"Trenutno mrtvi civili leže na ulicama Mariupolja, njihova tijela glođu psi, a mnogi od njih imat će sreće ako završe u masovnoj grobnici – bez svoje krivnje", napisao je Aleksej Navaljni 2022. nakon početka ofenzive na Ukrajinu, Putinove poznate specijalne operacije. Vođa ruske oporbe napisao je ove riječi iza rešetaka, u kaznenoj koloniji usred sibirske ledene pustinje, na temperaturama znatno ispod nule, nesposoban čuti vlastite misli, dok je mentalno bolesni zatvorenik danonoćno vrištao u susjednoj ćeliji.
"Sve što čitate o užasima i fašističkim zločinima našeg zatvorskog sustava istina je. Potrebna je samo jedna ispravka: stvarnost je još gora", napisao je Navaljni, dugi niz godina najveći trn u oku Vladimir Putinovom režimu. Sve dok ga njegovi krvnici nisu podmuklo likvidirali.
Putinovi krugovi pakla
Ali kada je usporedio ničim izazvanu i nametnutu sudbinu Ukrajinaca sa svojom u kažnjeničkoj koloniji Polarni vuk, tom izvrsno očuvanom artefaktu sovjetskog gulag sustava za slamanje ljudskog tijela i psihe, nije ih sažalio. Još manje je požalio. "Donosio sam svoje odluke, ali ti su ljudi jednostavno živjeli svoje živote... Jedne lijepe večeri, osvetoljubivi budala na televiziji, predsjednik susjedne zemlje, objavljuje da ste svi vi 'nacisti' i morate umrijeti jer je Ukrajinu izmislio Lenjin. Sljedećeg dana, granata vam uleti kroz prozor i više nemate ženu, muža ni djecu - a možda ni sami više niste živi."
Nema logičnijeg sažetka gorke stvarnosti koju Putin nameće Ukrajincima posljednje četiri godine. Niti smisla njihovog otpora: "Ako Ukrajina padne, nitko ne zna gdje će Putin stati", više je puta ponovio Branko Soban, stručnjak za Putinov režim i bivši novinar Dela.
Iako je Navaljnijeva sudbina bila zapečaćena u kafkijanskom kotaču ruskog pravosudnog i zatvorskog sustava, njegov je život svejedno bio preveliki rizik za Putinov režim. Vratio se u Rusiju nakon što ga je Putin otrovao Novičokom i ostavio u komi. Uvjeren u bolju Rusiju, ipak je znao što ga čeka: "Često kažem da Putinovi protivnici imaju samo tri mogućnosti. Ili idu u inozemstvo, u zatvor ili na groblje", kaže Soban.
U veljači 2024., samo nekoliko dana prije druge godišnjice rata, Putinovi krvnici su ga još jednom otrovali. Ovaj put, kako je britanska vlada otkrila prije nekoliko dana, postigli su svoj đavolski cilj; Putin je Navaljnija bacio u treći krug disidentskog pakla - groblje. Sutra, na četvrtu godišnjicu invazije, Ukrajinci će ući u peti - hoće li ovo biti posljednji?
Vojni neuspjeh
Nakon četiri godine najkrvavijeg sukoba na europskom tlu od Drugog svjetskog rata, kremaljski autokrat žrtvovao je 1,2 milijuna svojih sunarodnjaka. U zamjenu za njihove živote – kojima treba dodati oko 800.000 Ukrajinaca – uzeo je 20 posto Ukrajine. Omalovažava, muči i, prije svega, nemilosrdno ubija i uništava državu i naciju koju ne priznaje.
Ujedinjeni narodi su u svom najnovijem izvješću utvrdili da šteta na ukrajinskoj infrastrukturi već iznosi 176 milijardi dolara, a za njezin popravak u sljedećem desetljeću bit će potrebno više od pola bilijuna dolara.
"Rusija nije postigla političku kapitulaciju Ukrajine, već suprotno - učvrstila je ukrajinski nacionalni identitet i ubrzala integraciju zemlje u zapadne sigurnosne strukture", kaže Jelena Juvan, voditeljica Odsjeka za obrambene studije na Fakultetu društvenih znanosti u Ljubljani, o ishodu Putinova ukrajinskog gambita koji bi Rusiju trebao ponovno učiniti velikom.
Bloomberg
Stari mačak s bezbroj života
Ako ništa drugo, godine sukoba pokazale su i koliko je ranjiv Putinov autokratski stisak nad Rusijom, koji se inače izvana čini olovnim. To je najjasnije istaknuo ustanak plaćenika Wagner grupe, koji su u lipnju 2023., pod zapovjedništvom Jevgenija Prigožina, Putinova kuhara koji je u svoje ime zakuhao mnoge sukobe u Africi i na Bliskom istoku, pomaknuli tenkove prema Kremlju.
Poput Navaljnog, i Prigožina je dočekala nesretna sudbina kada se njegov avion srušio nedaleko od Moskve pod nerazjašnjenim okolnostima. Vojni udar, koji je predvodio Putinov povjerenik, čiji su plaćenici sudjelovali u masakrima civila u Buči, Bahmutu i Soledaru u Ukrajini, dok ruski Glavni stožer nije s posebnom pažnjom postupao s njihovim životima, otkrio je da je diktatura ranjiva i da Putin ovisi o uskom krugu oligarha koje je sam stvorio. Denis Mancevič, stručnjak za Rusiju i partner u NC3, rekao je tada da "nikada nismo bili tako blizu mogućem slomu (režima)"; da je režim najslabiji od početka Putinove vladavine, odnosno od početka drugog čečenskog rata.
Ali stari mačak se oslanjao na svoje iskustvo u obavještajnim strukturama bivše države, a još više na vještine koje je stekao kao ulični frajer na ulicama Lenjingrada, današnjeg Sankt Peterburga. "Bio sam huligan, a ne pionir... Bio sam stvarno nestašan dečko", rekao je Putin o svom odgoju u jednom intervjuu.
Surovnost ulica siromašnih radničkih naselja naučila ga je preživjeti u najnemilosrdnijim i najbeznadnijim okolnostima – poput ofenzive u Ukrajini. Putin je, kako Andrew Ryvkin primjećuje u The Atlanticu, izdržljiv i snalažljiv, ali i izuzetno okrutan čovjek – a takav je i njegov vojnički način ponašanja.
"U Putinovoj mladosti bilo je uobičajeno nikada ne izdati svoju bandu i uvijek stajati uz svoje prijatelje. Putin i dalje živi po tim pravilima", kaže izvor. Vođa, koji je vladao Rusijom više od četvrt stoljeća, zadržao je isti krug prijatelja koji su sada milijarderi od 1980-ih.
U tom je vremenu i sam profitirao. Prema službenim podacima, njegova godišnja plaća iznosi oko 140 tisuća eura, a navodno posjeduje skroman stan u Sankt Peterburgu, nekoliko automobila i malu parcelu zemlje. No, upravo je Navaljni 2021. objavio dokumentarac na YouTubeu, otkrivajući kičastu vilu na Crnom moru vrijednu 1,3 milijarde dolara, koju Putin navodno posjeduje.
"Deficit električne energije u ukrajinskom elektroenergetskom sustavu na vrhuncu napada iznosio je 5 do 6 GW", procijenio je ukrajinski think tank DiXi Group za Bloomberg Adriju.
Uz obavezne diktatorske luksuze – bar, hokejaško klizalište, heliodrom, vinograd, farmu kamenica i crkvu – film detaljno otkriva i pozadinu brisanja tragova vlasništva. "Imate loše ceste i lošu zdravstvenu skrb jer imaju hokejaška klizališta i barove", rekao je Navaljni u isječku za koji se kaže da ga je do nedavnog nestanka interneta vidio svaki četvrti Rus.
"Ulična pravila također znače da se uvreda nikada ne smije propustiti nekažnjeno. Pomislite na prebjege režima – a da ne spominjemo oligarhe, novinare i disidente koji su se ispriječili njegovim planovima – koji su na kraju poginuli", kaže Ryvkin o drugoj, mračnoj strani Putinovog uličnog kodeksa. "Unatoč velikim gubicima, Rusija je zadržala kontrolu nad značajnim teritorijima, prilagodila svoje gospodarstvo sankcijama i učvrstila unutarnju represivnu stabilnost režima", dodaje Juvan o domaćim političkim dividendama četverogodišnjeg rata.
Oko za oko
Moskovski autokrat ne osvećuje se samo unutarnjim neprijateljima. Putin je oštro odgovorio na smion i spektakularan – i učinkovit – napad dronom koji je Kijev prošlog lipnja iskoristio kako bi desetkovao flotu ruskih strateških bombardera više od 400 kilometara duboko u moćnoj zemlji. Napao je civilne ciljeve i slično je odgovorio na kasnije ukrajinske napade dronom na naftnu i plinsku infrastrukturu, vitalnu žilu kucavicu njegova režima.
"Napredak je vidljiv u područjima koja nisu srž sukoba i mogla bi se riješiti prilično brzo pod uvjetom da se postigne dogovor o dvije ključne teme, oko kojih se strane još uvijek ne slažu", napominje Denis Mancevič iz NC3 o napretku mirovnih pregovora.
"Mogućnost nastavka rata ostaje ograničena ključnim faktorom: prihodima od izvoza nafte i naftnih derivata", kaže Mancevič. Rusija je 2024. godine napunila dobrih 30 posto saveznog proračuna porezima na prodaju ugljikovodika, a prošle godine dobrih 24 posto. No, prihodi padaju od druge polovice prošle godine, a u siječnju ove godine čak su se i urušili, kako upozorava stručnjak na posrnulu rusku ekonomsku arhitekturu. "To je posljedica općeg trenda nižih cijena nafte na globalnim tržištima, većeg popusta na rusku naftu (osobito nakon novih sankcija protiv Rosnjefta i Lukoila) i jačanja rublje."
Putin je odgovorio na ciljanje glavnog financijskog izvora uličnim bontonom - oko za oko, zub za zub. U jednoj od najsurovijih zima u novijoj povijesti, i tijekom prvih trilateralnih pregovora od početka rata, udario je na ukrajinsku energetsku infrastrukturu na temperaturama ispod nule - s ciljem uništavanja sustava grijanja i teroriziranja civila, a ne možda slabljenja otpora vlade ili ukrajinske vojske. "Rusija nije postigla odlučujući proboj na bojnom polju, ali je uspjela stabilizirati frontu i održati pritisak relativno ograničenim, ali upornim ofenzivnim operacijama", sažima situaciju Juvan.
Ofenzivne operacije imaju i sekundarnu, psihološku svrhu. Putin, kojeg Soban naziva "notornim lažljivcem i manipulatorom činjenicama", napada civilne ciljeve prije svakog kruga pregovora, vršeći pritisak na predsjednika Volodimira Zelenskog. Rusija odbija prihvatiti prekid vatre tijekom pregovora, što je dio njezine pregovaračke taktike, tvrdeći da će Kijev popustiti i pristati na njezine maksimalističke zahtjeve. One koje njezina moćna vojska do sada nije uspjela provesti na bojnom polju.
Tako je 12. veljače, prije trećeg kruga pregovora u Ženevi, poslala 219 dronova i 25 projektila iznad Ukrajine. Još ranije, 3. veljače, prije drugog kruga pregovora u Abu Dhabiju, udarila je s čak 460 dronova i 70 projektila – to je bio najveći napad na civilnu energetsku infrastrukturu ove godine. "Deficit električne energije u ukrajinskom elektroenergetskom sustavu na vrhuncu napada bio je 5 do 6 GW", procijenio je ukrajinski think tank DiXi Group za Bloomberg Adriju.
Volodimir Zelenski | Bloomberg
Pat pozicija
Ali Ukrajina i Ukrajinci ustraju, unatoč lukavstvu, hladnoći, teroru, pritisku SAD-a i sve većoj utrnulosti svjetske javnosti. Zato Juvan kaže da su ukrajinska postignuća impresivnija od ruskih. "Ukrajina je preživjela i spriječila politički slom", napominje stručnjak, "i moglo bi se reći da je njezin najveći uspjeh upravo to što rat još uvijek traje, što zvuči pomalo paradoksalno. Još uvijek pruža otpor agresorskim snagama."
Prije četiri godine, Putin je očekivao da će ruski vojnici za tri dana svečano umarširati u Kijev, posuti cvijećem s dočeka i slavljeni kao osloboditelji. No, nakon godina borbi, vojnici se vraćaju s fronte slomljeni i ogorčeni. Ispunjeni su osjećajem gorčine da ih je Kremlj prevario. Kod kuće ih se ne štuje kao heroje, kako je propaganda obećavala. Oni simboliziraju nešto na što obični Rusi zatvaraju oči; radije bi ih zaboravili - a s njima i rat i njegove posljedice.
"Zemlja s normalnom vojskom riješila bi ovo za jedan ili tri mjeseca, umjesto da se rat vuče tri i pol godine. On (Putinova bilješka) je potpuno opsjednut svime", rekao je rođak jednog od regruta za The Economist.
Ali Putina ne pogađaju previše problemi Rusa, dok taktički odugovlači mirovne pregovore. Računa na činjenicu da će u međuvremenu uspjeti okupirati barem ostatak strateški važnog Donbasa. Ovaj i druge zahtjeve navodno mu je obećao američki predsjednik Donald Trump tijekom povijesnog sastanka na Aljasci prošlog kolovoza. Što je malo vjerojatno, ali Juvan kaže da je odgoda "dio šire strategije iscrpljivanja, čiji je cilj spriječiti ukrajinski preokret".
Složenost rata i kupnja vremena nešto su što Trumpa iznimno iritira. Najavio je kraj rata za 24 sata, što bi ga upisalo u povijest kao mirotvorca, osiguralo bi mu Nobelovu nagradu za mir i dalo američkim tvrtkama posao i pristup ukrajinskim mineralima. Iznad svega, izjednačio bi se ili čak nadmašio Baracka Obamu.
Prema Manceviču, Trump želi da se Rusija što prije vrati na međunarodnu ekonomsku arenu, "što bi donijelo nove financijske i ekonomske prilike za Sjedinjene Države, a posebno za njihov uži krug prijatelja i savjetnika".
Iako optimistične prognoze dolaze sa sve tri strane nakon posljednjeg kruga trilateralnih pregovora o približavanju ukrajinskih i ruskih stavova o američkom prijedlogu od 20 točaka, spomenute razlike i dalje postoje.
"Napredak je vidljiv u područjima koja nisu srž spora i mogla bi se riješiti prilično brzo pod uvjetom da se postigne dogovor o dva ključna pitanja, oko kojih se strane još uvijek ne slažu", napominje Mancevič. Uz okupirana područja i ostatak Donjecke regije, to su sigurnosna jamstva zapadnih snaga za praćenje primirja i naknadna opskrba oružjem Ukrajine.
"Zemlja s normalnom vojskom riješila bi ovo za jedan ili tri mjeseca, umjesto da se rat vuče tri i pol godine. On (Putin, op. ur.) sve kontrolira", rekao je rođak jednog od regruta za The Economist.
Prošle srijede, nakon samo dva sata razgovora, Zelenski je ponovno istaknuo prepoznatljivu rusku taktiku, rekavši da "Rusija pokušava odgoditi pregovore koji su već mogli doći do završne faze", "Ruski zahtjevi ostaju maksimalistički i Putin ne popušta", procjenjuje Mancevič, "ali Zelenski ne može pristati na zahtjeve Kremlja, jer to ne bi bilo samo njegovo političko samoubojstvo, već i potpisivanje djelomičnog gubitka suvereniteta, a time i neovisnosti Ukrajine - na neki način, to bi bila veleizdaja."
Pa što je dakle završna faza rata, koja ne samo da određuje ukrajinsku svakodnevicu, već uvelike utječe i na unutarnju i ekonomsku situaciju u Rusiji, Europi i, ne najmanje važno, Sjedinjenim Državama?
"Krajnji cilj za Moskvu ostaje vazalna Ukrajina, politički i u smislu sigurnosti i obrane, potpuno podređena željama Kremlja, bez veće zapadne vojne podrške, a nakon toga bi uslijedila revizija šire europske sigurnosne arhitekture formirane nakon raspada Sovjetskog Saveza", za kraj predviđa Mancevič.
.webp){kind=icon}
