Još kada je prošlog ljeta predsjednik SAD-a Donald Trump doveo u Bijelu kuću predsjednika Azerbejdžana Ilhama Aliyeva i premijera Armenije Nikola Pashinyana da potpišu mirovni sporazum, Recep Tayyip Erdogan je krenuo u intenzivno promoviranje takozvanog Srednjeg koridora kao nove strateške tranzitne putanje za trgovinu energentima i robom između Evrope i Azije. To bi trebalo da bude alternativa koridorima koji idu preko i oko Arabijskog poluostrva ili preko Rusije. Rat u Iranu i blokada Hormuškog moreuza samo dodatno idu naruku ovim turskim geostrateškim ambicijama da Turska postane sigurno logističko čvorište na najkraćem trgovačkom putu od Pekinga do Londona.
Srednji koridor je željezničko-morska ruta duga 4.250 kilometara, koja ide od Kine, preko Kazahstana i Kaspijskog jezera do Azerbejdžana, odakle idu preko Gruzije ili preko Armenije do Turske, da bi potom iz turskih luka kod Istanbula i na Sredozemlju išla do Evrope morskim putem. Doduše, postoje i moguća tri kraka iz Crnog mora – jedan koji kroz Bosfor ide ka jugu Evrope, drugi koji Dunavom uzvodno ide Rumunijom, Srbijom i dalje sve do Njemačke i Francuske, a treći od ukrajinske luke u Odesi željezničkim putem kroz Ukrajinu do Poljske.
Svjetska banka je 2023. ocijenila Srednji koridor kao strateški važnu, ali strukturno ograničenu rutu, što Erdoganova Turska nastoji uveliko promijeniti, to jeste ukloniti sve prepreke i infrastrukturne i geopolitičke.
Američko-izraelsko bombardiranje Irana i iranska odmazda po metama na Arabijskom poluostrvu doveli su protekla dva mjeseca do toga da zvanična Ankara mnogo lakše privlači pažnju političkog vrha u Evropi i Americi da bi uspostavljanje Zangezurskog koridora od Azerbejdžana preko Armenije do Turske uz izgradnju iračko-turskog naftovoda moglo stvoriti Srednji koridor kao značajnu alternativu Hormuškom moreuzu, čija aktuelna vojna blokada ljulja svjetsku privredu.
Aktuelna kriza povećala je šansu da Erdogan za ovaj koridor dobije "zeleno svjetlo" od Trumpa, iako ta vremenski kraća trgovačka ruta zapravo ide u korist glavnom američkom konkurentu – Kini i njenom projektu "Pojas i put".
Trumpova ruta
Ambiciju da od Turske napravi globalno trgovinsko čvorište, kao alternativu tradicionalnim rutama kroz Rusiju, Iran, Crveno more i Zaljev, Erdogan je promovirao, prije svega, u Washington, nastojeći od Bijele kuće dobiti ne samo odobrenje, već od Srednjeg koridora napraviti američki projekt, pa i profit za američke kompanije. I čini se da je u tome dijelom uspio još krajem prošle i početkom ove godine, kada je Trumpova administracija pristala da proširenje Srednjeg koridora postane američki projekt u okviru Trumpovog nastojanja da postigne konačni mirovni sporazum između Armenije i Azerbejdžana.
Minulog februara samo nekoliko sedmica prije početka sukoba u Iranu i oko njega, u Bijeloj kući je uz veliku pompu objavljen konkretan plan izgradnje "Trumpove rute za međunarodni mir i prosperitet" (TRIPP), to jeste drumske i željezničke veze između Turske i Azerbejdžana koju sponzoriraju SAD, a koja prolazi kroz Armeniju, dodajući potrebne kapacitete postojećoj ruti Srednjeg koridora kroz Gruziju.
Bloomberg
Iako će Amerika investirati u Armeniju, njihovog višedecenijskog rivala, Turska i Azerbejdžan s odobravanjem gledaju na TRIPP, pa su već započeli izgradnju i proširenje željezničkih i drumskih ruta ka Armeniji duž Zangezurskog koridora.
"Znamo da će 76 posto kompanija (koje će biti angažirane na TRIPP-u) pripadati SAD-u, a 24 posto Armeniji, tokom prvih 49 godina, a zatim će biti još 49 godina. Drugim riječima, ovaj format će biti funkcionalan jedan vijek", izjavio je azerbejdžanski predsjednik na ovogodišnjoj Minhenskoj konferenciji o sigurnosti, ističući koristi od ulaganja u ovaj koridor.
Turske građevinske kompanije, poput kompanije "Kalyon", već su započele radove na azerbejdžanskoj strani, kao i proširenja željezničke pruge u Turskoj za 224 kilometra, što je poduhvat vrijedan 2,4 milijarde eura. Istovremeno, Turska je najavila da će, kada se postigne konačni mirovni sporazum, ponovo otvoriti svoju granicu ka Armeniji, koja je više od tri decenije zatvorena.
"Ako bude završen, obim trgovine Srednjim koridorom, koji se utrostručio između 2021. i 2025. godine, mogao bi porasti s pet miliona tona godišnje na 20 miliona", kaže bivši turski premijer Binali Yildrim, koji je sada uključen u promociju turskih trgovinskih puteva. "Trgovina između Evrope i Azije iznosi oko tri biliona dolara godišnje, a 90 posto ide morem pri čemu najkraće (morsko) putovanje traje oko 40 dana. Nasuprot tome, Srednjim koridorom može trajati od 12 do 15 dana."
Konkurencija koridora
Zbog zategnutosti na južnom Kavkazu, Srednji koridor nije bio toliko popularan kao tradicionalne rute – Sjeverni koridor kroz Rusiju, kao i pomorske rute kroz Hormuški moreuz i Zaljev, kao i ruta kroz Crveno more i Suecki kanal.
Kina i Rusija nastoje uspostaviti i Sjevernomorski koridor, koji ide od kineskih luka uz sjevernu obalu Rusije do Evrope i Amerike. Nasuprot tome, Zapad nastoji razviti Indijsko-bliskoistočno-evropski koridor (IMEC), koji bi povezivao Indiju s Evropom, preko Ujedinjenih Arapskih Emirata, Saudijske Arabije i Izraela, potpuno zaobilazeći Tursku i služeći kao alternativa kineskoj inicijativi "Pojas i put".
Bloomberg
Zapad smatra da će IMEC ubrzati i pojeftiniti transport robe u odnosu na koridor kroz Suecki kanal, smanjujući vrijeme tranzita za 40 posto. Nasuprot toj ideji, Srednji koridor je na Zapadu bio uglavnom sagledavan ili kao dio kineskog "Pojasa i puta" ili kao ruta s previše komplikacija, poput sporih prelazaka trajektom preko Kaspijskog jezera, neujednačene željezničke infrastrukture s različitim kolosijecima i složenih carinskih procedura preko više granica.
Međutim, rat s Iranom, kao i rat u Ukrajini i sankcije protiv Rusije doveli su u pitanje održivost i sigurnost tradicionalnih ruta, što zbog ratnih dejstava, što zbog sankcija.
"Turska se ističe kao ostrvo stabilnosti i sigurno utočište", rekao je Erdogan prošle sedmice na Antalya Diplomacy Forumu, na kojem se Turska nastoji diplomatski povezati s partnerima i predstaviti svoje geostrateške interese. "Počele su diskusije o sigurnijim alternativama za rute prenosa energenata. Čvrsto vjerujemo da će ova globalna kriza otvoriti nova vrata za našu zemlju."
I briselski zvaničnici djeluju zainteresirano, pa je komesarka za proširenje EU Marta Kos opisala Tursku kao "ključnog partnera", a proširenje Srednjeg koridora "prekretnicom".
Bloomberg
Osim proširenja Srednjeg koridora, zvanična Ankara zajedno s Bagdadom radi i promovira takozvani Razvojni put, to jeste drumsko-željezničku mrežu koja bi povezala Perzijski zaljev s Evropom preko Iraka i Turske, zaobilazeći pomorske uske tačke poput Hormuškog moreuza i Sueckog kanala. Da se o Turskoj kao alternativnoj trasi za diverzifikaciju energetskih puteva uveliko razmišlja, svjedoči i izjava izvršnog direktora Međunarodne agencije za energetiku Fatiha Birola, koji je predložio izgradnju novog naftovoda koji bi povezivao iračka naftna polja u Basri s turskim naftnim terminalom u Džejhanu na obali Sredozemlja, kako bi se ravnoteža pomjerila s Hormuškog moreuza.
"Vjerujem da bi cjevovod Basra-Džejhan mogao biti izuzetno atraktivan i veoma važan projekt i za Irak i za Tursku, kao i za regionalnu sigurnost snabdijevanja – posebno iz perspektive Evrope", rekao je Birol u intervjuu za turski list "Hurriyet", ističući da je novi naftovod "neophodnost za Irak, prilika za Tursku, kao i velika prilika za Evropu u pogledu sigurnosti snabdijevanja", budući da se prilikom izvoza nafte Irak oslanja na Hormuz. "Mislim da bi ovo trebalo smatrati strateškim projektom… Također vjerujem da se problem finansiranja može prevazići. Sada je pravo vrijeme."
Ruski i grčki interesi ugroženi
Da je Turska odlučna da iskoristi ovaj geopolitički trenutak, svjedoči ne samo insistiranje na Srednjem koridoru i povezivanju s Irakom, već i nedavno sklopljen sporazum sa Sirijom i Jordanom o željezničkim mrežama i autoputevima sa ciljem da na kraju stvore kontinuirani koridor između južne Evrope i Perzijskog zaljeva.
Geopolitički ulozi su veliki, a Srednjem koridoru je najveća konkurencija zapravo IMEC, koji je zbog rata između Izraela i Hamasa praktično stavljen na čekanje, iako SAD podržava izgradnju željezničkih veza preko Arabijskog poluostrva do Izraela.
Erdogan se prije dvije i po godine otvoreno usprotivio planovima o IMEC-u jer zaobilazi Tursku, istaknuvši da "nema koridora bez Turske".
"Turska je važna proizvodna i trgovinska baza. Najpogodnija linija za saobraćaj od istoka ka zapadu mora proći kroz Tursku", istakao je tada turski predsjednik na samitu G20 u Indiji, gdje su memorandum o Ekonomskom koridoru Indija-Bliski istok-Evropa potpisali lideri EU, Indije, Saudijske Arabije, UAE, SAD i drugi partneri iz G20.
Iako je investicijska banka JPMorgan u nedavnom izvještaju opisala Srednji koridor kao rutu "koja je svima potrebna, ali malo ko bira da je koristi", tursko lobiranje za ovu trasu ujedno izaziva i geopolitičku borbu s konkurentima, kojima bi ovaj koridor zapravo pomrsio strateške interese.
Rusiji, koja je tradicionalno dominirala Kavkazom, ne sviđa se ta ideja, pa je ruski predsjednik Vladimir Putin nedavno upozorio Armeniju da bi Moskva mogla ograničiti isporuke ruskog gasa zemlji ako nastavi da preorijentira svoje trgovinske tokove ka Evropi.
Tursko ministarstvo saobraćaja i infrastrukture
Osim toga, turske geoekonomske ambicije da razvije Srednji koridor i Irački razvojni put nailaze na kritike u Grčkoj, kojom bi trebalo da ide konkurentski IMEC, suštinski koridor koji bi uz kiparsko-grčki električni interkonektor, kao Istočnosredozemni EastMed od izraelskih i kiparskih gasnih polja do Grčke i Italije, praktično minimizirao geostratešku ulogu Turske kao svojevrsnog mosta između Azije i Evrope.
"Ova dva (turska koridora) direktno vezuju Tursku za strategiju Kine. Turska je de facto kopneni posrednik, a ne zemlja NATO-a", ocjenjuje grčki geopolitički analitičar Alexandros Itimoudis u objavi na društvenoj mreži X.
Nasuprot tome, u Ankari nezvanično kažu da oni samo nastoje iskoristiti kopnenu povezanost kineske inicijative "Pojas i put" te da turske geoekonomske ambicije nisu "odstupanje od NATO-a" niti potčinjavanje Kini – to je poluga. Turski stručnjaci tvrde da i Njemačka izuzetno mnogo trguje s Kinom, a "ne napušta Zapad", dodajući pritom ocjenu da je Srednji koridor strukturno sigurniji od IMEC-a, koji zavisi od krhkih bliskoistočnih saveza, neprekidne izraelsko-arapske normalizacije, sigurnosti Crvenog mora, Sueckog kanala i pomorske stabilnosti u više spornih voda, gdje samo jedan regionalni šok remeti cio lanac snabdijevanja.
Bloomberg
Turci smatraju da Srednji koridor minimizira ove rizike, ali da je pravo pitanje je li Evropa spremna za svijet u kojem glavne trgovinske i energetske arterije sve više prolaze kroz Tursku, koja je već sada značajan faktor, budući da više od 3,5 miliona barela nafte svakodnevno prolazi kroz Bosfor, a cjevovod od 1.700 km od Bakua do turske luke Džejhan na Sredozemlju doprema do 1,2 miliona barela nafte dnevno. Uspostavljanjem Srednjeg koridora i Iračkog razvojnog puta, Turska ne bi samo bila viševjekovna stanica na drevnom Putu svile, već bi imala moćnu ulogu modernog tranzitnog čvorišta usred Drugog hladnog rata između SAD-a i strateškog dvojca Kina-Rusija. To je uloga u kojoj bi "sultan s Bosfora" bio samo još moćniji.
.webp){kind=icon}
