Posljedice iranskog rata mogu se sa stanovišta energetskih tržišta uporediti s vožnjom rolerkosterom. Ubjedljiv primjer takve nepredvidivosti je ponašanje američkog predsjednika Donalda Trumpa, koji je prijetnju totalnim ratom protiv Irana najprije zamijenio primirjem, pa je nakon neuspjelih pregovora s iranskom delegacijom u Islamabadu u nedjelju neočekivano najavio američku blokadu Hormuškog moreuza. Kakvi su scenariji posljedica za Evropu?
SAD: Kratkoročni energetski bol za geostratešku pobjedu
Najvjerovatnije objašnjenje američke strategije, prema ocjenama analitičara, jeste da su kratkoročna negativna kretanja na finansijskim i energetskim tržištima neizbježna i prihvatljiva cijena za postizanje dugoročnih geopolitičkih ciljeva Washingtona.
"Pregovori su propali, ali su tržištima otkrili mnogo toga", ocjenjuje Terry Haines, analitičar agencije Pangaea Policy iz Washingtona. "SAD pokušava time da ostvari tri stvari. Najprije da pokaže da je spreman da ekonomski iscrpi Iran, čime će pokušati da pritisne energetski zavisnu i pokroviteljsku Kinu da prisili Teheran nazad za pregovarački sto i na kraju da ubijedi zalivske saveznice da Iranu daju ekonomske garancije u zamjenu za njegovo odustajanje od nuklearnih ambicija."
Ministar finansija Scott Bessent navodno je Trumpu u vezi s posljedicama zaoštravanja situacije rekao da su Azija i Evropa najranjivije zbog rastućih cijena energije, koje bi bile posljedica višenedjeljne blokade Irana, nezvanično izvještava WSJ.
Propali pregovori ukazuju na to da SAD u ostvarivanju svojih geostrateških ciljeva denuklearizacije Irana ne odustaje, štaviše, pritisak je, kao što je pokazao nedavni napad na ostrvo Harg, spreman da pojača, dodaje američki geopolitički analitičar.
Evropa je glavna žrtva ovog rata
Ekonomista Nouriel Roubini je rekao za Bloomberg da odlučno američko zaoštravanje situacije može prisiliti Teheran na predaju i završiti iranski rat, iako time SAD rizikuje još više cijene nafte.
"Dok osnovna pitanja, kao što su iranski nuklearni program i drugi regionalni konflikti, nisu riješena, svaka iskra će cijene brzo gurnuti preko 100 dolara po barelu ili još više", o geopolitičkim kalkulacijama aktera kaže analitičar kompanije Acex Tilen Šarlah.
Kao što je izvijestio Wall Street Journal, Bijela kuća je pri iscrpljivanju Irana svjesna glavne kolateralne žrtve svoje strategije - Evrope. Ministar finansija Scott Bessent navodno je Trumpu u vezi s posljedicama zaoštravanja situacije rekao da su Azija i Evropa najranjivije zbog rastućih cijena energije, koje bi bile posljedica višenedjeljne blokade Irana.
Rat u regionu bogatom naftom, koji visi nad svjetskim finansijskim tržištima, privredom i lancima snabdijevanja, prema procjenama stručnjaka, sa svojim posljedicama koje su počele akutno da se ispoljavaju u energetskoj krizi, sigurno će uticati na rast cijena u Evropi. Glavno pitanje je samo koliko će snažan biti taj uticaj i koliko će dugo trajati. Ako sudimo po istorijskim iskustvima, naročito po početku ukrajinskog rata, cjenovni pritisci bi mogli postati, slično kao 2022. godine, dugotrajni.
Cijene nafte su u međuvremenu u ponedjeljak na međunarodnim tržištima ponovo premašile 100 dolara po barelu. Skočili su i terminski ugovori za evropski gas, koji su u ponedjeljak bili viši i za 18 odsto, prije nego što su tokom dana malo pojeftinili. Posmatrači se pitaju da li će američka mornarica zaustaviti tankere koji plove pod kineskom zastavom, što bi regionalizovani konflikt globalizovalo. Prema tom scenariju, nafta može poskupjeti i iznad 150 dolara po barelu, navodi Bloomberg.
Kakve će biti posljedice po svjetsku ekonomiju?
Bloomberg Economics navodi tri scenarija posljedica u zavisnosti od dinamike rata.
1. scenario: rat se nastavlja manjim intenzitetom, pri čemu će prosječna cijena nafte u 2. kvartalu iznositi 105 dolara po barelu, a zatim će u četvrtom kvartalu pasti na 85 dolara. Svjetski BDP će, prema ovom scenariju, ojačati za 2,9 odsto, dok će inflacija krajem godine iznositi 4,2 odsto.
2. scenario: jačanje sukoba, Hormuški moreuz ostaje zatvoren više mjeseci. To bi izazvalo poskupljenje nafte na 170 dolara. Svjetski rast bi se usporio na 2,2 odsto, a inflacija bi iznosila 5,4 odsto.
3. scenario: trajno primirje ili pad Irana mogli bi dovesti do bržeg otvaranja prolaza i pada cijena nafte na nivo prije rata, pri čemu bi svjetski rast iznosio 3,1, a inflacija 3,7 odsto.
Oskudne evropske zalihe gasa
Ništa bolje ne izgleda situacija s prirodnim gasom, jer su se zalihe država EU zbog hladnije zime i veće potrošnje nakon sezone smanjile ispod višegodišnjeg prosjeka. Evropska skladišta gasa su popunjena oko 28 odsto, što je više od pet procentnih poena niže nego prije godinu dana.
Uz to, EU oko 12 odsto uvoza tečnog prirodnog gasa (TPG) kupuje od Katara. Iranski napad na katarski kompleks Ras Laffan, jedan od najvećih objekata za proizvodnju gasa na svijetu, smanjio je kapacitet za oko 17 odsto.
Za ovu godinu države članice imaju s Katarom sklopljene dugoročne ugovore u ukupnom obimu od oko 21,5 milijardi kubnih metara TPG-a, što je oko 250 TWh gasa, odnosno oko 6,4 odsto godišnje potražnje za gasom u EU. Ako bi katarska proizvodnja i izvoz TPG-a bili duže vrijeme ometeni, potrebe EU za kupovinom TPG-a na spot-tržištu mogle bi se povećati sa oko 40 na oko 62 milijarde kubnih metara godišnje.
Evropski komesar za energiju Dan Jorgensen pozvao je države EU da počnu na vrijeme da pune skladišta gasa, kako bi izbjegle pritisak na cijene na kraju sezone. "U poređenju sa 2022. godinom, mnogo smo bolje pripremljeni", rekao je. Međutim, naša izloženost nestabilnom svjetskom tržištu je jasna, zbog čega je neophodno da se za predstojeću zimu pripremimo na vrijeme i usklađeno. Što ranije punjenje skladišta omogućilo bi iskorištavanje dužeg perioda punjenja i veću prilagodljivost tržišnim uslovima, čime bi se ublažio pritisak na cijene i izbjegla ljetna gužva prije sljedeće sezone.
Kroz Hormuški moreuz protiče približno polovina svjetskih zaliha uree, đubriva na bazi azota i skoro trećina amonijaka. Kriza u Persijskom zalivu nije toliko kriza snabdijevanja koliko je cjenovna kriza, jer je glavnina energenata koje isporučuju zalivske države namijenjena azijskim kupcima. Ipak, prirodni gas i naftni derivati obezbjeđuju 45 odsto slovenačkih nacionalnih potreba za energijom. Potrošnju je teško smanjiti, jer ona obezbjeđuje funkcionisanje privrede.
Kod poskupljenja energenata ne radi se samo o reakcijama na zatvaranje Hormuškog prolaza, već su ona i posljedica napada SAD-a i Izraela na iransku energetsku infrastrukturu, kao i obrnuto - iranskih napada na energetske sektore zalivskih država. "Napadi na naftnu i gasnu infrastrukturu stvaraju veliku nepoznanicu, jer nije jasno koliko će trajati otklanjanje štete", upozoravaju u GZS-u.
Prema podacima analitičke kuće Rystad Energy, ukupni troškovi obnove oštećene infrastrukture u regionu, koja uključuje rafinerije, terminale za gorivo i postrojenja za gas, mogli bi da premaše 25 milijardi dolara. Prema navodima Međunarodnog instituta za strateške studije (IISS), do kraja marta 2026. godine zabilježeno je 48 napada na strateški važnim lokacijama na energetsku infrastrukturu u Zalivu, što uključuje i ključne logističke centre, kao što je luka Jebel u Dubaiju.
"Ako bude ugrožena bezbjednost iranskih luka u Persijskom i Omanskom zalivu, nijedna luka neće biti bezbjedna", navelo je rukovodstvo iranske vojske u izjavi povodom jučerašnje Trumpove blokade, a prema izvještaju iranske državne novinske agencije IRIB News. "Bezbjednost u lukama Persijskog i Omanskog zaliva je ili za sve, ili ni za koga."
Za objekte kao što je katarski Ras Laffan, procjene obnove oštećenih kapaciteta su pesimistične, jer bi potpuna obnova kapaciteta navodno trajala od tri do pet godina.
U međuvremenu, Iran za svoju oštećenu infrastrukturu predviđa brži oporavak. Iransko ministarstvo za naftu planira obnovu od 70 do 80 odsto predratnih kapaciteta rafinerija u roku od jednog do dva mjeseca. Zamjenik ministra Mohammad Sadeq Azimifar naveo je da bi rafinerija na ostrvu Lavan trebalo djelimično da počne s radom već za deset dana.
.webp){kind=icon}
