Rat za Fed - Trumpov pritisak i Powellovo odbijanje

U Washingtonu, gdje se političke bitke često vode posredno i kroz prefinjenu simboliku, posljednji potez Bijele kuće prešao je granice uobičajenog političkog pritiska i duboko zarezao u tkivo američkog institucionalnog poretka.

Odluka američkog Ministarstva pravde da pokrene zvaničnu istragu i zaprijeti krivičnom prijavom protiv rukovodstva američke centralne banke (Fed), na čijem je čelu Jerome Powell, predstavlja događaj bez presedana u savremenoj ekonomskoj historiji Sjedinjenih Američkih Država. Zvanični razlog – navodne nepravilnosti i rasipništvo tokom obnove zgrade Eccles Building – djeluje kao providan paravan iza kojeg se krije politički obračun s institucijom koja se usudila da kaže "ne" Donaldu Trumpu.

Iako se na prvi pogled čini da je riječ o administrativno-pravnom sporu oko građevinskih troškova, sukob nesporno ima političku dimenziju i, kao što je u Trumpovom drugom mandatu već postalo pravilo, snažno ličnu notu.

Powell je na najavu reagirao rijetkom neposrednošću. "Nova prijetnja ne odnosi se na moje svjedočenje u junu prošle godine niti na obnovu zgrade Feda", rekao je u dvominutnom videoobraćanju povodom najave optužnice predsjednik kojeg je na funkciju imenovao upravo Trump tokom svog prvog mandata. Tradicionalno uzdržan i diplomatski, Powell ovoga puta nije zaobilazio suštinu: "Prijetnja krivičnim prijavama posljedica je toga što Fed određuje kamatne stope na osnovu naše najbolje procjene šta služi javnom interesu, a ne prema preferencijama predsjednika."

Predsjednik SAD-a ga je do sada nazivao budalom, nesposobnjakovićem i pokvarenjakom, a sada je protiv njega upregao i punu snagu pravnog aparata. Tajming najave krivičnog postupka teško da je mogao biti znakovitiji – ili opasniji. Desio se svega nekoliko sedmica uoči trenutka kada bi Trump trebalo da imenuje Powellovog nasljednika, i u godini u kojoj se na jesen održavaju ključni međuizbori, dok republikanski blok već pokazuje prve pukotine u podršci predsjednikovoj agendi.

Lov na vještice

Fed je decenijama bio "sveta krava" američke ekonomske politike – institucija koja, zahvaljujući svojoj tehnokratskoj prirodi i dvostrukom mandatu (stabilnost cijena i puna zaposlenost), stoji kao posljednja linija odbrane od političara. Onima koji bi, zarad izborne pobjede, snizili kamatne stope, pregrijali privredu i napuhali berzanske balone bez obzira na dugoročnu cijenu inflacije.

U drugom mandatu Trump je prešao s riječi na djela. Kritičari su doduše ukazivali da je Powell tokom prošlogodišnjeg svjedočenja o projektu obnove, pod zakletvom, negirao da su naknadni dodaci luksuzni, što je možda bilo obmanjujuće. Kako je jučer izvijestio Bloomberg, navodno je riječ o liftovima rađenim po mjeri i VIP trpezariji u bijelom mermeru, što je troškove projekta gurnulo preko granice prihvatljivog. Obnova sjedišta Feda zaista se odvija sporo i premašila je planirani budžet za najmanje 700 miliona dolara – ukupan iznos je sada vrtoglavih 2,5 milijardi dolara. Ipak, istraga Ministarstva pravde i javni napadi predsjednika, koji tvrdi da je Powell "rasipao novac poreskih obveznika na mermer dok narod pati", služe sasvim drugoj svrsi: diskreditaciji i uklanjanju.

Tomaž Deželan, politolog i predavač na Fakultetu društvenih nauka, ocjenjuje situaciju kao oblik pritiska predsjednika koji klizi ka autokratiji. "Najava krivične prijave je klasična taktika pritiska, dobro poznata i provjerena – u početku se zasniva na prijetnji", kaže on.

Riječ je o receptu koji stvara pravnu neizvjesnost i primorava subjekt na poslušnost. Iako Trump tvrdi da o postupku protiv rukovodstva Feda prije javne objave nije znao ništa, Wall Street Journal je izvijestio da je predsjednik samo sedam dana ranije, na sastanku s državnim tužiocima, kritikovao njihov rad, nazivajući ih slabima i žaleći se da ne djeluju dovoljno brzo protiv ljudi s kojima je u sukobu.

 

U taj kontekst uklapa se i nezadovoljstvo pravosudnom ministricom Pam Bondi, koja je na funkciju postavljena upravo sa zadatkom da Ministarstvo pravde usmjeri ka agresivnijem provođenju agende izvršne vlasti.

Dok je Bondi u Trumpovim očima "slaba izvršiteljka agende", Powell je za njega "tvrdoglava mula". Fed, naime, kamatne stope snižava oprezno – od septembra su spuštene za 0,75 procentnih poena, u raspon između 3,5 i 3,75 posto. Trump, s druge strane, stalno zahtijeva drastično smanjenje na nivo od jedan posto, a njegova frustracija je očigledna: "Da imam pomoć Feda, bilo bi lakše, ali taj kreten će uskoro otići."

Bloomberg Mercury

Tržišta u političkom stisku

Međunarodna tržišta u Trumpovom unutrašnjopolitičkom obračunu ostaju nesigurna, jer ulog nije samo visina kamatnih stopa, već i kredibilitet dolara. U eri "Trump 2.0" investitori su se navikli na "novu normalnost", u kojoj politika diktira tržišne trendove više nego makroekonomski pokazatelji. Domen Kregar, upravitelj imovine u brokerskoj kući Ilirika, upozorava na zamagljenu granicu: "Pojednostavljeno, i u 2026. godini od Trumpa možemo očekivati nastavak istog obrasca – politički vođeno tržište, potencijalne viškove u energetici i odbrani..."

Kregar kao ključni faktor nestabilnosti izdvaja upravo prijetnju krivičnim progonom: "Na kraju krajeva, Ministarstvo pravde je prošlog petka protiv rukovodstva Feda ostavilo otvorenu mogućnost krivične optužnice, što dodatno pojačava pritisak na formalno nezavisnu monetarnu politiku."

Dok Kregar upozorava na tržišne posljedice, Mitja Kovač, profesor ekonomije na Ekonomskom fakultetu u Ljubljani, skreće pažnju na razorne dugoročne posljedice po globalni finansijski poredak. Prema njegovim riječima, riječ je o opasnom presedanu koji prevazilazi granice američkog finansijskog sistema. "Ovako grubo zadiranje u nezavisne institucije, posebno u slavni Fed, izuzetno je opasno i može imati katastrofalne posljedice po povjerenje u američki dolar – i njegov status svjetske rezervne valute – a time i po funkcioniranje globalnog finansijskog sistema", upozorava Kovač.

Opasnost se ne zaustavlja na Wall Streetu, već proizvodi domino-efekt i pritisak na druge monetarne čuvare, uključujući i Evropsku centralnu banku. Kovač ističe da takav potez "stvara snažne pritiske i na ostale centralne banke da, suprotno sopstvenim procjenama i zdravoj ekonomskoj politici, počnu snižavati kamatne stope po diktatu aktuelne vlasti". Fed je do sada bio sinonim za naučnu rigoroznost – ako padne taj stub, standard nezavisnosti se ruši širom zapadnog svijeta.

Paradoksalno, pokušaj "preuzimanja" Feda mogao bi stvoriti upravo one uslove koje Trump nastoji izbjeći. "Prema mom mišljenju, ovo će imati suprotan efekt – povećat će inflaciona očekivanja i vjerovatno vremenom podići kamatne stope", ocijenio je pristup Bijele kuće prvi čovjek najveće banke JPMorgan Chase Jamie Dimon.

U pozadini napada ne stoji samo ekonomska računica, već šira strategija. Powell, republikanac umjerenih stavova i zagovornik institucionalnog kontinuiteta, personificira upravo ono što aktuelna Bijela kuća prezire – autonomiju.

Deželan upozorava da je riječ o sistemskom pomaku ka autokratiji: "To je klasična strategija iz udžbenika populističkog autokrate, koji uz borbu protiv navodno korumpiranih elita uklanja političku i misaonu opoziciju, kao i sve nadzorne institucije koje ne podržavaju njegovu agendu." Sljedeća faza, dodaje, jeste nezakonito razrješenje ili optužnica, čime liberalne demokratije klize ka "minimalističkoj demokratiji".

Neki smatraju da je Trump napravio taktičku grešku. Haines upozorava da je trenutak za obračun s Powellom krajnje nepovoljan. Dok se administracija suočava s geopolitičkim potresima, uključujući i složenu situaciju oko venecuelanske nafte, destabilizacija domaćeg finansijskog stuba nosi visok rizik. "Ovo je Trumpov autogol. Radi to u trenutku kada mu je pomoć berzi najpotrebnija, zbog domaćih i međunarodnih okolnosti. Djeluje kao da pokušava destabilizirati sistem čiju podršku u ovom času najviše treba", zaključuje Haines, ponavljajući da je Powellov odgovor "pokazani srednji prst Trumpu i njegovoj administraciji".

Ironija cijele situacije je u tome što ovaj potez otežava upravo ono što Trump najviše želi – postavljanje lojalnog nasljednika. Kako Haines zaključuje: "Ovim potezom znatno se komplicira izbor buduće zamjene za Powella." Koji bi ozbiljan i kredibilan kandidat, uostalom, poželio sjesti na stolicu ispod koje je upravo eksplodirala bomba politički motiviranog progona?