na proizvode namijenjene potpuno drugačijoj upotrebi. "Tada nam je sinulo", kaže Hoenig. "Možemo izgraditi novu tvrtku za mobilnost, a ne samo bolja vozila za golf."
Priče o nastanku vozila za golf se razlikuju, ali uglavnom se smatra da su nastala prije gotovo jednog stoljeća kao pomagalo za osobe s invaliditetom, prije nego što su postala uobičajeno prijevozno sredstvo na golf-terenima. Reklame iz šezdesetih godina za modele poput Caddy Cara i Par Pacera obećavale su da će golferi ostati svježi do "19. rupe". Danas premium brendovi nude luksuzne dodatke poput multimedijskih ekrana, hladnjaka i držača za čaše od ugljičnih vlakana. Neke radionice čak prerađuju vozila tako da izgledaju kao umanjeni Hummer ili Rolls-Royce. "Kič", kaže Hoenig. "To je kao da Homer Simpson dizajnira svoj automobil."
Radeći iz Tropperova studija u Londonu 2023. godine, pokušali su eliminirati sve nagomilane dizajnerske kompromise iz prošlosti, a da pritom izbjegnu specifičnosti buggyja za dine i ATV vozila. Inspiraciju su pronašli u jednostavnim siluetama retro vozila, uključujući, kako Hoenig kaže, NASA-in "superkul" lunarni rover iz 1971. godine. Nakon što su najprije lijepili oblike na zid kako bi vizualizirali siluetu, prešli su na trodimenzionalni model izrađen od drva i kartona. Prednji i stražnji prostor za teret zamijenili su standardne pretince za sitnice i nosače za golf-palice. "Sastavili smo ga na najjednostavniji mogući način", kaže Tropper, koji je proveo bezbroj sati podešavajući "prostor za noge, visinu glave, kutove preglednosti te ulazak i izlazak iz vozila".
Bilo je potrebno još sedam mjeseci računalnog modeliranja i izrade fizičkih prototipova kako bi nastala funkcionalna verzija, koju su Hoenig, Tropper i Uva testirali tijekom probnih vožnji po kompleksu Na Praia 2024. godine. Kako bi se pripremili za masovnu proizvodnju prošle godine, angažirali su Françoisa-Xaviera Delagea, dugogodišnjeg glavnog inženjera u Renaultovim momčadima Formule 1. To može djelovati kao pretjerivanje za vozilo koje jedva prelazi ograničenje brzine u školskim zonama, ali inženjeri Formule 1 specijalizirani su za usklađivanje težine i troškova s iznimno složenim tehničkim pravilima tog sporta. Ispostavilo se da je upravo to idealno za ispunjavanje europskih i azijskih propisa za mala vozila namijenjena javnim cestama, koja zahtijevaju masu manju od oko 450 kilograma i širinu manju od 1,5 metara.
Pametni kompromisi bili su sastavni dio procesa razvoja. Delage se prisjeća žustrih rasprava o tome koliko čelika može ugraditi u aluminijsku šasiju kako bi smanjio troškove i mogu li ukloniti jednu poprečnu šipku ispod nadstrešnice radi uštede na težini. "Julian bi pitao: 'Zašto nam je potreban ovaj bočni retrovizor?' Pa zato što to propisi zahtijevaju", kaže Delage, prisjećajući se da bi Hoenig odmah predlagao moguća rješenja: možemo li ga pomaknuti? Može li biti kraći? Zašto se mora pomicati? Rezultat je vozilo svedeno na svega 150 dijelova.
Uva je u isto vrijeme koristio svoje kontakte među hotelijerima kako bi prikupio povratne informacije o prototipovima – i pronašao potencijalne kupce. Tvrtki Amble pridružio se Adrien Roose, koji je ranije vodio jednog belgijskog proizvođača električnih bicikala, kao izvršni direktor. Prikupili su investicije fondova Trucks VC iz San Francisca i 468 Capital iz Berlina, a očekuju da će postati profitabilni 2028. godine. Narudžbe hotela i odmarališta u prosjeku iznose oko 40 vozila, odnosno približno milijun dolara, kaže Roose, predviđajući da će gosti tih hotela s pet zvjezdica postati prirodna (i imućna) baza budućih kupaca pojedinačnih vozila.
Upravljač presvučen plutom | Matilde Viegas/Bloomberg Businessweek
Vožnja vozila po poluotoku Tróia | Matilde Viegas/Bloomberg Businessweek
Prednji i stražnji prostor za teret zamijenili su pretince za sitnice i nosače za golf-palice | Matilde Viegas/Bloomberg Businessweek
Zbog toga tim ovog startupa, koji broji 12 zaposlenih, već razmišlja o modelu Amble Two, namijenjenom urbanijim sredinama, s poluzatvorenom kabinom koja izgleda kao kombinacija Riviana i Land Rovera smanjenih na simpatične dimenzije. Taj je model još godinama daleko, ali ideja je da kupci izaberu Amble umjesto drugog automobila za kratke odlaske do trgovine ili obližnjeg restorana. Mali električni dvosjedi poput Citroëna Ami i Fiata Topolino doživjeli su veliki uspjeh u Europi upravo iz tog razloga, ali Roose kaže da su oni previše skučeni, dok su tradicionalna vozila za golf jednostavno – vozila za golf. U šali kaže da tržišni lider Club Car, čija se vrijednost procjenjuje na više od dvije milijarde dolara, "nije ulagao u istraživanje i razvoj još od, ne znam, Drugog svjetskog rata".
Vozilo je namijenjeno luksuznim odmaralištima uz ambiciju širenja i na gradsku upotrebu za kraće relacije, poput odvoženja djece u školu | Matilde Viegas/Bloomberg Businessweek
Iz tvrtke Club Car odgovaraju da njihovo višedesetljetno iskustvo i tržišna pozicija potvrđuju popularnost i dugotrajnost njihovih vozila, kao i da u svojim proizvodima teže pouzdanosti, a ne inovacijama.
Tijekom vožnje kroz Na Praia, Hoenig upravlja modelom Amble One, dok Tropper sjedi straga. Njihovo putovanje uspoređuje s onim što je nekadašnji Appleov rukovoditelj Tony Fadell, pionir iPoda, učinio u tvrtki Nest: prenošenjem dizajnerske filozofije iz Cupertina na zapostavljeni kućni termostat značajno je smanjena potrošnja energije. Hoenig smatra da bi Ambleovo novo promišljanje vozila za golf na sličan način moglo stvoriti novu kategoriju održivog prijevoza.
Zatim, praveći polukružno okretanje na nedovršenoj cesti, Hoenig primjećuje da još moraju promijeniti dimenzije kotača kako bi smanjili radijus okretanja. Kasnije razmišlja kako bi i korporativni kampusi mogli biti idealno okruženje za ovo futurističko vozilo, osobito neko mjesto sa sjedištem koje podsjeća na svemirski brod. "Volio bih da Amble bude u Apple Parku", kaže. "To bi bilo baš sjajno, zar ne?"