Kako bi rat s Iranom mogao završiti: između promjene režima, dogovora i dugog iscrpljivanja

Rat na Bliskom istoku se nastavlja. Izraelske i američke snage nastavljaju napadati ciljeve unutar Irana, dok Iran koristi dronove i rakete za napade na svoje susjede u Perzijskom zaljevu i druge zemlje u regiji. Nakon sedam dana rata, u napade je uključeno desetak zemalja.

Istovremeno se postavlja ključno pitanje: kako i kada će rat završiti. Rat se protekle sedmice prelio i na finansijska tržišta, s padom dionica diljem svijeta, porastom zabrinutosti zbog inflacije i cijenama nafte koje su dosegle dvogodišnji maksimum. Što se rat više odugovlači, to će više štete nanijeti globalnoj ekonomiji, posebno jer je Hormuški moreuz i dalje zatvoren, a opskrba naftom iz Perzijskog zaljeva prekinuta.

Pitanja ostaju neodgovorena budući da su razlozi SAD-a za ulazak u rat još uvijek nejasni. Do sada smo čuli oprečne izjave Bijele kuće, Pentagona i američkog Državnog tajništva, a ne postoji poznata teorija o pobjedi u Iranu.

Američki predsjednik Donald Trump izjavio je tokom vikenda da nema namjeru sklapati bilo kakav sporazum s Iranom te da će prihvatiti samo bezuvjetnu predaju. "Ne vidimo razloga za pregovore sa SAD-om", sažeo je iranski ministar vanjskih poslova Abas Arakči stav Teherana.

Promjena režima

Neki stručnjaci vjeruju da bi zamjena najvišeg čelnika nekim ko bi ugodio Trumpu mogla okončati američke i izraelske napade na Iran. Trump bi tako postigao scenarij sličan onome u Venezueli, gdje je svrgnutog Nicolása Madura zamijenila njegova potpredsjednica Delcy Rodriguez, koja je spremna sarađivati sa SAD-om.

Trump je tokom vikenda izjavio da će Sjedinjene Države, zajedno s Iranom, izabrati novog iranskog vođu nakon što je iranski vrhovni vođa Ali Hamenei ubijen u napadima koji su započeli rat. Ako bude zadovoljan sljedećim vođom i umoran od rata, možda će ga odlučiti okončati.

"Iako se nedavna iranska odmazda razlikuje po opsegu od događaja poput posljedica atentata na Kasema Soleimanija, stalni sukob sa SAD-om u punom opsegu ostaje strukturno skup za obje strane", objašnjava analitičar kompanije Triglav Investments Mahdi Saadi, misleći na američki atentat na zapovjednika elitne jedinice Kuds Iranske revolucionarne garde.

Saadi upozorava da srednjoročne prognoze najvjerovatnije ukazuju na kontrolirano nasljeđivanje unutar sistema, povećanu sigurnosnu orijentaciju upravljanja, selektivnu ekonomsku tehnokratizaciju i taktičko preusmjeravanje vanjske politike s ciljem smanjenja pritiska bez odustajanja od osnovne kontrole režima.

Trump je također prebacio dio odgovornosti za promjenu režima na iranski narod. Na početku rata pozvao ih je da preuzmu kontrolu nad svojim institucijama, što mu je omogućilo da kasnije izbjegne odgovornost ako režim preživi. No, kako kaže izreka koja je vrijedila i za intervencije SAD-a u Iraku i Afganistanu: ako nešto uništiš, moraš to i popraviti.

"Najrealističniji ishod za Iran nije transformacija ili kolaps, već prilagodba: Islamska Republika orijentiranija na sigurnost, koja je ekonomski pragmatičnija te ublažava neke od svojih vanjskih rubova, a istovremeno održava unutarnji kontinuitet moći", objašnjava analitičar Saadi.

Napadi u Iranu | Bloomberg Mercury

Pomanjkanje kapaciteta za nastavak rata i pritisak Zaljeva

Rat bi prerano mogla okončati i nestašica streljiva i naoružanja. Američke snage brzo troše dragocjeno streljivo, a pritom nemaju mogućnost odmah nadomjestiti svoje zalihe. Budući da i drugi saveznici SAD-a u Zaljevu hitno trebaju takvo streljivo za zračnu obranu, SAD bi mogao početi tražiti izlaz iz ovog konflikta ako se on oduži.

Američki Centar za strateške i međunarodne studije (CSIS) procijenio je da je prvih 100 sati rata koštalo SAD otprilike 3,7 milijardi dolara, što je otprilike 890 miliona dolara dnevno.

Važan aspekt rata je i pritisak zaljevskih država, saveznica SAD-a. Dužnosnici iz Ujedinjenih Arapskih Emirata i Katara navodno su u Washingtonu počeli lobirati za zaustavljanje rata, izvijestio je Bloomberg, što su neki drugi mediji opovrgnuli.

Rok Spruk s Ekonomskog fakulteta u Ljubljani kaže da postoji nekoliko mogućih puteva, pri čemu dvije krajnosti imaju najviše smisla: "Ili ustrajnost u eskalaciji niskog intenziteta, koja održava visoku premiju rizika i opterećuje globalnu ekonomiju, ili postupna deeskalacija, koja omogućava stabilnija očekivanja, više trgovine i niže troškove za sve."

"Za globalnu ekonomiju, najbolji ishod je onaj koji smanjuje sukobe, ograničava rizike u logistici i energetici te otvara prostor za ekonomsku i političku liberalizaciju. Ovo je okvir prema kojem ima smisla ići jer je u dugoročnom interesu regije, Evrope, a i globalne stabilnosti", objašnjava Spruk.

Druga je mogućnost da se SAD još dublje uključi u sukob, prelazeći s bombardiranja na kopnenu operaciju rušenja vlade. Većina analitičara smatra da je to malo vjerovatno jer Trump vjerovatno ne želi da njegov mandat bude obilježen "novom iračkom katastrofom". No to se ne može u potpunosti isključiti.

Također je moguće da će Trump, suočen s rastućim političkim i ekonomskim pritiskom i sve većim brojem američkih žrtava, jednostavno proglasiti pobjedu i povući se. Hameneijeva smrt i dodatna šteta na nuklearnim i raketnim postrojenjima mogli bi mu poslužiti kao dovoljno dobar izgovor za prekid rata.

To vjerovatno ne bi puno promijenilo na terenu, ali bi bilo u skladu s njegovim uobičajenim postupanjem, posebno ako bi se tržišta počela značajno mijenjati. Takav ishod vjerovatno bi razljutio njegovog saveznika, izraelskog premijera Benjamina Netanjahua.

"S vojnog gledišta, Trump bi 'uspjeh' mogao predstaviti kao mjerljivo slabljenje iranskog raketnog programa, neutralizaciju ključne protuzračne odbrane, smanjenje pomorskog rizika, provjerljivo ometanje nuklearnog programa i ograničen broj američkih žrtava. S druge strane, njegova bi se računica mogla promijeniti ako Washington zaključi da se dodatni učinci daljnjih napada smanjuju," za Bloomberg piše politologinja iz britanskog think-tanka RUSI - Burcu Özçelik.

Ustanci naroda

Politologinja Ozcelik navodi kako je moguć scenarij i jačanje lokalnih naoružanih grupa koje bi se protivile režimu. Nedavna izvješća pokazuju da CIA navodno pokušava uspostaviti veze s naoružanim kurdskim frakcijama uz zapadnu iransku granicu, uključujući i poticanje operacija protiv iranskih snaga sigurnosti.

"SAD je slične taktike koristio u Siriji. No, rizici takvog pristupa su veliki. Turska vjerovatno ne bi pozdravila mogućnost da se kurdska naoružanost još dublje ukorijeni u njenom neposrednom susjedstvu, osobito jer Ankara nastoji okrenuti povijesnu stranicu nakon što je PKK – kurdska militantna politička organizacija – 2025. godine, nakon desetljeća otpora, najavila razoružanje i raspuštanje", kaže Ozcelik.

Depositphotos

Čak i unutar Irana, povratni učinak ovog scenarija bio bi golem. Mnogi Iranci – kako pristaše režima, tako i opozicija – zamjerili bi američko-izraelskim nastojanjima da pripreme teren za federalizaciju ili rascjepkanost države, dodaje Ozcelik.

"Dugotrajna zamjeranja i nepovjerenje među tim manjinama vjerovatno će se dodatno pogoršati zbog posljedica rata, zajedno s ekonomskim poteškoćama, nestašicom goriva i nedostatkom osnovnih usluga. Čak i ako se većina Iranaca odlučno protivi raspadu svoje domovine, opasnost od napetosti između različitih grupa mogla bi povećati mogućnost postupne fragmentacije i stvaranja područja kojima se ne može upravljati," pojašnjava.

Ograničeni ishod

Puno je vjerovatnije da će rat završiti ograničenijim ishodom. Stručnjak Michael Koplow za američki Vox procjenjuje da će Trump vjerovatno odustati od maksimalističkih ciljeva i prihvatiti manje. Jedna je mogućnost dogovor po uzoru na Venezuelu, kojim bi SAD s novim iranskim vođom sklopio sporazum koji bi mogao predstaviti kao američku pobjedu.

Takav sporazum mogao bi uključivati naftne koncesije ili ograničenja iranskog nuklearnog programa i razvoja raketa. Ako bi Iran popustio na tim područjima, Trump bi mogao proglasiti da je silom postigao ono što diplomatija nije.

Američki predsjednik – iako je pod prijetnjom da na međuizborima u novembru izgubi Zastupnički dom u Kongresu – vjerovatno se neće kandidirati na predsjedničkim izborima 2028. godine. Stoga za njega negativan ishod rata ne znači političku smrt.

U intervjuu za Bloomberg, profesor sa Sveučilišta Princeton Bernard Haykel iznio je tri moguća scenarija za kraj rata. Prvi je opstanak režima i daljnje učvršćivanje njegove odlučnosti da bude revizionistička sila. "Drugo je rješenje slično onome u Venezueli: režim ostaje, ali se pojavljuje novo vodstvo koje je manje revolucionarno i spremno sklapati dogovore s Trumpovom administracijom. Ista vlada, ali reformirana."

"Treća mogućnost je pad režima. U tom slučaju moglo bi doći do građanskog rata. Iran je po etničkom sastavu samo oko 50 posto perzijskog stanovništva. Postoje i druge etničke skupine: Baludži, Kurdi, Azerbajdžanci, Arapi. Njih bi mogle naoružati vanjske snage. Rezultat bi mogla biti vrlo haotična i oslabljena centralna država. To bi bila katastrofa za Iran i za regiju. Iran je velika zemlja s izuzetno talentiranim stanovništvom. Ima ogromne rezerve nafte i plina. Rat u Iranu po uzoru na Libiju bio bi katastrofalan", smatra on.