Pokušaj Evropske unije da u razgovoru s liderima faktički podijeljene Libije dođe do rješenja za suzbijanje ilegalnih migracija iz Sjeverne Afrike, doživio je proteklih dana pravi debakl. Evropsku delegaciju, koju je predvodio komesar EU za migracije Magnus Brunner, odmah po slijetanju u Bengazi protjerale su vlasti naftom bogatog istoka Libije, optužujući je za kršenje nacionalnog suvereniteta i zaobilaženje protokola za ulazak u zemlju. Iako je portparol Evropske komisije ovaj incident opisao kao "protokolarno pitanje", ono zapravo predstavlja jasnu diplomatsku blamažu EU koja ukazuje ne samo na jasne pukotine u evropskom pristupu migracionoj krizi i Libiji, već i to da je sjever Afrike još jedan region u kojem se EU strateški bori s Rusijom.
Štaviše, incident u Bengaziju pokazao je da Evropu progoni predskazanje bivšeg libijskog vođe Muammara Gaddafija, koje je dao i prije i usred NATO bombardovanja Libije 2011. godine. On je ukazivao Evropljanima da griješe i da će im se dogoditi mnogo gora stvar nego kada je krenuo talas imigranata nakon pada s vlasti dugogodišnjeg predsjednika Tunisa Zene El Abidine Ben Alija.
"Ako ja padnem, bićete potopljeni milionima crnaca!", govorio je Gaddafi tadašnjim evropskim liderima, nastojeći da od njih dobije bolje ugovore o eksploataciji nafte, kao i sporazum u kojem bi EU platila Libiji za sprečavanje ljudi iz centralne Afrike da se ilegalno dokopaju evropskog tla. "Postoje milioni crnaca koji bi mogli doći na Sredozemlje da pređu u Francusku i Italiju, a Libija igra ulogu u bezbjednosti na Sredozemlju."
Obistinjena kletva
Ova njegova nekoliko puta ponovljena svojevrsna kletva o "katastrofi za Evropu" danas je umnogome obistinjena. Od svrgavanja i ubistva Gaddafija, Libija je suštinski podijeljena na dvije teritorije sa dvije suprotstavljene vlade: jednu koju predvodi vlada nacionalnog jedinstva premijera Abdula Hamida Dbeibaha, koju su priznale Ujedinjene nacije, i koja kontroliše zapad zemlje oko glavnog grada Tripolija, i drugu vladu nacionalne stabilnosti premijera Osame Hammada, koju ne priznaje međunarodna zajednica i koja je na istoku zemlje u Bengaziju, gdje glavnu riječ zapravo drži vrhovni komandant Libijske nacionalne armije feldmaršal Khalifa Haftar. Zaokupljena unutrašnjim sukobima, Libija je postala glavna tranzitna tačka ka Evropi za ilegalne migrante i trgovce ljudima.
Bloomberg Ujedinjene nacije priznaju jedino libijsku vladu nacionalnog jedinstva premijera Abdula Hamida Dbeibaha
Kako je prenio Reuters, portparol Evropske komisije Markus Lammert je istakao da je fokus misije evropske delegacije u toj sjevernoafričkoj zemlji bio na "nedavnom povećanju neregularnih dolazaka iz Libije" te da će, uprkos otkazivanju planiranih sastanaka, EU "održavati otvorene kanale komunikacije" i nastaviti da radi "sa svim akterima koju su u to uključeni".
EU zapravo pokušava da napravi sporazum, koji je od nje svojevremeno tražio Gaddafi, to jest da plati libijskim vlastima da sprječavaju ilegalne migracije ka Evropi. Međutim, Libiju kontrolišu dvije rivalske vlade, što postizanje ovakvog sporazuma ne čini lakim zadatkom.
U susretu s delegacijom EU, u kojoj su bili komesar EU za migracije Brunner i resorni ministri Italije, Malte i Grčke, premijer Dbeibah je u Tripoliju naglasio potrebu za međunarodnom saradnjom u rješavanju problema ilegalnih migracija i krijumčarenja ljudi, opisujući problem kao borbu protiv kriminalnih mreža.
I dok je premijer Dbeibah najavio formalizaciju sporazuma s EU o koordinaciji napora i podjeli odgovornosti u upravljanju migracionom krizom, rivalski premijer Hammad izjavio je da je posjeta Evropljana otkazana jer zvaničnici nisu poštovali propisane procedure za strane diplomatske posjete, pa su zbog toga proglašeni "personama non grata".
Prema saznanjima libijskih medija, incident se dogodio jer su evropski ministri i komesar željeli da se sastanu samo s Hammadom, odbijajući da tu budu i ostali visoki zvaničnici ove nepriznate vlade. Prema izvorima upoznatim s posjetom, feldmaršal Haftar je zahtijevao da sastanku prisustvuje još nekoliko ministara, ali su se zvaničnici EU navodno složili s tim samo pod uslovom da se sastanak ne fotografiše. Feldmaršal, koji je predvodio vojni puč protiv Gaddafija, odbio je takve uslove i naredio Evropljanima da napuste Bengazi.
Pojačan pritisak na EU
Brisel je sada u teškoj poziciji, smatra komentatorka grčkog portala News247 Vicky Samara, ističući da je "general Haftar zalupio vrata evropskoj delegaciji, ali je Nacionalni prelazni savjet zapadne Libije takođe rekao Brunneru, (grčkom ministru za migracije Athanasiosu) Plevrisu i saradnicima da je 'pitanje migracija izvan naših mogućnosti'".
Bloomberg Crveno svjetlo za delegaciju predvođenu komesarom Magnusom Brunnerom
"Naravno, da se ovaj incident nije dogodio, EU bi mogla da ponudi Libiji novac za pitanje migracija, kao što je to učinila s Turskom. Ali kojem od dva režima? EU ne priznaje Haftarovu stranu, a uglavnom iz istočne Libije potiče tok migranata na Krit", ističe Samara.
I njen kolega iz grčkog portala Liberal Nikos Meletis ističe da Haftar pojačava pritisak na Evropu, a da je situacija kritična, prije svega za Grčku. Ističe da konsultacije s Libijom nikada nisu bile lake, ali činjenica da napori da se okonča četrnaestogodišnja politička kriza sada izgleda ulaze u završnu fazu, "gdje se obje strane - zapadna i istočna Libija - bore za veću međunarodnu podršku i 'alate' za pritisak na EU, posebno, čini stvari još komplikovanijim".
"Nakon ovih događaja ulazimo u veoma rizičnu fazu u kojoj će istočna Libija pokušati da primora Evropu da je prizna kao drugo središte moći u Libiji, koristeći kao polugu pritiska hiljade migranata i izbjeglica koji čekaju u Tobruku i Derni da se ukrcaju na brodove trgovaca robljem koji se kreću ka Kritu", ističe Meletis.
Sukob unutar EU
Debakl u Bengaziju je na površinu izbacio i sukob između država članica EU, koji postoji još iz vremena pred NATO bombardovanje Gaddafijevog režima, pa se nastavio i u toku potonje migrantske krize. Grčki ministar spoljnih poslova Giorgos Gerapetritis je istakao da je u putovanju koje je potpuno organizovala Evropska komisija došlo do "nepoštovanja diplomatskog protokola", dok je italijanski ministar unutrašnjih poslova Matteo Piantedosi bio konkretniji, rekavši da je do otkazivanja došlo nakon libijskog negodovanja zbog "prekomjerne revnosti" zvaničnika EU.
Grčka, Italija i Malta su najviše zabrinuti zbog sve većih ilegalnih dolazaka afričkih imigranata, naročito preko grčkog ostrva Krit, zbog čega je grčki premijer Kyriakos Mitsotakis najavio vanredne mjere. Novim zakonom Grčka je na tri mjeseca suspendovala pravo na azil ljudima koji morskim putem dolaze iz sjeverne Afrike. Premijer Mitsotakis je na društvenoj mreži X istakao da će svaki migrant koji ilegalno dođe biti uhapšen.
"Grčka vlada šalje poruku odlučnosti da se prolaz iz Sjeverne Afrike u Grčku zatvara", izjavio je Mitsotakis, poručujući "svim trgovcima i svim njihovim potencijalnim mušterijama da novac koji troše može biti potpuno protraćen, jer će teško stići do Grčke morem".
I dok ovaj incident pokreće ozbiljna pitanja o koordinaciji, kredibilitetu i efikasnosti EU u rješavanju migracionih izazova u Libiji, na inicijativu Njemačke, ministri iz Francuske, Poljske, Austrije, Danske, Češke i komesar EU za migracije Brunner održaće 18. jula sastanak o migracijama na najvišem njemačkom vrhu u Alpima. Kako je istakao portparol njemačkog ministarstva unutrašnjih poslova, cilj je da se postigne zajednički zamah za strožu, bržu i koordinisaniju migracionu politiku širom Evrope.
Francusko-italijanske lekcije
Međutim, najoštriji sukob unutar EU je onaj između Francuske i Italije, koji je bio na vrhuncu prije tri godine, kada je na jednom stranačkom skupu Giorgia Meloni žestoko osudila to što je francuski predsjednik Emmanuel Macron njene poteze ocijenio kao "odvratne, cinične i neodgovorne". Ona je tom prilikom istakla da su "neodgovorni oni koji su bombardovali Libiju jer su bili zabrinuti da će Italija dobiti važne energetske koncesije od Gadaffija i ostavili nas suočene s haosom ilegalne imigracije".
Bloomberg Giorgia Meloni i Emmanuel Macron tvrde da su "resetovali" zategnute odnose
"Cinična je Francuska koja šalje svoju žandarmeriju da na silu vrati svakog migranta koji pokuša da pređe granicu u (italijanskom gradu) Ventimilji. Odvratna je Francuska koja nastavlja da eksploatiše Afriku, štampajući novac za 14 afričkih zemalja i naplaćujući im takse za kovnicu novca, potom dječjim radom u rudnicima, kao i vađenjem ključnih materijala, što se dešava u Nigeru", istakla je Meloni, dodajući da u Nigeru Francuska vadi 30 odsto uranijuma koji joj je potreban za pokretanje nuklearnih reaktora, dok 90 odsto Nigera živi bez struje. "Ne dolazite da nam držite lekciju, Macron. Afrikanci napuštaju svoj kontinent zbog vas. Rješenje nije da se Afrikanci prebace u Evropu, već da se Afrika oslobodi od nekih Evropljana."
Protekle tri godine mnogi su pokušali da ublaže napet odnos između zvaničnog Pariza i Rima, pa se u to pomirenje ove godine čak uključio i novi njemački kancelar Friedrich Merz. Sve je rezultiralo susretom Meloni i Macrona 3. juna u Rimu, što je predstavljeno kao "resetovanje" odnosa između dva lidera, iako oni poslije susreta nisu izašli pred novinare da to i pokažu. Samo je saopšteno da su detaljno razgovarali o situaciji u Libiji, saglasivši se oko prijetnje koju predstavlja rusko prisustvo u oblastima koje kontroliše Libijska nacionalna armija (LNA) na istoku zemlje. Kako je navedeno, oni su se dogovorili da usvoje zajednički pristup ruskoj prijetnji u Libiji, uključujući stvaranje stalne grupe za praćenje situacije kao i redovne konsultacije.
Geopolitičko rvanje i nafta
Sve što je važno u Libiji je nafta, smatra komentator italijanskog lista "La Stampa" Domenico Quirico, ističući da nijedna od definicija koje Italijani koriste da opišu "ovu zemlju za koju smo zainteresovani jer želimo da nas i dalje snabdijeva gasom i naftom – ali ne i ljudima – nema ni najmanju vezu sa stvarnošću".
Bloomberg Rafinerija nafte nedaleko od Tripolija
"Vlada u Tripoliju koju priznaju UN ne postoji, premijer Abdul Hamid Dbeibeh i njegova smiješna vlada 'nacionalnog jedinstva' su marionete. General Haftar je marioneta Rusije i Egipta, koji ga drže na kartonskom tronu u Bengaziju jer im je potrebna kontrola nad istočnom Libijom, bogatom naftom, i strateški važnim regionom Fezzan na jugu", ističe Quirico i dodaje da su snage bezbjednosti, policija, obalska straža, mornarica, centralna banka – "samo riječi". "Jedino što je stvarno i oko čega se sve vrti jeste prokleta nafta."
Nacionalna naftna korporacija Libije je nedavno ponovo istakla suverena prava nad prirodnim resursima unutar libijskih pomorskih granica u istočnom Sredozemlju, što se tumači kao direktan odgovor Grčkoj, koja je 2019. odbila pomorski sporazum Turske i Libije u tom području, tvrdeći da se ono preklapa s njenim ekskluzivnim ekonomskim zonama, napravljenim u partnerstvu s Egiptom. Ovo rivalstvo oko granica u istočnom Sredozemlju je jako, jer su tu pronađena navodno veoma velika nalazišta gasa.
Međutim, ovdje je riječ i o geopolitičkom rvanju jer je Bengazi, nakon pada sirijskog predsjednika Bashara al Assada, postao novo strateško uporište Rusije na Sredozemlju. Iako je Rusija uspjela da napravi dogovor s novim sirijskim vlastima i zadrži pomorsku bazu u Siriji, njeno prisustvo u libijskoj vojnoj bazi Al-Khadim postalo je od ključnog značaja za njene snage u Africi. Da Rusija itekako vuče konce u istočnoj Libiji, ukazuje komentatorka austrijskog dnevnog lista "Der Standard" Gudrun Harrer, ocjenjujući da su se evropski ministri i komesar suočili s realnošću duboke podjele Libije.
"Haftar, koji pokušava da se predstavi kao jedina stabilna snaga Libije koja održava državu, ima koristi od pada Assada u Siriji", ističe ona i dodaje da ova poruka Evropskoj uniji "nije došla samo iz Bengazija, već i iz Moskve".
S druge strane, komentator italijanskog lista "La Repubblica" Gianluca De Feo ističe da se mnogo interesa preklapa u Libiji, pri čemu se novi scenario rješavanja libijskog pitanja "pripisuje politici administracije Donalda Trumpa, koja sprovodi sopstveni plan ujedinjenja sprečavajući uticaj sa Starog kontinenta".
"Na podsticaj Bijele kuće, pojavljuje se globalno razumijevanje o budućnosti zemlje i njenom prosperitetu. Posredovanje SAD-a postepeno izravnava razlike između Turske, glavne referentne tačke u Tripoliju, i Egipta, zaštitnika Bengazija, u procesu s kojim, izgleda, ni Rusija nema problema", smatra italijanski komentator.
.webp){kind=icon}
Trenutno nema komentara za vijest. Ostavite prvi komentar...