Osamdeseta godišnjica kraja Drugog svjetskog rata i pada nacionalsocijalizma podstakla je još jedan talas historijskog revizionizma i globalnih svojatanja pobjede nad nacizmom, a sve u sjenci i dalje aktuelnog rata u Ukrajini.
Podjele se više ne zasnivaju samo na tome da se Dan pobjede na Zapadu obilježava 8. maja, a u Rusiji i na Istoku 9. maja, što je inače rezultat toga da su njemački feldmaršali potpisali predaju Njemačke savezničkim snagama, koja je stupila na snagu 8. maja 1945. godine u 23:01 sati po berlinskom vremenu, što je po moskovskom vremenu već bio 9. maj.
I dok Rusija slavi 9. maj kao Dan pobjede u Velikom otadžbinskom ratu, i to tradicionalno vojnom paradu na Crvenom trgu u Moskvi, Evropa 8. maj slavi kao Dan pobjede, a 9. maj kao Dan Evrope, u znak sjećanja na deklaraciju francuskog ministra vanjskih poslova Roberta Schumana iz 1950. godine o uspostavljanju novog poretka koji je zapravo bio prvi korak ka nastanku Evropske unije.
Čitaj više

Dok traje rat, Rusija maršira u znak sjećanja
Povodom 80. godišnjice pobjede u Drugom svjetskom ratu, u Moskvi se održava vojna parada, kojom Vladimir Putin želi poslati poruku da nije izolovan.
09.05.2025

SAD najavljuje oštre sankcije Rusiji, Graham tvrdi da ima potrebnu većinu
U priči su i carine za zemlje koje kupuju rusku naftu, gas i druge ključne proizvode.
01.05.2025

Putin optužen da je prekršio uskršnje primirje koje je sam proglasio
Zelenski optužio snage Kremlja da su prekršile 30-časovno uskršnje primirje.
20.04.2025

Ova višedecenijska razlika u simbolici proslava između Moskve i Brisela u posljednje tri godine prerasla je u dubok ideološki jaz, nakon što je u februaru 2022. godine Rusija započela sveukupnu invaziju na Ukrajinu, između ostalog, pod obrazloženjem da želi izvršiti denacifikaciju vlasti u Kijevu.
Nekadašnji saveznici su se toliko udaljili da je nekad tiha borba ko je koliko doprinio pobjedi postajala sve glasnija da se čak i gura u stranu činjenica da je nekadašnji Sovjetski savez podnio najveće žrtve s oko 27 miliona ubijenih civila i vojnika. U Ukrajini i baltičkim zemljama, koje su nekad bile dio SSSR-a, ruše se spomenici Crvenoj armiji, a obilježavanje Dana pobjede 9. maja ukida i uspostavlja 8. maj kao Dan sjećanja i pobjede nad nacizmom. Na obilježavanjima Dana pobjede u Berlinu se zabranjuju ruske i sovjetske zastave, uniforme i amblemi, dok proslava Dana pobjede u Velikoj Britaniji traje nekoliko dana, pri čemu je vojna parada u Londonu više izgledala kao striktno britanski događaj nego sjećanje na historijski događaj u kojem su učestvovali saveznici s obje strane Atlantika i Lamanša.
Bez SAD-a ne bi bilo pobjede
Štaviše, u svojevrsno svojatanje najvećih zasluga za slom nacističkog režima Adolfa Hitlera uključila se i Bijela kuća. Američki predsjednik Donald Trump izjavio je da je pobjeda u Drugom svjetskom ratu postignuta isključivo zahvaljujući SAD-u.
Bloomberg
"Pobijedili smo u dva svjetska rata, ali nikada nismo preuzeli zasluge za to - svi ostali to rade! Širom svijeta, saveznici slave pobjedu koju smo mi imali u Drugom svjetskom ratu. Jedina zemlja koja ne slavi su Sjedinjene Američke Države, a pobjeda je postignuta samo zahvaljujući nama", napisao je Trump na svojoj društvenoj mreži Truth Social. "Bez SAD-a, rat bi dobile druge zemlje, i koliko bi to drugačiji svijet bio. Stoga, ovim proglašavam nacionalni praznik u znak proslave pobjeda u Prvom svjetskom ratu, gdje je primirje potpisano 11. novembra 1918. godine, i Drugom svjetskom ratu, gdje je datum pobjede bio 8. maj 1945. godine."
I dok je portparolka ruskog ministarstva vanjskih poslova Marija Zaharova istakla da SAD preuveličava svoj doprinos te da "trenutno narod SAD-a, američka nacija i država Amerika ne poznaju sopstvenu historiju", grupa evropskih historičara uputila je apel SAD-u u francuskom dnevnom list "Le Monde", u kojem pozivaju "američki narod da se izdigne iznad političkih podjela koje podstiče Moskva".
"Sjetite se veza koje nas ujedinjuju, skovanih na bojnim poljima i ojačanih osamdeset godina prijateljstva i saveza. Dezinformacije nastoje da nas podjele, ali naša zajednička posvećenost slobodi i demokratiji mora da prevlada. Prije svega, apelujemo na vas da podržite Ukrajinu. Nadamo se da se uz pomoć SAD-a može pronaći diplomatsko rješenje", ističe se u apelu.
Parada cinizma
Iako SAD ne pravi nikakvu ceremoniju, niti će Amerikancima ovo biti neradni dan, određivanje prema Danu pobjede i samo prisustvovanje paradama i ceremonijama u Moskvi, Londonu, Kijevu ili Berlinu postalo je pitanje političkog legitimisanja. Za jedne je odlazak na paradu u Moskvu solidarisanje s Vladimirom Putinom i ruskom agresijom na Ukrajinu. A za druge je podrška Ukrajini na ovaj dan zapravo podrška "pronacističkom režimu koji slavi Stepana Banderu". Za treće je pak sve što nije veličanje američkog doprinosa kraju Drugog svjetskog rata zapravo nepoštovanje SAD-a.

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski jučer je prošetao centrom Kijeva, pri čemu je nekoliko dana ranije upozorio da nebo nad Moskvom neće biti sigurno od eventualnih napada ukrajinskim dronovima. Paradu u Moskvi on je nazvao "paradom cinizma", istaknuvši da će o zločinima nacista govoriti "organizator masovnih grobnica u Buči", kao i da će "oni koji su orkestrirali blokadu Mariupolja biti oni koji će govoriti o opsadi Lenjingrada".
"To će biti parada cinizma. Jednostavno nema drugog načina da se to opiše. Parada žuči i laži. Kao da nisu desetine savezničkih država pobijedile nacizam, već lično Putin", rekao je Zelenski u videoobraćanju povodom Dana sjećanja i pobjede nad nacizmom u Drugom svjetskom ratu u Ukrajini, prenio je Reuters.
Zelenski je rekao da se njegova zemlja bori za mir i razumije šta je potrebno da bi se to postiglo, tvrdeći da "ili se Rusija mora radikalno promijeniti, ili svijet mora da se promijeni".
I dok se čini kao da je prošlo 120, a ne tek 20 godina otkad su na paradi na Crvenom trgu bili tadašnji američki predsjednik George W. Bush i francuski predsjednik Jacques Chirac, dobar dio evropske štampe žestoko kritikuje ovogodišnju vojnu paradu u Moskvi, tumačeći je kao jake napore Kremlja da svoj agresorski rat u Ukrajini stavi u taj historijski kontekst.
Komentatorka italijanskog lista "La Stampa" Anna Zafesova se zgrožava načina na koji Rusija veliča militarizam.
"Kako propaganda ruskog režima dostiže sve apsurdnije nivoe, s novorođenčadima u porodilištima koja nose vojničke kape s petokrakim crvenim zvijezdama, Kremlj je izgleda odlučan da Drugi svjetski rat nadogradi na rat koji Rusija sada vodi protiv Ukrajine", ističe ona i dodaje da Putin jasno ukazuje na neprijatelja kada govori o "tenkovima njemačke proizvodnje obilježenim krstovima" i predstavnicima "poraženih naroda koji žele da nas pokore i nametnu stvari".
(Ne)legitimisanje Putinove propagande
Među brojnim komentarima u kojima se osuđuje to što Putinove pokušaje da učešće ruskih vojnika u ratu u Ukrajini predstavi kao nastavak "velike tradicije svojih djedova i pradjedova, boreći se sa čašću i hrabrošću za pravdu", nemali broj evropskih komentatora kritikuje malobrojne evropske lidere koji su otišli u Moskvu.
Bloomberg Vojna parada u Moskvi povodom Dana pobjede
Slovački dnevni list "Dennik N" kritikuje plan slovačkog premijera Roberta Fica da prisustvuje vojnoj paradi u Moskvi na kojoj će mu biti "pokazana vojska koja trenutno desetkuje Ukrajinu" i na kojoj će stajati "pored diktatora koji bi želio da je zbriše s lica zemlje".
"Fico je pitao koji je drugi slovački političar vodio bilateralne razgovore s kineskim predsjednikom, brazilskim predsjednikom i predsjednikom Ruske Federacije u roku od nekoliko sati. To je slika o sebi koju želi da projektuje. Svuda gdje pogleda kod kuće, problemi se šire kao gljive. Zato on skreće pažnju s njih igrajući na antizapadno raspoloženje velikog dijela slovačkog društva, dok se predstavlja kao ugledni državnik", ističe komentator "Dennika N".
S druge strane, Nicolak Butylin, komentator lijevo orijentisanog njemačkog dnevnika "Berliner Zeitung", smatra da je novi njemački kancelar Friedrich Merz trebalo da odleti u Moskvu 9. maja.
"Ne mora prisustvovati velikoj vojnoj paradi na Crvenom trgu ili zauzeti jedno od željenih mjesta na tribini Kremlja pored Xi Jinpinga, Aleksandra Lukašenka i sjevernokorejskog vladara Kim Jong-una. Ali šta kažete na tihu, iznenadnu posjetu Grobnici neznanom junaku ili spomeniku Ježi u Himkiju, nedaleko od Moskve – mjestima koja obilježavaju žrtve rata umjesto da ga veličaju", predlaže Butylin i tvrdi da bi Merz "tako učinio gest saosjećanja, a da ne legitimiše Putinovu propagandu".
Sjenka nad Evropom
Na ovu 80. godišnjicu, kako primjećuje u uredničkom uvodniku irski list "The Irish Times", Drugi svjetski rat izlazi iz živog sjećanja i ulazi u historijske knjige, pri čemu postoji razlog za strah da se njegove lekcije sada zaboravljaju, jer je "ono što je tada odbranjeno, danas ponovo u opasnosti".
"Najveći evropski vojni sukob od 1945. godine trenutno vodi ruski diktator protiv demokratske Ukrajine. Širom kontinenta, zemlje žure da se ponovo naoružaju. Demagozi bljuju krv, a nacionalizam tla ponovo niče. U Njemačkoj, stranka koja otvoreno flertuje s nacističkom simbolikom vodi u nekim anketama javnog mnijenja. A transatlantski savez, koji je bio temelj evropskog poslijeratnog oporavka, raspada se", ukazuje irski list.
Bloomberg
Zbog toga, historičar Xose Manuel Nunez Xeixas u komentaru za španski dnevnik "El Pais" poziva na zajedničko evropsko obilježavanje ovakvih historijskih događaja.
"Na Zapadu je 8. maj postao simbol novog poslijeratnog antifašističkog konsenzusa, koji se također zasnivao na selektivnom zaboravljanju saradnje s nacističkim osvajačima u Francuskoj, Holandiji i Norveškoj, saradnji u deportaciji Jevreja ili učešću u dobrovoljačkim jedinicama koje su se borile zajedno s Trećim rajhom. Za Njemačku je ovo (dugo) bio tužan datum... Tek 1985. godine Richard von Weizsaecker je istakao da je i Njemačka oslobođena fašizma 8. maja i da je to stoga datum za učenje iz prošlosti", ističe ovaj historičar i dodaje da je i Italija, sada zatvorena u antifašističkom diskursu, "vidjela pobjedu kao svoju" te da je "mit o otporu izbrisao svaku zajedničku odgovornost". "Sada kada je krajnja desnica ponovo u usponu, trebalo bi da se sjećamo 8. maja s evropskom dimenzijom koja prevazilazi nacionalna obilježavanja."
Međutim, čini se da se neće uskoro dogoditi da jedan ovakav praznik bude obilježen jednom paradom, bar na evropskom tlu. Štaviše, čini se da su svi historijski revizionizmi i paralelna i često suprotstavljena obilježavanja pobjede nad nacizmom zapravo najslikovitiji prikaz svijeta u kojem živimo.