Poruka nije mogla biti jasnija. U Nacionalnoj sigurnosnoj strategiji od 33 stranice koju je potpisao američki predsjednik Donald Trump, Bijela kuća je poručila da Europa riskira uništenje ako ne promijeni svoju kulturu i politiku.
Za britanskog premijera Keira Starmera, francuskog predsjednika Emmanuela Macrona i njemačkog kancelara Friedricha Merza, trenutak u kojem je njihov ključni saveznik uputio najnoviji napad nalik na govor američkog potpredsjednika JD Vancea u Münchenu u veljači ove godine, bio je znakovit. Došao je upravo u trenutku kada ruski rat u Ukrajini ulazi u potencijalno odlučujuću fazu.
Europski čelnici duboko su zabrinuti zbog američkih nastojanja da postignu dogovor koji je izrađen u suradnji s Rusijom i koji bi predstavljao kapitulaciju Zapada. To je ozbiljno narušilo povjerenje u Trumpovu administraciju na kontinentu i otvorilo još dublja, egzistencijalna pitanja: transatlantski savez se raspada i može li se Europa sama obraniti?
Europski diplomati ponekad uspoređuju Trumpovo upravljanje politikom prema Ukrajini s vožnjom na vlaku smrti. Trenutačno ga vide kao posebno strmi pad.
Starmer je u listopadu za Bloomberg rekao da su saveznici Kijeva očekivali da je Ukrajina u boljoj poziciji. Prebrodili su Trumpovu svađu u Ovalnom uredu s predsjednikom Volodimirom Zelenskijem i njegov summit u Anchorageu s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom. Činilo se da je SAD zauzeo oštriji stav prema Moskvi, uvodeći sankcije njezinim velikim energetskim kompanijama.
Ukrajinski saveznici očekivali su da, kada bi se Kijevu mogla pružiti vojna i financijska potpora kroz zimu, ruske bi se ekonomske poteškoće iduće godine mogle produbiti, što bi Putinu oduzelo pregovaračku moć.
Vladimir Putin i Donald Trump | Bloomberg
Nova kolebanja
Ipak, europski su dužnosnici uvijek bili svjesni da slijede nova kolebanja. Prošlog mjeseca jedno se i dogodilo. Pojavio se novi američko-ruski mirovni plan, što ih je ponovo prislilo da posegnu za svojom strategijom: javno pozdravljati američke napore i računati na to da će ih Putin na kraju osujetiti. Taj je pristup sada na rubu izdržljivosti. A nije jasno postoji li plan B.
Otkrivanje Bloomberg Newsa da je američki izaslanik Steve Witkoff savjetovao Rusiji kako da Trumpu predstavi plan za Ukrajinu natjeralo je mnoge u Europi da izgube povjerenje u predsjednikove pregovarače. Macron je to dao naslutiti tijekom konferencijskog poziva europskih čelnika o kojem je izvijestio Der Spiegel, navodno upozorivši da je SAD možda pred time da izda Ukrajinu. Merz je, prema navodima, optužio Amerikance da se igraju.
U međuvremenu, SAD je u svojem strateškom dokumentu poručio da europski dužnosnici "njeguju nerealna očekivanja o ratu" i izrazio žaljenje što kontinent pati od "nedostatka samopouzdanja", što je najvidljivije u odnosima s Rusijom.
Za Ujedinjeno Kraljevstvo izazov je osobito velik jer Starmer nastoji pozicionirati Britaniju kao vodećeg ukrajinskog saveznika i europsku zemlju najbližu SAD-u. Zbog jedinstveno isprepletenog vojnog i obavještajnog partnerstva, za London je pukotina u, takozvanom posebnom odnosu, nezamisliva.
To je dijelom razlog zašto se UK smatra sposobnijom smireno upravljati Trumpovim potezima nego neke europske države. Britanski dužnosnici ističu da su tvrdnje o neposrednom dogovoru bile neutemeljene, da je Putin, čini se, odbacio američke prijedloge na sastanku s Trumpovim izaslanicima ovog tjedna i da se plan barem donekle promijenio u korist Ukrajine.
No Europljani uviđaju drugačiju dinamiku. Europski diplomati tvrde da komunikacija s američke i ukrajinske strane posljednjih tjedana nije bila laka. Također su sve spremniji na mogućnost da će Trump odustati ako ne može postići dogovor.
"Rizik ostaje da se SAD povuče iz cijelog pitanja i prepusti Europi da se time bavi", kaže John Foreman, bivši britanski vojni ataše u Moskvi i Kijevu. "Izjave o stajanju 'rame uz rame koliko god treba' nisu strategija. Ako se SAD povuče, Europa će morati odlučiti može li si priuštiti nastavak vojne i financijske potpore Ukrajini".
U međuvremenu, Zelenski je pod pritiskom i zbog SAD-a i zbog domaćeg korupcijskog skandala koji je doveo do promjena u njegovom najužem timu, što bi, rekao je jedan dužnosnik, moglo oslabiti Kijevovu sposobnost da se suprotstavi lošem dogovoru.
Što čeka Ukrajinu i Europu?
I dalje je neizvjesno hoće li Europa uspjeti osigurati održiv plan za nastavak financiranja pomoći Ukrajini. Prijedlog da se zamrznuta sredstva ruske središnje banke iskoriste za financiranje Kijeva još visi u zraku jer ga blokira Belgija, a protivi mu se i SAD. Merz se usprotivio svakom pokušaju SAD-a da prisvoji taj novac, upozorivši da "nema mogućnosti da sredstva koja mobiliziramo prepustimo SAD-u".
Glavni cilj kontinenta jest izbjeći scenarij u kojem SAD prisili oslabljenog Zelenskog da povuče trupe iz regije Donbas i pristane na dogovor bez ozbiljnih američkih sigurnosnih jamstava. Europski dužnosnici kažu da to ne bi bio pravedan mir i da bi samo potaknulo budući, širi rat s Rusijom. Delegacije s kontinenta trebale bi u nadolazećim danima otputovati u SAD kako bi razgovarale o stanju pregovora.
Friedrich Merz, Emmanuel Macron, Volodimir Zelenski | Bloomberg
Europa, osobito UK, još se nada da će se Trump vratiti na svoje stajalište iz listopada i vidjeti Putina kao kočničara mira te pojačati ekonomski pritisak na Rusiju. No čelnici su svjesni da bi Trump mogao potpuno odustati od rata ako ne postigne dogovor.
Postoje različite verzije toga kako bi to moglo izgledati, rekao je jedan visoki zapadnoeuropski dužnosnik. Najgori scenarij bio bi da ukine pritisak na Rusiju, blokira korištenje američkog oružja u Ukrajini i obustavi razmjenu obavještajnih podataka s Kijevom, ostavljajući Europu potpuno samu. Manje loša opcija bila bi da Trump kaže da je to sada europski rat, ali da nastavi prodaju oružja NATO-u za ukrajinsku uporabu i zadrži obavještajnu suradnju.
Starmer, Macron i Merz svoju ključnu misiju vide u sprječavanju raskola između SAD-a i Europe, nečega što smatraju ključnim strateškim ciljem Rusije. To također otkriva trajnu ovisnost kontinenta o Americi.
"Europa se naviknula na američko sigurnosno utočište. Godinama premalo ulagaže, ignorira znakove američkog povlačenja i nije se adekvatno pripremila", kaže Foreman. "Posljedice te strateške pogreške sada su jasne".
Sva trojica europskih čelnika suočavaju se s domaćim političkim suparnicima s desnice, koji uživaju potporu nacionalistički nastrojenih Trumpovih dužnosnika poput Vancea. U sigurnosnoj strategiji naglašava se potreba za političkim promjenama u Europi kako bi se ponovno uspostavili uvjeti strateške stabilnosti diljem euroazijskog kopna i smanjio rizik od sukoba između Rusije i europskih država.
Ipak, dokument nagovješćuje nastavak američkog angažmana na kontinentu. "Ne samo da si ne možemo dopustiti otpis Europe, nego bi to bilo i samodestruktivno" navodi se.
.webp){kind=icon}
